Pomaganje polaznicima da preuzmu brigu za vlastita osvjedočenja
Sabor vjeroučitelja COS-a, lipanj 2024.
Dobro došli na ovo povijesno okupljanje vjeroučitelja Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Godinama smo jednom godišnje okupljali sve vjeroučitelje COS-a na usmjeren sastanak duhovne misli koji se ranije nazivao Večer s općim autoritetom. Večeras ćemo nastaviti tu tradiciju dok se okupljamo kako bismo čuli starješinu Dalea G. Renlunda na našem završnom događaju. Kroz povijest također smo bili domaćini sabora COS-a s osobnom nazočnošću na Sveučilištu Brigham Young, no ovogodišnji događaj predstavlja prvi put kada smo se okupili diljem cijelog Crkvenog obrazovnog sustava kako bismo učili jedni od drugih, iznosili uvide, raspravljali o nastojanjima da učinkovitije podučavamo, povezujući vjeroučitelje iz Vjeronauka i Instituta vjere, sveučilišta BYU, BYU – Idaho, BYU – Havaji, programa BYU – Pathway i sveučilišta Ensign College. Ukupno, ovi vjeroučitelji podučavaju otprilike pola milijuna mladih odraslih osoba diljem Crkve, uz sve one polaznike upisane na vjeronauk.
Razumijevanje zašto bismo uložili takav trud vezano je uz samu svrhu vjerskog obrazovanja u COS-u. Često sam govorio o posebnim ulogama koje svaka škola COS-a igra u sustavu. Na primjer, nazvao sam sveučilište BYU ambasadorom zbog njegove odgovornosti da predstavlja sustav i Crkvu kao sazivač, domaćin i znanstvenik. Nadalje, razmotrite sveučilište BYU – Idaho, koje nazivam prosvjetiteljem zbog njegove jedinstvene usmjerenosti na podučavanje; BYU – Havaji kao naš azijsko-pacifički glavni kamen, sa svojim posvećenim i odlučnim naglaskom na svoje ciljano područje Crkve; a Ensign College pružatelj je nastavnog plana praktične nastave, sa svojim usmjerenjem na početne poslovne vještine. A BYU – Pathway davatelj je pristupa, koji dopire do više studenata od bilo kojeg našeg kampusa putem pristupačnoga, visokokvalitetnoga internetskog učenja. Naravno, Vjeronauci i Instituti dopiru do polaznika koji ne pohađaju crkvena sveučilišta i duhovno su sidro za mlade odrasle osobe, bez obzira gdje se obrazuju.
Unatoč tim različitim ulogama, postoje najmanje dva načina na koja je svaka od tih institucija ujedinjena. Prvi je poslanje samog Crkvenog obrazovnog sustava, a to je razviti učenike Isusa Krista koji mogu biti vođe u svojim domovima, u Crkvi i u svojim zajednicama. Bez obzira na vaše istaknute institucionalne uloge, svaka institucija COS-a ima zajedničko poslanje vezano za stvaranje učenika koji su vođe. Točnije za ovu publiku, mi također imamo dodatnu zajedničku odgovornost u COS-u kao vjeroučitelji. U lipnju 2019. godine Crkveni odbor za obrazovanje odobrio je sudski dokument u kojem je navedena uloga vjerskog obrazovanja u Crkvenom obrazovnom sustavu, koji se često naziva dokument »Jačanje vjerskog obrazovanja«. Ovaj zadatak dolazi s jasnoćom i usmjerenjem izravno od Crkvenog odbora za obrazovanje. Uvodni odlomak tog dokumenta glasi: »Vjersko obrazovanje ima jedinstveno i dragocjeno mjesto u poslanju svake institucije. (…) Ono stoji u samom središtu svrhe svake institucije.« Smjernice JVO-a nadalje pojašnjavaju da je središnji cilj vjerskog obrazovanja naveden na sljedeći način: »Svrha je vjerskog obrazovanja podučavati obnovljeno evanđelje Isusa Krista iz Svetih pisama i od suvremenih proroka na način koji pomaže svakom polazniku razviti vjeru u Nebeskog Oca… Isusa Krista… obnovljeno evanđelje… i [živuće proroke] te svjedočanstvo o njima, postati doživotni učenici… [i] ojačati sposobnost [naših polaznika] da pronađu odgovore, riješe sumnje [i] reagiraju s vjerom.« Ta osnovna svrha vjerskog obrazovanja u Crkvenom obrazovnom sustavu središnji je razlog zašto smo danas ovdje. Ako to ne činimo s namjernom usmjerenošću, postaje teško opravdati značajno ulaganje Crkve u svaku od ovih institucija.
