Mogućnosti i odgovornosti učitelja COS-a u 21. stoljeću

starještina M. Russell Ballard

iz Zbora dvanaestorice apostola

Večer sa starješinom M. Russellom Ballardom

Obraćanje vjeroučiteljima COS-a • 26. veljače 2016. • Salt Lake Tabernacle

Moja draga braćo i sestre, zahvaljujem vam za vaša izuzetna nastojanja kojima pokušavate blagosloviti živote naših mladih članova Crkve.

Nedavno sam pregledao novu knjigu, By Study and Also By Faith: One Hundred Years of Seminaries and Institutes of Religion (Proučavanjem i vjerom: Sto godina Vjeronauka i Instituta vjere). To je izuzetna priča! Dok sam ju pregledavao, primijetio sam uloge koje su imali moj pradjed Joseph F. Smith i moj djed Melvin J. Ballard u stvaranju i razvoju crkvenog obrazovanja.

Zbog svoje povezanosti s vama danas služim ovdje gdje su oni nekoć služili. Od 1985. sam imao povlasticu služiti 14 godina u odboru za obrazovanje, od kojih sam 7 godina bio u izvršnom odboru, a skoro 4 godine sam služio kao predsjednik.

Tijekom svoje službe u odboru, razvio sam veliko uvažavanje za Crkveni obrazovni sustav. Večeras govorim u ime svih roditelja, baka i djedova, pa čak i prabaka i pradjedova u Crkvi kada zahvaljujem vama učiteljima i upraviteljima te vašim obiteljima za vašu vjernu službu. Ono što je COS ostvario u proteklih 100 godina je čudesno. Međutim, više sam zainteresiran za sljedećih 100 godina i kako možemo polaznicima pomoći suočiti se sa stalno promjenjivim izazovima 21. stoljeća.

Na sastanku obuke Vrhovnih autoriteta, predsjednik Gordon B. Hinckley je podučio o temi »obdržavanja nauka čistim i Crkvu na pravom putu«. Rekao je: »Ne možemo biti dovoljno oprezni. Mi moramo paziti da ne skrenemo [s puta]. U našim nastojanjima da budemo originalni i svježi i različiti, može nam se dogoditi da podučavamo stvari koje nisu posve u skladu s osnovnim naukom obnovljene Crkve Isusa Krista… Moramo biti pozorniji… Moramo biti čuvari na kuli.«¹

Dok se Crkveno obrazovanje kreće prema 21. stoljeću, svatko od vas mora razmotriti bilo kakve promjene koje trebate napraviti kako biste se pripremili za podučavanje te za to kako i što podučavate, ako želite izgraditi nepokolebljivu vjeru u životima naših dragocjenih mladih.

Prošlo je vrijeme kada bi polaznik postavio iskreno pitanje, a učitelj odgovorio: »Ne brini o tome!« Prošlo je vrijeme kada bi polaznik izrazio iskrenu brigu, a učitelj odgovorio svojim svjedočanstvom kako bi izbjegao problem. Prošlo je vrijeme kada su polaznici bili zaštićeni od ljudi koji su napadali Crkvu. Srećom, Gospodin nudi svoj pravovremeni i svevremenski savjet vama učiteljima: »A kako svi vjere nemaju, tražite marljivo i učite jedan drugoga riječi mudrosti; da, istražujte riječi mudrosti iz ponajboljih knjiga; tražite znanje, i to proučavanjem i vjerom.«²

Ovo se osobito može primijeniti u današnje vrijeme zato što nemaju svi polaznici potrebnu vjeru kako bi se mogli suočiti s izazovima pred njima i zato što su mnogi od njih već izloženi štetnim silama putem interneta u sve više sekularnom svijetu koji je neprijateljski raspoložen prema vjerskim, obiteljskim i evanđeoskim mjerilima. Internet se širi i diljem svijeta prodire u gotovo svaki dom i u ruke i umove vaših polaznika.

Možete pomoći polaznicima podučavajući ih što znači spojiti proučavanje i vjeru dok uče. Naučite ih prilagođavanjem te vještine i pristupa u razredu.

