Duh Božića
Božićni sastanak duhovne misli Prvog predsjedništva
nedjelja, 5. prosinca 2021.
Moja draga braćo i sestre, zahvalan sam što mogu biti s vama na ovom globalnom Božićnom sastanku duhovne misli. Uzvišena glazba i riječi dotaknule su naša srca. Donijele su istinski duh Božića, radost koja dolazi kada štujemo i volimo Gospodina Isusa Krista. Zajedno smo povezani u našoj ljubavi i odanosti prema njemu.
Taj osjećaj bogoštovlja raste svaki put kad čitam Sveta pisma koja mi pomažu znati tko je on bio i tko je on sada. Iz tog sam čitanja i molitve spoznao Isusa kao Jahvu koji je, pod vodstvom našega Nebeskog Oca, bio Stvoritelj svega. Pavao je to opisao ovako:
»Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima,
na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, koga je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet.
Sin, koji je odsjev njegova sjaja i otisak njegove biti, koji svemir uzdržava svojom silnom riječi, sjede, pošto je ostvario očišćenje grijeha, s desne strane Veličanstva u nebu
i postade toliko uzvišeniji od anđela koliko je baštinio odličnije ime od njih.
Zbilja, komu od anđela ikada reče: ‘Ti si moj Sin; ja te danas rodih’? I još: ‘Ja ću mu biti Otac i on će mi biti Sin’?
A kad ponovo uvede Prvorođenca u svijet, reći će: ‘Neka mu se poklone svi anđeli Božji!’«1
Pri rođenju Isusa u Betlehemu anđeli su zapjevali i, kako je prorokovano, nova se zvijezda pojavila kako bi obasjala nebo, odajući počast dolasku Sina Božjega u smrtni život.
On je uzvišeniji od nas, a ipak događaji koji okružuju njegovo smrtno rođenje izmamljuju iz nas osjećaj da je blizak nama. Odabrao je sići sa svojeg prijestolja zdesna Ocu da preuzme na sebe smrtnost. Učinio je to iz ljubavi za svakog sina i kćer svojeg Oca koji će biti rođeni na svijet. To je učinio iz ljubavi prema vama – i meni.
Mogao je biti rođen u bilo kakvim okolnostima. Ipak, Isus je bio rođen u skromnim okolnostima u malenom selu. Pastiri su mu iskazali dobrodošlicu. Nekoliko mudraca kasnije je bilo vođeno nadahnućem da ga štuju. Politički vođa zapovjedio je da bude ubijen. Morao je biti odveden u stranu zemlju kako bi mu se sačuvao život. Kada je anđeo rekao njegovim smrtnim roditeljima da se može vratiti u svoju zemlju, odveli su ga u Nazaret. Proveo je gotovo 30 godina tamo, odrastajući i radeći kao tesar, prije nego što je započeo svoje javno službeništvo.
Mogli biste se pitati, poput mene, zašto je bilo nužno da savršeni Sin Božji bude poslan na takvo poslanje. Sjetite se kako je opisao svoje ponizno prihvaćanje svog poziva:
»Ne siđoh s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.
A volja onoga koji me posla jest da nikoga od onih koje mi dade ne izgubim, već da ga uskrisim u posljednji dan;
da, volja je Oca mog da svaki koji vidi Sina i vjeruje u nj dobije život vječni i da ga ja uskrisim u posljednji dan«.2
Isus je pokazao svoju ljubav i poniznost. Unatoč svojem mjestu moći i veličanstva sa svojim Ocem, Isus je odabrao za svoje zemaljske učenike obične ljude, uključujući ribare, skupljača poreza i revnitelja.
Propovijedao je i družio se s gubavcima, bolesnima, sakatima, prezrenima. Volio je i prihvatio najniže među njima, unatoč tome što je sišao s visokih dvorova. Služio im je, volio ih i uzdizao.
Njegova čudesna dobrota i suzdržljivost čak su se povećali pred kraj njegova zemaljskog poslanja. Suočio se s oprečnošću i mržnjom za koje je znao da su dio poslanja na koje je bio pozvan i koje je prihvatio. Bilo je to trpjeti za grijehe i slabosti svih koji dođu u smrtni život.
Sjećate se Jakovljevih riječi dok je podučavao o Pomirenju Isusa Krista:
»O kako li velike svetosti Boga našega! Jer on poznaje sve, i nema ničega, a da on to ne poznaje.
I on dolazi na svijet da bi mogao spasiti sve ljude, budu li poslušali glas njegov; jer gle, on podnosi boli svih ljudi, da, boli svakog živog stvora, i muškaraca i žena i djece, koji pripadaju obitelji Adamovoj.