Stoga je dio razloga zašto smo se danas okupili taj što dijelimo zajedničko poslanje COS-a i zajednički zadatak kao vjeroučitelji da razvijemo svjedočanstvo te pomognemo polaznicima postati učenici i pronaći odgovore na njihova pitanja i vjeru. Također bih se zahvalio Chadu Webbu na njegovu vodstvu. Brat Webb vodi Vjeronauke i Institute Crkve. No u protekle je dvije godine također predsjedavao Odborom za vjersko obrazovanje sa zastupljenošću iz cijelog Crkvenog obrazovnog sustava. Velikim smo se dijelom zbog tog odbora danas okupili kao učitelji COS-a. Također bih trebao istaknuti podršku svakog našeg predsjednika COS-a: predsjednika Reesea, predsjednika Mereditha, predsjednika Kauwea, predsjednika Kuscha, predsjednika Ashtona i brata Webba. Ovi vođe dobili su zaduženje da budu »glavni moralni i duhovni službenici« svojih institucija. Ovo je zaduženje pokrenuto na inauguraciji predsjednika Kauwea i od tada se ponavlja na svakoj inauguraciji COS-a. Pokazat ću ovdje slike tih inauguracija. Možete vidjeti inauguraciju predsjednika Kauwea. Zaduženje je dao predsjednik Holland i ponovilo se predsjedniku Ashtonu, zatim ponovno predsjedniku Reeseu, a zatim nedavno predsjedniku Meredithu. Stoga nije slučajno da nam se ovi predsjednici danas pridružuju ovdje. Oni su izvanredni vođe i izražavam im svoju zahvalnost za njihovo vodstvo i predanost da nam pomognu započeti ovaj inauguracijski sabor vjeroučitelja.
Nadalje bih želio pružiti nešto konteksta za svoju poruku danas. U svojem inauguracijskom obraćanju našim vjeroučiteljima – u svojem godišnjem obraćanju našim vjeroučiteljima u protekle dvije godine, zatražio sam od vas da se usredotočite na ono što smo prepoznali kao proročke naglaske za mlade odrasle osobe. Također smo pokušali naglasiti da će se ove teme navedene ovdje zasigurno promijeniti. Nema ničega magičnog u ovih pet tema, ali one se trebaju ažurirati kako dobivamo stalno vodstvo proroka i apostola, posebice ono koje dolazi našim mladim odraslim osobama. Nada, sama po sebi, nije da zapamtite ove posebne poruke već da svi mi naučimo kako slušati živuće proroke i pomoći našim polaznicima naučiti kako primijeniti njihove poruke.