Predsjednik Harold B. Lee je izjavio:

»Podsjećamo vas da stjecanje znanja vjerom nije lagan put učenja. Zahtijeva izniman trud i neprestanu težnju vjeri …

Ukratko, učenje vjerom nije zadatak za lijenog muškarca [ili ženu]. Netko je rekao kako u suštini takav proces zahtijeva podložnost čitave duše Bogu te povezivanje najdubljih misli ljudskog uma s njime – treba biti stvorena prava veza. Samo tada dolazi ‘spoznaja vjerom’.«³

Spoznaja vjerom će stvoriti čisto svjedočanstvo, a čisto svjedočanstvo ima moć promijeniti živote, kako je prikazano u sljedeće tri priče.

Prva priča: Phoebe Carter je napustila dom u Maineu kako bi se pridružila svecima u Ohiju 1830-ih. Prisjetila se: »Moji su se prijatelji divili mom putu, kao što sam se i ja, ali me nešto iznutra nagnalo na to. Tugu moje majke kada sam odlazila od doma gotovo da i nisam mogla podnijeti i da nije bilo duha u meni, na kraju bih odustala.«⁴

Phoebe je slijedila proroka i sabrala se sa svecima u Ohiju te naposljetku u Uti, gdje je umrla kao vjerna svetica posljednjih dana i jednako vrijedna supruga predsjednika Crkve Wilforda Woodruffa.

Sljedeća priča dolazi iz biografije Mariona G. Romneyja.

Kao student, Marion je odlučio da ne može sudjelovati u misiji zbog financijskog stanja svoje obitelji. Jednom je prigodom slušao starješinu Melvina J. Ballarda kako govori. Biografija bilježi: »[Marion] nije niti slutio da će se smjer njegovog života, u tom kratkom trenutku, u potpunosti promijeniti.«

Priča nastavlja: »[Marionov otac] je rekao svojoj djeci… da postoji velika razlika između čovjeka koji živi po nadahnuću Duha i onog koji ne živi tako, kao što postoji između rastućeg drva i mrtvog panja. Po prvi puta Marion je… u potpunosti razumio što znači biti pod utjecajem nadahnuća. Osjećaj probadanja, peckanja ispunio mu je dušu… Nikada… nije bio tako dirnut kao sada, slušajući riječi najnovijeg među apostolima …

Mladi Marion… je bio pun energije. Sjaj apostolovog lica i iskrenost njegovog svjedočanstva ispunilo ga je neodoljivom željom odlaska na misiju… Znao je kako se njegovi planovi daljnjeg obrazovanja moraju odgoditi.«⁵

Uskoro je Marion bio na putu za Australiju, gdje je vjerno služio. Kasnije je postao moćan apostol i član Prvog predsjedništva.

Posljednju je priču ispričao predsjednik Boyd K. Packer o utjecaju koji je jedan stariji učitelj imao na Williama E. Berretta. Učitelj, obraćenik iz Norveške, nije savršeno govorio engleski. Unatoč učiteljevim ograničenjima, predsjednik Packer se prisjetio da je »brat Berrett svjedoči[o] nekoliko puta: ‘Mogli smo ogrijati svoje ruke pokraj vatre njegove vjere.’«⁶

Kasnije je William postao voditelj vjeronauka, instituta i crkvenih škola.

Za Phoebe, Mariona i Williama, slušanje čistog svjedočanstva postalo je katalizator koji je zauvijek promijenio njihove živote. Isto se može dogoditi i vašim polaznicima. Ipak, s obzirom na stvarnost današnjeg svijeta, čisto svjedočanstvo možda neće biti dovoljno. Phoebe, Marion i William su bili čisti i slobodni od pornografije i svjetovnosti dok su sjedili pred nadahnutim misionarima, učiteljima i vođama. Duh je lako mogao prodrijeti u njihova meka i čista srca.

Danas je priča sasvim drugačija, jer su neki polaznici već zaraženi pornografijom i svjetovnošću čak prije nego dospiju u vaše razrede.

Do pred jednu generaciju naši su mladi pristupali podacima o našoj povijesti, nauku i praksi ograničeno kroz materijale koje je tiskala Crkva. Samo je mali broj polaznika došao u kontakt s alternativnim tumačenjima. Naši su mladi živjeli zaštićene živote.