I on trpi to da bi uskrsnuće moglo doći na sve ljude, da bi svi mogli stati pred njega u velik i sudnji dan.«3
Djetešce u jaslama u Betlehemu bilo je Sin Božji kojeg je Otac poslao da postane naš Spasitelj. On je Jedinorođeni Sin Očev u tijelu. On je naš primjer.
Kako bismo imali duh Božića, moramo nastojati voljeti kao što je on volio. Njegove su riječi vama i meni: »Ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas«.4
Vi možete osjetiti duh Božića, kao što sam i ja, u tim riječima. Osjetio sam svjetlo i optimizam koji dolaze kroz utjecaj Duha Svetoga kad god se sjetim primjera Spasitelja svijeta i promišljam o njemu.
Za mene je možda najslađe sjećanje to da Gospodin stoji spreman pomoći nam što god da nas zadesi. Kao što je Mormon podučio:
»Jer gle, Bog poznaje sve, jer je od vijeka do vijeka, gle, on posla anđele da poslužuju djeci ljudskoj, da očituju o dolasku Kristovom; te da će u Kristu doći sve što je dobro.
I Bog također navijesti prorocima, ustima svojim, da će Krist doći.
I gle, postojahu raznoliki načini na koje on očitova nešto djeci ljudskoj, što bijaše dobro; i sve što je dobro dolazi od Krista; inače ljudi bijahu pali, i ništa im dobro ne mogaše doći.
Stoga, posluživanjem anđela, i svakom riječju koja iziđe iz usta Božjih, ljudi počeše živjeti vjeru u Krista; i tako vjerom oni prigrliše sve što je dobro; i tako bijaše sve do dolaska Kristova.
A nakon što on dođe ljudi također bijahu spašeni vjerom u ime njegovo; i vjerom oni postaju sinovi [i kćeri] Božji. I zasigurno, živoga mi Krista, on izreče ove riječi ocima našim, govoreći: Što god zaištete Oca u ime moje, što je dobro, u vjeri vjerujući da ćete primiti, gle, bit će vam učinjeno.«5
U ovom se razdoblju mnogi od vas mole za snagu da ustrajete kroz kušnje koje vas ispituju do onoga što vam može izgledati kao vaše krajnje granice. Svjedočim da su Spasitelj i Otac čuli vaše molbe kojima tražite pomoć i ono što je dobro za vas i za one koje volite i kojima služite.
Odgovori će doći kao što su došli proroku Josephu Smithu. Prepoznat ćete Josephovu molitvu za pomoć kao svoju. I osjetit ćete Gospodinovu ljubav za Josepha i za sebe u njegovu utješnom odgovoru na Josephov vapaj. Joseph se molio:
»O Bože, gdje si? I gdje je pokrov što prekriva skrovište tvoje?
Koliko će se dugo ruka tvoja zadržavati, i oko tvoje, da, čisto oko tvoje, motriti s vječnih nebesa krivice prema narodu tvojemu i slugama tvojim, a uho tvoje biti prožeto vapajima njihovim?«6
I Gospodin je odgovorio kao što može vama i meni:
»Mir duši tvojoj; nesreća tvoja i nevolje tvoje bit će samo kratka vijeka.
A tad, podneseš li to dobro, Bog će te uzdići u visinu, pobijedit ćeš nad svim neprijateljima svojim.
Prijatelji tvoji stoje uza te, i oni će te pozdravljati ponovno s toplim srcima i prijateljskim rukama.«7
Znam za sebe da su obećanja sigurna za vas, za mene i za one koje volimo. Gospodin je osjetio naše boli. To je odabrao iz ljubavi prema nama. On zna kako nam može pomoći osjetiti mir u nevoljama, čak i dok se ispit nastavlja. Poslat će prijatelje kao anđele da stoje uz vas »s toplim srcima i prijateljskim rukama«. Naša će vlastita srca biti promijenjena na bolje dok ustrajemo u osobnim iskušenjima kroz vjeru u njega.8 I s tom promjenom, mi ćemo sami postati prijatelji koje Gospodin može poslati kao anđele drugima.
Kao njegov svjedok, svjedočim da djetešce rođeno u Betlehemu jest Isus Krist, ljubljeni Sin Božji. Obećavam da će, dok molite Nebeskog Oca u vjeri i u ime Isusa Krista, Duh donijeti osjećaj mira vama i vašim voljenima.
Iskazujem vam svoju ljubav sa svojom željom da možete imati radosno božićno razdoblje – ove godine i uvijek. U sveto ime Isusa Krista. Amen.