U tom duhu htio bih se usredotočiti na jedan od tih nedavnih proročkih naglasaka koji je bio u mom srcu. Predsjednik Russell M. Nelson pozvao je mlade odrasle osobe da preuzmu brigu za svoja osvjedočenja. Molim vas, imajte na umu da, ako želite slijediti proroka, obratite pažnju na dvije stvari. Prvo, gledajte kada on ponavlja poruku, i drugo, obratite posebnu pozornost kada nas nešto moli. Vidjet ćete oba ta obrasca u poruci predsjednika Nelsona da preuzmete brigu za svoje osvjedočenje, koja je prvi put bila predstavljena na ovom sastanku duhovne misli mladim odraslim osobama u svibnju 2022. kada je on izjavio: »Preklinjem vas da preuzmete brigu za svoje osvjedočenje. Radite na njemu. Posjedujte ga. Brinite se o njemu. Njegujte ga kako bi raslo. Hranite ga istinom. Nemojte ga onečistiti lažnim filozofijama muškaraca i žena koje ne vjeruju te se onda pitati zašto vaše osvjedočenje slabi. Dok svoje osvjedočenje činite svojim najvećim prioritetom, obratite pažnju na čuda koja će se dogoditi u vašem životu.«
Zatim je, kasnije te iste godine, predsjednik Nelson dao gotovo identičan zadatak, ovoga puta cijeloj Crkvi, u svojem obraćanju na Općem saboru u listopadu 2022.: »S tim ciljem, članovima cijele Crkve upućujem isti zadatak koji sam dao našim mladim odraslim osobama prošlog svibnja. Tada sam ih usrdno potaknuo – a sada preklinjem vas – da preuzmete odgovornost za vlastito osvjedočenje o Isusu Kristu i njegovu evanđelju. Radite na njemu. Njegujte ga kako bi raslo. Hranite ga istinom. Nemojte ga onečistiti lažnim filozofijama nevjernih muškaraca i žena. Kada stalna učvršćivanja svojeg osvjedočenja o Isusu Kristu učinite svojim najvećim prioritetom, obratite pažnju na čudesa koja će se događati u vašem životu.«
Uz opetovanu molbu predsjednika Nelsona da preuzmemo odgovornost za svoja osvjedočenja, osjetio sam da trebam iznijeti dio svojeg puta prema osvjedočenju. Ovo će biti osobni izraz, i iako sam ga napisao, nadam se da ćete se moći osjećati kao da zajedno sjedimo u manje formalnom okruženju. Svatko od nas ima svoj osobni put prema vjeri. Imaju ga i naši polaznici. Danas želim iznijeti nešto od svojega. Moje putovanje do osvjedočenja započelo je u neobičnom okruženju. Odrastao sam u zajednici u Scottsdaleu u Arizoni koja se većinom nije sastojala od svetaca posljednjih dana. Na srednjoškolskom natjecanju u trčanju spremao sam se za utrku kada sam pogledao preko staze i primijetio brata Butlera, mog vođu Mladića. Bilo je tako čudno da je tamo. Nismo imali mnogo toga zajedničkoga. Znao sam da nije često posjećivao trkačka natjecanja. Tada mi je Duh u trenutku rekao: »Clark, ova je Crkva istinita jer nema šanse da bi on inače bio ovdje. Mora postojati nešto dublje u njegovoj vjeri što ga motivira da te podrži.« To je bilo to. To se iskustvo nije dogodilo dok sam pregledavao Sveta pisma ili usred sastanka svjedočanstava. Jednostavno je došlo zbog plodova nečije predane službe. Jasno se sjećam osjećaja danas kao i onog dana kada se dogodio.