Naš nastavni plan i program u to vrijeme, iako je bio dobronamjeran, nije pripremio učenike za današnje vrijeme – vrijeme kada polaznici u svakom trenutku mogu pristupiti praktički svemu o Crkvi iz svakog mogućeg gledišta. Danas ono što vide na svojim mobilnim uređajima za vjeru može biti izazov koliko i promicanje. Mnogi naši mladi su bolje poznaju Google nego evanđelje, više su u skladu s internetom nego s nadahnućem te više su uključeni na Facebook nego u vjeru.

U svjetlu tih kušnji, Odbor za obrazovanje nedavno je odobrio inicijativu na vjeronauku pod nazivom Okosnica Svetih pisma. Nadograđujući se na ono što je već učinjeno u Okosnici Svetih pisama, ova nova inicijativa bit će usredotočena na izgradnju i jačanje vjere naših polaznika u Isusa Krista i učvršćujući ih povećanom sposobnošću za život i primjenu evanđelja u njihovim životima. Podcrtavajući stihove iz Svetih pisama i riječi proroka, naučit će kako djelovati u vjeri u Krista kako bi stekli duhovno znanje i razumijevanje njegovog evanđelja. I imat će mogućnost naučiti kako primijeniti nauk Kristov i evanđeoska načela na pitanja i kušnje koje doživljavaju i vide svakoga dana kod svojih vršnjaka i na društvenim medijima.

Ova je inicijativa nadahnjujuća i pravovremena. Imat će predivan utjecaj na naše mlade ljude. Međutim, uspjeh Doktrinarne okosnice, a i svih ostalih programa učenja u COS-u, ovisit će u velikoj mjeri o vama.

Suočeni s tim izazovima, koje su vaše mogućnosti i odgovornosti kao učitelja COS-a u 21. stoljeću? Očito, morate voljeti Gospodina, njegovu Crkvu i svoje polaznike. Također morate svjedočiti iskreno i često. Osim toga, više nego ikada prije, vaši polaznici trebaju biti blagoslovljeni učenjem doktrinarnog ili povijesnog sadržaja i konteksta kroz proučavanje i vjeru popraćeno čistim svjedočanstvom, kako bi mogli iskusiti zrelo i trajno obraćenje na evanđelje te doživotnu predanost Isusu Kristu. Zrelo i trajno obraćenje znači da će »ostati na brodu i držati se« kroz čitave svoje živote.⁷

Kako biste vi razumjeli doktrinarni i povijesni sadržaj i kontekst Svetih pisama i naše povijesti, morat ćete proučavati iz »ponajboljih knjiga«, kako je Gospodin naložio. »Ponajbolje knjige« uključuju Sveta pisma, naučavanja suvremenih proroka i apostola te najbolje dostupne stipendije SPD-a. Kroz vlastiti marljivi trud da učite proučavanjem i vjerom, moći ćete pomoći svojim polaznicima da nauče vještine i stavove potrebne za razlikovanje pouzdanih informacija koje ih uzdižu od poluistina i netočnih tumačenja nauka, povijesti i praksa koje će ih srušiti.

Podučite ih o izazovima s kojima se suočavaju kada se oslanjaju na internet u potrazi za odgovorima na pitanja od vječnog značaja. Podsjetite ih da Jakov nije rekao: »Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Googlea!«⁸

Mudri ljudi se ne oslanjaju na internet kako bi dijagnosticirali i liječili emocionalne, umne i tjelesne izazove, posebice ne one opasne po život. Umjesto toga, oni traže savjet stručnjaka, onih koje su obučili i licencirali priznati medicinski i državni odbori. Čak i tada mudri ljudi traže drugo mišljenje.

Ako je to razuman smjer u pronalaženju odgovora za emocionalne, umne i tjelesne zdravstvene probleme, tada je još više kad je u pitanju vječni život. Kada nešto prijeti našem duhovnom životu, našim najdragocjenijim obiteljskim odnosima i našem članstvu u kraljevstvu, trebali bismo potražiti promišljene i vjerne vođe Crkve da nam pomognu. A, po potrebi, za pomoć trebamo upitati one s odgovarajućom akademskom naobrazbom, iskustvom i stručnosti.

