Zadržava li vas vaša prošlost?
Spasitelj je već platio cijenu. Primite ga za ruku i nastavite se kretati naprijed.
Prije nekog je vremena moj biskup pozvao članove našeg odjela da razmislimo o nekoj slabosti ili grijehu koji bismo simbolički mogli ostaviti za sakramentalnim stolom kako bi ga Isus Krist uklonio. Postoje grijesi koje sam nosio sa sobom tijekom svojeg života kao mlada odrasla osoba, a koje sam pokušao pokoriti, no nisam ih uspio prevladati kroz molitvu ni svoju osobnu snagu volje. Unatoč svojem rastu tijekom godina, znao sam da ih trebam prevladati kako bih nastavio napredovati.
Nedjelju nakon što je biskup uputio izazov, odlučio sam ostaviti samo jedan od svojih grijeha na sakramentalnom stolu, fizičkom prikazu Spasitelja i njegove pomirbene žrtve. Dok sam se pripremao blagovati sakrament, prisjetio sam se da tkanina koja ga prekriva predstavlja njegovu pogrebnu tkaninu, a kruh i voda predstavljaju njegovo tijelo i krv.
Iskreno sam i s punom nakanom srca obnovio svoje krsne saveze te izgovorio molitvu u svojem srcu tražeći pomoć od Nebeskog Oca i obvezujući se ostaviti ovaj grijeh iza sebe. Tada se dogodilo nešto što nikada nisam očekivao: moja me želja da griješim u potpunosti napustila. Pokušao sam to još nekoliko puta pa se isto dogodilo s drugim grijesima. Je li ovo bilo predobro da bi bilo istinito?
Uskladiti svoju volju s njegovom
Sljedećeg sam tjedna znao koji sam grijeh htio ostaviti na sakramentalnom stolu, no nisam bio spreman odustati od njega. Gledajući unatrag, shvatio sam da moje srce nije bilo na mjestu na kojem je trebalo biti. Nisam bio dovoljno iskren da se obvežem na promjenu. No shvatio sam koliko grijeh vrijeđa Nebeskog Oca. Znao sam da trebam uskladiti svoju volju s njegovom te usredotočiti svoj život na njega kako bih postao slobodan. Stoga sam učinio najbolje što sam mogao kako bih to učinio stvarnošću.
Izbjegavao sam svaku kušnju koja je mogla voditi do tog grijeha. Promijenio sam način na koji svakoga dana čitam svoja Sveta pisma i doista promišljam o njima te ih primjenjujem u svojem životu. Usredotočio sam se na to da budem iskren u svojoj obvezi na promjenu te sam svakoga dana nastojao tražiti Gospodinovu volju prije svoje. Stavljao sam ga na prvo mjesto jer sam znao da ne mogu ostaviti ovaj grijeh bez moći Spasiteljevog Pomirenja. Nastavljajući stavljati ga na prvo mjesto uspio sam predati ovaj grijeh na sakramentalnom stolu. Konačno sam bio slobodan od nečega što me tako mnogo godina sputavalo.
Kroz taj sam se postupak približio svojem Nebeskom Ocu i Spasitelju. Zamislio sam ih kako sve ove godine gledaju dolje na mene sa strpljenjem i ljubavlju – znajući da ću, naposljetku, odustati od grijeha koji su duhovno sprečavali moj napredak. Kada sam bio spreman predati ih, Isus Krist bio bi tu da me uzdigne – uzme me za ruku te mi dodijeli oprost i snagu. Već mi je omogućio način da postanem slobodan od svojih grijeha kroz njegovo Pomirenje. Platio je cijenu za moje slabosti, greške i grijehe. Samo moram imati povjerenja u njega.
Možete se kretati naprijed
Tijekom tog sam razdoblja pročitao neke riječi starješine Richarda G. Scotta (1928. – 2015.) iz Zbora dvanaestorice apostola koje su mi dale mali potreban poticaj: »Nalazi li vam se život u zbrci, a vi se osjećate neugodno i nedostojno… ne brinite se. On već zna za sve to. Čeka na vas da kleknete u poniznosti i poduzmete svojih prvih nekoliko koraka. Molite se za snagu… Molite se da će se Spasiteljeva ljubav izliti u vaše srce.«1
Kada smo narednog tjedna pjevali pjesmu »Divno je« (moju omiljenu pjesmu), svaka je riječ odzvanjala istinom; doista sam bio zadivljen – u strahopoštovanju što je ono čime sam se više od desetljeća mučio bilo uzeto od mene. U strahopoštovanju da sam kroz Spasiteljevo Pomirenje mogao krenuti naprijed. To što on može iscijeliti moje grijehe i rane te ne ostaviti im traga. To što me moja prošlost više nije trebala sputavati.
I dalje postoji puno toga što imam za naučiti i prevladati, no moj život ide uzvodnim tokom. Osjećam više radosti i mira. Izražavam više zahvalnosti. Približavam se Nebeskome Ocu i Spasitelju te osnažujem svoje svjedočanstvo o njima. Svakoga dana kada odaberem pokušati ponovno, približim se jedan korak bliže njima i osobi za koju oni znaju da ja mogu biti.