Godinu ili dvije kasnije našao sam se s misijskim pozivom u misiju Japan Kobe. Sjećam se prvog dana u COM-u. Bilo je tako uzbudljivo upoznati suradnike, biti predstavljen instruktorima, osjećaj snage sabrane iz cijelog svijeta. Ali sljedećeg jutra, kada se oglasio alarm u 6 ujutro, jedva sam se probudio i obuzeo me trenutak panike. Pomislio sam: »Kako ću, za ime svijeta, učiniti ovo? Ne znam mogu li se buditi ovako rano svaki dan sljedeće dvije godine, a kamoli naučiti tako težak jezik poput japanskog.« Odjednom, činjenica da je moj vođa Mladića došao na moje natjecanje u trčanju nije se činila dovoljnom da me održi dvije godine. Trebao sam znati dublje i to je svjedočanstvo trebalo biti utemeljeno na samom evanđelju. Počeo sam ozbiljno čitati Mormonovu knjigu svakog jutra. Taj se alarm oglasio u 6 ujutro i sjeo sam za taj stol u COM-u pod fluorescentnim svjetlom i uredskim stolcem, čitajući i proučavajući Mormonovu knjigu. Kad sam stigao do kraja, pročitao sam obećanje iz Mormonove knjige u Moroniju 10:3–5. Znao sam taj odlomak iz vremena dok sam bio mladi polaznik vjeronauka. Kleknuo sam u molitvi kako bih zatražio potvrdu svoje vjere. No, kada sam upitao Gospodina, u početku ništa nije došlo. Bio sam tako razočaran. Sjeo sam natrag u svoj stolac, shvativši da se nalazim samo dvije stranice od kraja Mormonove knjige. Odlučio sam barem završiti. S tri stiha preostala u Moroniju 10, Moroni 10:32, pročitao sam ovaj stih: »Da, dođite Kristu, i usavršite se u njemu, i odreknite se sve bezbožnosti; i budete li se odrekli sve bezbožnosti, i ljubili Boga svom svojom moću, umom i snagom, tad je milost njegova –« Ne mogu pročitati. Plačem. Ispričavam se. »Tad je milost njegova dostatna za vas, tako da milošću njegovom možete biti savršeni u Kristu.« Dok sam čitao taj stih, preplavile su me svjetlost i jasnoća. Nisam to mogao zanijekati. Bilo je poticajno i toplo, i ispunilo je cijelo moje biće. U tom sam trenutku znao da je Mormonova knjiga istinita i da je njezina svrha svjedočiti da Isus jest Krist.
Pa, otišao sam u Japan s moćnim osvjedočenjem. Nastavio sam imati iskustva koja su gradila moje svjedočanstvo, ali ništa tako duboko kao toga jutra u COM-u. Tada smo, jedne vrlo kišne noći, dok smo se pripremali za spavanje, čuli kucanje na vratima. Pogledali smo se. Naš je stan bio otraga, iza misijskog doma. Pomalo zatečen da netko dolazi tako kasno navečer u naš stan, izašao sam i otvorio vrata ugledavši svog predsjednika misije tamo na pragu, kako stoji na kiši pod kišobranom. Rekao je: »Gilbert Chōrō, starješino Gilbert, odjeni se. Idemo vidjeti starješinu Matsua.« Otac starješine Matsua umirao je od raka. Odmah sam pretpostavio što se dogodilo. Ali kad sam ušao u misijsko vozilo, predsjednik Matsumori okrenuo se prema meni i objasnio mi da je majka misionara poginula u prometnoj nesreći toga dana. Zatim je rekao: »Pomoli se da možemo suosjećati i razumjeti što će utješiti ovog misionara.« Osjećao sam se nadvladano i neprikladno. Još se sjećam brisača vjetrobranskog stakla koji su išli naprijed-natrag dok smo se vozili u tišini. Iznenada, Duh mi je stavio u srce Almu 7:12: »I uzet će na sebe slabosti njihove, kako bi se nutrina njegova ispunila milosrđem, po tijelu, da bi znao po tijelu kako pomagati narodu svojemu u skladu sa slabostima njihovim.« Znao sam da nam je Pomirenje Isusa Krista omogućilo da prevladamo grijeh. Znao sam da će nam Krist pomoći da uskrsnemo i ponovno živimo. No te sam noći na autocesti u Osaki spoznao da nas Isus Krist također može utješiti u našim mukama, u našoj patnji, kada život nije pravedan. Nisam znao s čime se taj mladi misionar suočavao, ali kroz čudo Pomirenja postojao je Onaj koji je to znao. Te noći, nakon godinu dana moje misije, Duh mi je snažno posvjedočio, još jednom, da je Mormonova knjiga istinita, a njezina je svrha svjedočiti da Isus jest Krist.