Upravo to činim kad trebam odgovor na vlastita pitanja na koja ne mogu sam odgovoriti. Tražim pomoć od svoje braće u Zboru dvanaestorice i od ostalih stručnjaka u području povijesti i nauka Crkve.

Vi trebate biti među prvima, izvan obitelji vaših polaznika, koji ćete ih upoznati s valjanim izvorima na teme koje mogu biti manje poznate ili kontroverzne kako bi vaši polaznici kasnije usporedili ono što će čuti ili pročitati s onim što ste ih već naučili.

Znadete da dajemo medicinska cjepiva našim dragocjenim misionarima prije nego što ih pošaljemo na misiju kako bi bili zaštićeni od bolesti koje im mogu naškoditi ili čak ih ubiti. Na sličan način, molim vas, prije nego što ih pošaljete u svijet, da cijepite vaše polaznike dajući vjerna, promišljena i precizna tumačenja evanđeoskog nauka, Svetih pisama, naše povijesti i onih tema koje su ponekad pogrešno shvaćene.

Kada govorim o nekoliko tema koje su manje poznate ili kontroverzne, govorim o mnogoženstvu, kamenju vidioca, raznim opisima Prvog viđenja, procesu prijevoda Mormonove knjige i knjige Abrahamove, pitanju spolnosti, rase i svećeništva ili nebeskoj majci.

Nastojanje da cijepimo naše mlade često će pasti na vas učitelje COS-a. S tim mislima, uzmite vremena i razmislite o vašim prilikama i vašim odgovornostima.

Kao crkveni vođe danas smo potpuno svjesni neograničenog pristupa informacijama, posebno se trudimo kako bismo ponudili ispravan kontekst i razumijevanje naučavanja Obnove. Najbolji primjer ovoga je 11 eseja o evanđeoskim temama na LDS.org koji daju uravnoteženo i pouzdano tumačenje činjenica o kontroverznim i nepoznatim Crkvenim temama.

Važno je poznavati sadržaj tih eseja kao dlan svoje ruke. Ako imate pitanja u vezi s njima, molimo pitajte nekoga tko ih je proučavao i tko ih razumije. Drugim riječima, »tražite znanje, i to proučavanjem, a i vjerom« dok svladavate sadržaj tih eseja.

Također se trebate upoznati sa stranicom Joseph Smith Papers i odsjekom povijesti Crkve na LDS.org te ostalim izvorima vjernih znanstvenika SPD-a.

Nastojanja za otvorenim proučavanjem evanđelja i duhovnim cijepljenjem kroz proučavanje nauka i povijesti, zajedno s gorljivim svjedočanstvom, najbolji su lijek koji polaznicima može pomoći pri izbjegavanju i/ili suočavanju s pitanjima, sumnjama ili krizama vjere s kojima se mogu susresti u doba informacija.

Dok vi učitelji plaćate cijenu boljeg razumijevanja povijesti, nauka i praksi – bolje nego sada – bit ćete pripremljeni ponuditi promišljene, pažljive i nadahnute odgovore na pitanja vaših polaznika.

Jedan način na koji možete znati koja pitanja vaši polaznici imaju jest da ih pozorno slušate.

Naša prva djevojčica, kad je imala pet godina, popela mi se u krilo dok sam čitao novine. Govorila mi je nešto što joj je bilo važno, ali se ja nisam obazirao. Zato je posegnula svojim malim rukama, povukla novine, primila me za lice, pogledala izravno u oči i rekla: »Tata, ne slušaš me!« Bila je u pravu – i ja sam pogriješio što ju nisam slušao. Svi učitelji moraju biti dobri slušatelji.

Osim slušanja vaših polaznika, molimo vas da ih pozovete da vam na nastavi ili nasamo postave pitanja o bilo kojoj temi.

Jedno od najvažnijih pitanja koja polaznici mogu postaviti je: »Zašto«?

Kada se postavi s iskrenom željom za shvaćanjem, »Zašto?« je izvrsno pitanje. To je pitanje koje misionari žele čuti od svojih istraživača. Zašto smo ovdje? Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima? Zašto se trebamo moliti? Zašto trebamo slijediti Krista? Često pitanja »zašto« vode nadahnuću i objavi. Znati naum spasenja našeg Nebeskog Oca pomoći će odgovoriti na većinu »zašto« pitanja. Govorit ću o tome za nekoliko trenutaka.

