1 Evo, Gospod Bog učini da glad postane teška u zemlji Uru, toliko da Haran, brat moj, umrije; no, Terah, otac moj, poživje još u zemlji Uru Kaldejskomu.

2 I dogodi se da ja, Abraham, uzeh Saraju za ženu, a Nahor, brat moj, uze Milku za ženu, koja bijaše kći Haranova.

3 Evo, Gospod mi reče: Abrahame, otiđi iz zemlje svoje, i od roda svojega, i iz doma oca svojega, u zemlju koju ću ti pokazati.

4 Zato ja napustih zemlju Ur Kaldejski, kako bih otišao u zemlju Kanaan; i povedoh Lota, sina brata svojega, i ženu njegovu, i Saraju ženu svoju; i također otac moj pođe za mnom, u zemlju koju imenovasmo Haran.

5 I glad popusti; i otac moj ostade u Haranu i prebivaše ondje, pošto bijaše mnogo stada u Haranu; i otac se moj okrenu ponovno idolopoklonstvu svojemu, zato on nastavi živjeti u Haranu.

6 No ja, Abraham, i Lot, sin brata mojega, pomolismo se Gospodu, i Gospod mi se ukaza i reče mi: Ustani, i uzmi Lota sa sobom; jer namislih izvesti te iz Harana, i učiniti od tebe službenika da nosiš ime moje u nepoznatoj zemlji koju ću dati potomstvu tvojemu poslije tebe za vječni posjed, kada budu poslušali glas moj.

7 Jer ja sam Gospod Bog tvoj; ja prebivam na nebu; zemlja je podnožje moje; ja pružam ruku svoju nad morem, i ono se pokorava glasu mojemu; činim da vjetar i oganj budu kočija moja; govorim planinama — Otiđite odavde — i gle, vihor ih odnosi, u tren oka, iznenada.

8 Ime je moje Jahve, i ja poznajem svršetak od začetka; dakle, ruka će moja biti nad tobom.

9 I učinit ću od tebe velik narod, i blagoslovit ću te preko svake mjere, i učiniti ime tvoje velikim među svim narodima, i ti ćeš biti blagoslov potomstvu svojemu nakon sebe, te će oni u rukama svojim odnijeti to službeništvo i svećeništvo svim narodima;

10 I blagoslovit ću ih kroz ime tvoje; jer će svi oni koji prime ovo evanđelje biti nazvani prema imenu tvojemu, i smatrat će se potomstvom tvojim, i ustajat će i blagoslivljati tebe kao oca svojega;

11 I blagoslivljat ću one koji blagoslivljaju tebe, i kleti one koji kunu tebe; i u tebi (to jest, u svećeništvu tvojemu) i u potomstvu tvojemu (to jest, svećeništvu tvojemu), naime, dajem ti obećanje da će se ovo pravo nastaviti u tebi, i u potomstvu tvojemu nakon tebe (to jest, doslovnom potomstvu, ili potomstvu tjelesnomu), sve će obitelji zemaljske biti blagoslovljene, i to blagoslovima evanđelja, a to su blagoslovi spasenja, i to života vječnoga.

12 Evo, nakon što se Gospod povuče od razgovora sa mnom, i nakon što povuče lice svoje od mene, ja rekoh u srcu svojemu: Sluga te tvoj tražio usrdno; sad te nađoh;

13 Ti posla anđela svojega da me izbavi od bogova Elkene, i bilo bi dobro da poslušam glas tvoj, zato dopusti da sluga tvoj ustane i pođe u miru.

14 Tako ja, Abraham, otiđoh kako mi Gospod reče, i Lot sa mnom; i meni, Abrahamu, bijahu šezdeset i dvije godine kad otiđoh iz Harana.

15 I ja uzeh Saraju, koju uzeh za ženu dok bijah u Uru Kaldejskomu, i Lota, sina brata svojega, i sav imetak naš što ga sabrasmo, i duše koje stekosmo u Haranu, i krenusmo na put prema zemlji Kanaan, i prebivasmo u šatorima dok bijasmo na putu svojemu;

16 Zato, vječnost bijaše pokrivalo naše i stijena naša i spasenje naše, dok putovasmo iz Harana preko Jeršona, da stignemo u zemlju Kanaan.

17 Evo, ja, Abraham, podigoh žrtvenik u zemlji Jeršon, i prinesoh prinos Gospodu, i pomolih se da bi se glad otklonila od doma oca mojega, kako oni ne bi izginuli.

18 I tad mi krenusmo iz Jeršona kroz zemlju do mjesta Šekema; ono bijaše smješteno na ravnicama More, i mi već stigosmo unutar granica zemlje Kanaanaca, i ja prinesoh žrtvu ondje na ravnicama More, i prizvah Gospoda pobožno, zato što već stigosmo u zemlju toga idolopokloničkog naroda.

19 I Gospod mi se ukaza kao odgovor na molitve moje, i reče mi: Potomstvu ću tvojemu dati ovu zemlju.

20 I ja, Abraham, ustadoh s mjesta žrtvenika kojega podigoh Gospodu, i otiđoh odatle na planinu na istoku od Betela, i razapeh šator svoj ondje, Betel na zapadu, i Aj na istoku; i ondje ja podigoh još jedan žrtvenik Gospodu, i zazvah ponovno ime Gospodnje.

21 I ja, Abraham, putovah, napredujući još uvijek prema jugu; i nastavi se glad u zemlji; i ja, Abraham, odlučih poći dolje u Egipat, da kratko proboravim ondje, jer glad postade veoma teška.

22 I dogodi se, kad stigoh blizu ulazu u Egipat, Gospod mi reče: Gle, Saraja, žena tvoja, veoma je lijepa žena izgledom;

23 Zato će se dogoditi, kad je Egipćani vide, oni će reći — Ona je njegova žena; i ubit će te, ali ostavit će nju na životu; zato gledaj da uradiš ovako:

24 Nek ona kaže Egipćanima da je tvoja sestra, i duša će tvoja živjeti.

25 I dogodi se da ja, Abraham, kazah Saraji, ženi svojoj, sve što mi Gospod reče — Zato reci im, molim te, da si moja sestra, kako bi moglo biti dobro sa mnom obzirom na tebe, i duša će moja živjeti zbog tebe.