Vratio sam se sa svoje misije i oženio Christine u hramu Salt Lake. Preselili smo se u Kaliforniju, a onda naposljetku u Boston. Nastavio sam imati opetovane, tihe potvrde svojeg svjedočanstva, ali opet, ništa tako duboko kao onoga jutra u COM-u ili te noći na autocesti u Osaki. Tada sam jedne nedjelje imao snažno, ali neočekivano svjedočanstvo Duha. Bio sam u dijelu Svetih pisama kojem se većina ljudi ne okreće kako bi izgradili svoje svjedočanstvo. Bilo je to u Almi 30, u lekciji u crkvi, u onome što ću nazvati Korihorov nauk, gdje Korihor niječe Krista, pokušava osloboditi ljude njihove odgovornosti za njihove odabire, proglašava da smo spašeni samo svojom genijalnošću. On se oslanja na ono što danas možemo nazvati moralnim relativizmom. Korihor također agresivno omalovažava vjerovanja drugih kao bezumne predaje njihovih očeva. Dok je instruktor Nedjeljne škole prolazio kroz lekciju, počeo sam razmišljati o tome da je, ako je Joseph Smith sam stvorio Mormonovu knjigu, Korihor bio čudan lik kojega je mogao uključiti. Joseph je živio u razdoblju vjerskog žara gdje su ljudi vjerovali u Isusa Krista. Vjerojatno nikada nije sreo nikoga tko se tako agresivno zalagao za takav antikristov nauk poput Korihora ili, trebao bih dodati, Nehora ili Šerema, svih njih u Mormonovoj knjizi. Ali znamo da je Mormonova knjiga napisana za naše doba. Prepoznao sam ove argumente od baš onih ljudi koje sam tako često susretao u akademskoj kulturi Cambridgea, Massachusetts. Dok sam sjedio razmišljajući o toj anomaliji usred sata Nedjeljne škole, već s dubokim osvjedočenjem o Mormonovoj knjizi, Duh mi je rekao: »Clark, Mormonova je knjiga istinita i njezina je svrha svjedočiti da Isus jest Krist.«
Ta su se iskustva nastavila tijekom mojeg života. Postojalo je vrijeme kada sam se molio u hramu za svoju gradsku mladež u Bostonu. Dok sam čitao stih Mosija 3:17, Duh me je podučio da je jedini način na koji ću pomoći ovim mladićima da izađu iz svojih okolnosti onaj kroz Isusa Krista. Postojalo je vrijeme kada sam proučavao Almu 36 i učio o hijazmu koji prolazi kroz cijelo to poglavlje, sa svojim središnjim uporišnim ishodom u otkupljenju Alme mlađeg. Nevjerojatno, činilo se da svaki put kad sam imao osvjedočenje o Mormonovoj knjizi, ono je došlo zajedno s osvjedočenjem o Isusu Kristu. To se ponovno dogodilo na zasjedanju Općeg sabora za žene u listopadu 2018. Predsjednik Nelson uputio je na tom zasjedanju poziv sestrama Crkve da pročitaju Mormonovu knjigu do kraja godine, s dodatnim zadatkom da označe svaki citat o Spasitelju, svaku referencu stiha o Spasitelju u Mormonovoj knjizi. Želeći podržati svoju suprugu i svojih šest kćeri, pridružio sam im se u tom pozivu. Upravo sam bio primio ovaj primjerak Mormonove knjige. Bio je to potpuno novi primjerak Mormonove knjige. Označio sam u njemu svako spominjanje Spasitelja. Na jednoj stranici za drugom, označene crvenom olovkom, nalazile su se reference na Isusa Krista. U dobi od 48 godina, već s dubokim osvjedočenjem o Mormonovoj knjizi i o Spasitelju, Duh mi je još jednom posvjedočio te jeseni, svakog jutra dok sam čitao stranice ove knjige: »Clark, ova je knjiga istinita, a njezina je svrha svjedočiti da Isus jest Krist.«
Vraćajući se na poruku predsjednika Nelsona i citat koji sam ranije naveo: »Preklinjem vas da preuzmete brigu za svoje osvjedočenje. Radite na njemu. Posjedujte ga. Brinite se o njemu. Njegujte ga kako bi raslo. Hranite ga istinom. Nemojte ga onečistiti lažnim filozofijama muškaraca i žena koje ne vjeruju te se onda pitati zašto vaše osvjedočenje slabi. (…) Dok svoje osvjedočenje činite svojim najvećim prioritetom, obratite pažnju na čuda koja će se dogoditi u vašem životu.« Svjedočim o tim čudima. Bio sam blagoslovljen na toliko mnogo načina jer sam postavio svoje svjedočanstvo kao prioritet tijekom svog života.