Evo zadnje napomene o odgovaranju na pitanja. Važno je podučiti vaše polaznike da iako evanđelje nudi mnoge, ako ne većinu, odgovore na važna životna pitanja, na neka pitanja se ne može dobiti odgovor u smrtnosti jer nam nedostaju informacije za prikladan odgovor. Kao što učimo u Jakovu: »Gle, velika su i čudesna Božja djela. Kako su neistražive dubine otajstva njegovih. I nemoguće je čovjeku otkriti sve putove njegove. I nitko ne poznaje pute njegove, ako mu nije objavljeno.«⁹

Malo upozorenje: Molim vas da pripazite jer, poput mnogih vaših polaznika, možete pomisliti da ste stručnjak za Sveta pisma, nauk i povijest. Nedavna studija je otkrila da »što više ljudi misle da znaju o nekoj temi, to je vjerojatnije da će tvrditi razumijevanje preko onog što znaju, čak do trenutka izmišljanja znanja ili lažnih činjenica te izmišljenih informacija«.¹⁰

To se naziva »prenavođenje«, a učitelji COS-a moraju izbjegavati ovo iskušenje. Posve je u redu reći: »Ne znam.« Međutim, jednom kada je to rečeno, imate odgovornost pronaći najbolje odgovore na promišljena pitanja koja vaši polaznici postave.¹¹

U podučavanju vaših polaznika i u odgovorima na njihova pitanja moram vas upozoriti da ne širite glasine koje bi promicale vjeru ili koje su bez osnove ili su zastarjela razumijevanja i objašnjenja naših nauka i praksa iz prošlosti. Uvijek je mudro imati naviku proučavanja riječi živućih proroka i apostola, ažurno pratiti trenutna pitanja, politiku i izjave Crkve putem stranica mormonnewsroom.org i LDS.org te se savjetovati u vezi s djelima poznatih, promišljenih i vjernih znanstvenika SPD-a kako biste bili sigurni da ne podučavate stvari koje su neistinite, zastarjele, čudne i uvrnute.

Autori studije o »prenavođenju« su naveli da »tendencija prenavođenju, osobito kod samoukih stručnjaka, može obeshrabriti pojedince od obrazovanja u točno tim područjima u kojima se smatraju upoznatima«.

Akademski potpredsjednik Sveučilišta Brighama Younga je rekao: »Biti stručnjak u nekom području može biti toliko uzbudljivo, s učenicima i kolegama koji se drže za svaku riječ. Ipak, bez duboke predanosti neprekidnom učenju postat ćemo žrtve prenavođenja, a nitko ne voli ‘sveznalice’.«¹²

Ponavljam upozorenje predsjednika Hinckleyja: »Ne možemo biti dovoljno oprezni. Mi moramo paziti da ne skrenemo [s puta].¹³

Osim što trebate postati cjeloživotni polaznici, vi, također, morate činiti one stvari u vašem osobnom životu koje omogućuju Duhu Svetom da radi unutar vas. Takve stvari uključuju iskrenu dnevnu molitvu, vjeran post, redovno proučavanje Svetih pisama i razmišljanje o njima i riječima živućih proroka, nazivanje šabata milinom, blagovanje od sakramenta s poniznošću i uvijek se sjećati Spasitelja, štovanje u hramu što je češće moguće te, naposljetku, posezanje prema potrebitima, siromašnima i usamljenima – onima u blizini i diljem svijeta.

Kako biste ispravno ispunili svoje mogućnosti i odgovornosti, dragi moji kolege učitelji, morate činiti ono što propovijedate!

Budite hrabri tražeći savjet i ispravak od onih kojima vjerujete – supružnika, svećeničkih vođa ili nadglednika. Pitajte ih gdje možete unaprijediti svoje osobno učeništvo. To je posebno važno za naše stalne zaposlenike, one koje podržavaju sveta sredstva desetine Crkve. Morate izbjegavati sve što otklanja Duha.

