1 I ja, Abraham, imah Urim i Tumim, koje mi Gospod Bog moj dade u Uru Kaldejskomu;

2 I ja vidjeh zvijezde, da one bijahu vrlo velike, i da jedna od njih bijaše najbliže prijestolju Božjem; i bijaše ih mnogo velikih što bijahu blizu njoj;

3 I Gospod mi reče: Ove su upravljači; a ime je velikoga Kolob, zato što je blizu mene, naime, ja sam Gospod Bog tvoj: Postavih ovoga da upravlja svima onima što pripadaju istom redu poput onoga na čemu stojiš.

4 I Gospod mi reče, preko Urima i Tumima, da je Kolob po uzoru na Gospoda, prema vremenima svojim i razdobljima u okretanjima svojim; da je jedno okretanje dan Gospodu, prema njegovom načinu računanja, a to je tisuću godina prema vremenu određenom za ono na čemu ti stojiš. Ovo je računanje Gospodnjeg vremena, prema računanju Kolobovu.

5 I Gospod mi reče: Planet koji je manje svjetlilo, manje od onog što treba vladati danom, to jest svjetlilo što treba vladati noću, iznad je, to jest veći je od onoga na kojemu stojiš gledom na računanje, jer se kreće redom sporijim; to je u redu zato što on stoji iznad zemlje na kojoj ti stojiš, zato računanje vremena njegova nije tako mnogostruko gledom na njegov broj dana, i mjeseci, i godina.

6 I Gospod mi reče: Evo, Abrahame, ove dvije činjenice postoje, gle, oči tvoje vide to; dano ti je upoznati vremena računanja, i utvrđeno vrijeme, da, utvrđeno vrijeme zemlje na kojoj stojiš, i utvrđeno vrijeme većeg svjetlila koje je postavljeno da vlada danom, i utvrđeno vrijeme manjeg svjetlila koje je postavljeno da vlada noću.

7 Evo, utvrđeno vrijeme manjeg svjetlila duže je vrijeme gledom na računanje svoje nego računanje vremena zemlje na kojoj stojiš.

8 A gdje ove dvije činjenice postoje, bit će još jedna činjenica iznad njih, to jest, bit će još jedan planet čije će računanje vremena biti još duže;

9 I tako će biti računanje vremena jednog planeta iznad drugoga, sve dok ne stigneš blizu Koloba, a taj je Kolob prema računanju Gospodnjeg vremena; i taj je Kolob postavljen blizu prijestolja Božjega, da upravlja svim onim planetima što pripadaju istome redu kao onaj na kojemu ti stojiš.

10 I dano ti je da znadeš utvrđeno vrijeme svih zvijezda što su postavljene da daju svjetlost, sve dok ne stigneš blizu prijestolja Božjega.

11 Tako ja, Abraham, razgovarah s Gospodom, licem u lice, kao što jedan čovjek razgovara s drugim; i on mi govoraše o djelima koja ruke njegove načiniše;

12 I on mi reče: Sine moj, sine moj (a ruka njegova bijaše ispružena), gle, pokazat ću ti sve ovo. I on stavi ruku svoju na oči moje, i ja vidjeh ono što ruke njegove načiniše, čega bijaše mnogo; i to se umnoži pred očima mojim, i ja ne mogah vidjeti kraja tomu.

13 I on mi reče: Ovo je Šineha, što je sunce. I on mi reče: Kokob, što je zvijezda. I on mi reče: Olea, što je mjesec. I on mi reče: Kokaubeam, što znači zvijezde, to jest sva velika svjetlila što su na svodu nebeskomu.

14 I bijaše to noću kad mi Gospod izgovori ove riječi: Umnožit ću tebe, i potomstvo tvoje nakon tebe, poput ovih; i ako možeš izbrojati pijesak, toliki će biti broj potomstva tvojega.

15 I Gospod mi reče: Abrahame, pokazujem ti ovo prije nego što pođete u Egipat, kako biste mogli navješćivati sve ove riječi.

16 Ako dvije stvari postoje, i jedna bude iznad druge, bit će većih stvari iznad njih; dakle, Kolob je najveća od svih Kokaubeama koje ti vidje, zato što je najbliža meni.

17 Evo, ako postoje dvije stvari, jedna iznad druge, i mjesec je iznad zemlje, tad može biti da planet ili zvijezda postoje iznad njega; i nema ničega što Gospod Bog tvoj ne bi namislio u svom srcu da učini, a da to ne učini.

18 Uza sve to on načini veću zvijezdu; isto tako, također, postoje li dva duha, a jedan bude razumniji od drugoga, ipak ova dva duha, premda je jedan razumniji od drugoga, nemaju početka; oni postojahu prije, neće imati svršetka, postojat će poslije, jer oni su gnolaum, to jest vječni.

19 I Gospod mi reče: Ove dvije činjenice doista postoje: postoje dva duha, a jedan je razumniji od drugoga; bit će još jedan razumniji od njih; ja sam Gospod Bog tvoj, ja sam razumniji od svih njih.

20 Gospod Bog tvoj posla anđela svojega da te izbavi iz ruku svećenika Elkenina.

21 Ja prebivam posred svih njih; ja evo, dakle, siđoh dolje k tebi da ti navijestim djela koja ruke moje načiniše, u čemu mudrost moja nadvisuje sve njih, jer ja vladam na nebesima gore, i na zemlji dolje, u svoj mudrosti i razboritosti, nad svim razumnostima koje oči tvoje vidješe od početka; ja siđoh dolje u početku posred svih razumnosti koje ti vidje.

22 Evo, Gospod pokaza meni, Abrahamu, razumnosti što bijahu oblikovane prije nego što svijet postade; i između sviju njih bijahu mnogi od plemenitih i uzvišenih;

23 I Bog vidje ove duše, da one bijahu dobre, i on stade posred njih, i reče: Ove ću učiniti vladarima svojim; naime, on stade među one koji bijahu duhovi, i vidje da bijahu dobri; i on mi reče: Abrahame, ti si jedan od njih; ti bijaše izabran prije nego što se rodi.

24 I stade jedan među njih što bijaše poput Boga, i on reče onima što bijahu s njim: Poći ćemo dolje, jer ondje ima prostora, i uzet ćemo od ovih tvari, i načinit ćemo zemlju na kojoj ovi mogu prebivati;

25 I iskušat ćemo ih time, da vidimo hoće li činiti sve što im god Gospod Bog njihov zapovjedi;

26 I onima koji sačuvaju prvotno stanje svoje bit će nadodano; a oni koji ne sačuvaju prvotno stanje svoje neće imati slavu u istom kraljevstvu s onima koji sačuvaju prvotno stanje svoje; a onima koji sačuvaju drugotno stanje svoje slava će biti nadodana na glave njihove u vijeke vjekova.

27 I Gospod reče: Koga ću poslati? I jedan odgovori poput Sina Čovječjega: Evo me, pošalji mene. I drugi odgovori i reče: Evo me, pošalji mene. I Gospod reče: Poslat ću prvoga.

28 A drugi se rasrdi, i ne sačuva prvotno stanje svoje; i, u taj dan, mnogi pođoše za njim.