Osim toga, mogu li vam predložiti da vodite osobni razgovor sami sa sobom i da pogledate 2. Nefija 26:29–32, Almu 5:14–30 i Nauk i saveze 121:33–46. Oni će vam pomoći u identifikaciji kušnji s kojima se svi možemo suočiti. Ako je ponekada potrebna promjena u životu, tada donesite odluku i to riješite.

Izbjegavajte kušnju propitivanja motiva vaših suradnika. Umjesto toga, duboko pogledajte u svoje srce i tražite vlastite želje i motive. Samo tada Spasitelj može promijeniti vaše srce i uskladiti vaše želje i motive sa svojima.

Nadolazeći naraštaj treba znati, razumjeti, prigrliti Božji naum spasenja i sudjelovati u njemu. Razumijevanje nauma dat će im božanski kontekst kroz koji mogu sami sebe vidjeti kao sinove i kćeri Božje što će im dati objektiv za razumijevanje gotovo svakog nauka, prakse i pravila Crkve.

Kao učitelji COS-a danas, morate prihvatiti mogućnost i odgovornost podučavati mlade ljude 21. stoljeća o ispravnim načelima božanski posvećenog braka i ulozi obitelji u naumu spasenja kako je definirano u proglasu o obitelji.¹⁴

Nauk o vječnom braku i obitelji ključan je dio Božjeg nauma sreće. To uključuje našu obitelj zapečaćenu u hramu kao dio vlastite vječne obitelji Nebeskog Oca u celestijalnom kraljevstvu. Budući da se izravno odnosi na njegovu vlastitu obitelj i njegovu duhovnu djecu, učimo u Postanku da »muško i žensko stvori ih« i da je zapovjedio ocu Adamu i majci Evi da »plod[e] se i množ[e] i napun[e] zemlju«.¹⁵

Rečeno je da naum sreće počinje i završava s obitelji. Zaista, početak obitelji je bio u predsmrtničkom svijetu, gdje smo živjeli kao članovi obitelji naših nebeskih roditelja. A na kraju, obiteljska predanost i odnos pun ljubavi neće samo nastaviti postojati nego će se nastaviti kroz proces razmnožavanja.¹⁶

Spojna točka koja sve povezuje – o kojoj ovisi Božji naum i naša vječna sudbina te sve drugo – jest naš Spasitelj, Isus Krist. Njegova pomirbena žrtva čini sve mogućim, uključujući, ali ne ograničavajući se na vječni brak i obitelji pune ljubavi i brige.

Gospodin nas uči da niti jedna osoba, bez obzira na svoju pravednost, može steći sve što Otac na Nebu ima za svoju djecu. Pojedinac je polovica jednadžbe, nesposoban prebivati u celestijalnom kraljevstvu.¹⁷

Vaši polaznici trebaju shvatiti da je svrha smrtnosti postati poput Boga primanjem fizičkog tijela, primjenom opredjeljivanja te preuzimanjem uloge koja je prethodno pripadala našim nebeskim roditeljima – uloge muža, žene i roditelja.

Proroci su uvjeravali sve one koji su dostojni i koji se oslanjaju na Isusa Krista, ali se nisu mogli zapečatit za partnera ili imati djecu u ovome životu, da će te mogućnosti imati u nadolazećem svijetu.

Podučavajte svoje polaznike kako u Gospodinovoj Crkvi ima mjesta za sve kako bismo štovali, služili i zajedno rasli kao braća i sestre u evanđelju. Podsjetite ih na ono što je Lehi podučavao, kako se Božji cilj i nada za nas može ovako sažeti: »Adam pade da bi ljudi bili, a ljudi jesu da bi radost imali.«¹⁸

Nebeski Otac želi da prihvatimo njegovu definiciju braka i obdržavamo njegovu prvu zapovijed »množiti se i napuniti«, ne samo kako bismo ispunili njegov naum nego i kako bismo našli radost u tome da je naum namijenjen njegovim sinovima i kćerima.

Članovi Crkve nisu jedini koji prepoznaju to načelo. Kolumnist New York Timesa David Brooks je rekao: »Ljudima nije bolje kada im se daje apsolutna osobna sloboda činiti ono što oni žele. Bolje im je kada ih se zagrne u predanost koja prelazi osobni izbor – predanost obitelji, Bogu, radu i domovini.«¹⁹

Kao vjeroučitelji, pomozite mladima da jasno razumiju Božji naum sreće po kojem istinska radost dolazi njegovoj djeci. Pomozite im da to spoznaju, prigrle, sudjeluju u tome i brane to. U svojem iskustvu od 40 godina u Vrhovnom autoritetu, zabrinut sam oko velikog broja članova Crkve, mladih i starih, koji jednostavno ne razumiju naum za njihovu vječnu i božansku sudbinu.

Stoga, dragi moji kolege učitelji, trebali bismo tražiti te prilike i uživati objašnjavajući ih doktrinarno i duhovno, zašto vjerujemo da će spoznaja velikog nauma sreće odgovoriti na većinu pitanja »zašto« koja nam mogu biti postavljena. Iskazivanje naših uvjerenja u predsmrtnom životu gdje smo živjeli kao duhovna djeca Nebeskog oca i Nebeske majke nam dopušta da objasnimo zašto je ova zemlja stvorena. Jedna od suštinskih svrha smrtnoga života je da možemo ponoviti to obiteljsko iskustvo sami, samo ovoga puta kao roditelji, a ne samo kao djeca. Čuvajte svoje osnovno razumijevanje nauka i svrhe nauma našeg Nebeskog oca za našu vječnu sreću. I nastavite podučavati to.

Stoga, kao zaključak i sažetak: Iz ranijeg obraćanja starješine Kima B. Clarka smo naučili da ste učitelji poslani od Boga, ispunjeni vjerom, nadom, poniznošću i ljubavlju.²⁰

Ovo su točke koje sam vam danas iznio:

Podučavajte polaznike da spoje učenje proučavanjem i vjerom s čistim svjedočanstvom. Podučavajte ih da ostanu na brodu i drže se!
Podučavajte polaznike da kontroliraju svoje mobilne uređaje i usredotoče se na na to da više budu spojeni s Duhom Svetim nego na internet.
Cijepite polaznike istinama o naumu spasenja koje se nalaze u evanđelju Isusa Krista.
Ovladajte sadržajem eseja evanđeoskih tema.
Upamtite da pitanje »Zašto?« može biti odlično pitanje koje će dovesti do razumijevanja evanđelja.
Nemojte prenavoditi i nemojte se bojati reći: »Ne znam.«
Postanite cjeloživotni učenici.
Tražite savjet i ispravak od onih kojima vjerujete.
Razmislite o vođenju povremenog osobnog razgovora kako biste pregledali svoju duhovnu pripravu, marljivost i učinkovitost.
Podučavajte polaznike kako naum sreće počinje i završava s obitelji. Imajte naum spasenja na umu u svako doba.
Podučavajte kako brak i obitelj donose dugotrajnu radost.
Upamtite, spajanjem učenja proučavanjem, vjerom i čistim svjedočanstvom donosi istinsko, dugo i trajno obraćenje.
Iznad svega, snažna vjera u Pomirenje Gospodina Isusa Krista bitna je za našu duhovnu snagu i rast.

Sada, dragi moji kolege učitelji, neka Bog blagoslovi svakoga od vas. Kakav god teret nosili, neka vam bude olakšan. Da pronađete radost i mir koji dolazi od spoznaje da ste svojim podučavanjem dotaknuli život, da ste potaknuli jedno od djece Nebeskoga Oca na putovanje kako bi jednoga dana došlo još jednom u njegovu nazočnost. Ostavljam vam svoje svjedočanstvo da imamo puninu vječnoga evanđelja Isusa Krista obnovljenog kroz proroka Josepha Smitha. Punina evanđelja je u našim rukama. Moramo to imati u mislima i srcu i podučavati to svom snagom. Neka Bog blagoslovi svakoga od nas moja je molitva i blagoslov, u ime Isusa Krista. Amen.

© 2016. Intellectual Reserve, Inc. Sva prava pridržana. Pravo engleskog izdanja odobreno: 12/15 Pravo prevođenja odobreno: 12/15 Naslov izvornika: »The Opportunities and Responsibilities of CES Teachers in the 21st Century«. Croatian PD60001102 119