Braćo i sestre, kao vjeroučitelji moramo pomoći našim polaznicima da preuzmu brigu za svoja osvjedočenja. Htio bih se usredotočiti na pet načina na koje možemo podučiti naše polaznike da preuzmu brigu za svoja osvjedočenja. Prvo, pomozite im naučiti primjenjivati svoje opredjeljivanje. Drugo, podučite ih da budu svjetlo drugima, pogotovo onima koji se muče. Treće, postavljajte pitanja u vjeri. Četvrto, tražite izvore ispunjene istinom. I peto, oslanjajte se na Duha.
Prvo, moramo podučiti polaznike da je izgradnja osvjedočenja namjeran čin našeg opredjeljivanja. C. S. Lewis često se pozivao na izjavu: »Najduži put okolo najkraći je put kući.« Potreban je rad da bi se produbila vjera i učeništvo. To je namjeran čin. Alma podučava da izgradnja osvjedočenja traži našu potpunu pažnju: »No gle, probudite li se i razbudite li sposobnosti svoje, i to za pokus gledom na riječi moje, i oživotvorite dijelak vjere, da, čak i ne možete li više nego zaželjeti vjerovati, nek ta želja djeluje u vama, sve dok ne povjerujete na način da možete dati mjesta dijelu riječi mojih.«
Drugo načelo koje možemo podučavati u pomaganju polaznicima da preuzmu brigu za svoja osvjedočenja jest da budemo svjetlo drugima, možda posebno onima koji se muče. Ovaj naraštaj duboko se brine o svojim vršnjacima i onima koji se suočavaju s izazovima u svojim životima. Predsjednik Nelson podučava nas da ne sudimo drugima koji se muče.
»Ako se slučajno prijatelji i obitelj udalje od Crkve, nastavite ih voljeti. Nije na vama da prosuđujete odabir druge osobe ništa više nego što zaslužujete biti kritizirani jer ostajete vjerni.
Dakle, molim vas da me čujete kad kažem: Nemojte da vas zavedu oni čije sumnje mogu biti potaknute onim što ne možete vidjeti u njihovu životu.«
Skepticizam i sumnja mogu biti zarazni, ali isto tako i vjera i nada. Predsjednik Nelson nastavlja:
»Više od svega, neka vaši skeptični prijatelji vide koliko vi volite Gospodina i njegovo evanđelje. Iznenadite njihova sumnjičava srca svojim srcem koje vjeruje!
Dok preuzmete odgovornost za svoje osvjedočenje i uzrokujete da ono raste, postat ćete snažnije oruđe u Gospodinovim rukama.«
Na ovoj posljednjoj točki – podučavanju naših polaznika da postanu oruđe i izvor za Gospodina – mislim da imamo takvu priliku pomoći mladim odraslim osobama s njihovim osvjedočenjima. Podučite ih da budu svjetlo. Podučite ih da budu prijatelji. Podučite ih da budu izvor drugima. A za one koji još nisu pronašli svoju vjeru, podučite ih da krenu raditi služeći drugima. Mnoga osvjedočenja dolaze tijekom čina služenja drugima. Moje osvjedočenje koje sam primio u hramu Boston Massachusetts, da je Krist odgovor za moje mlade, došlo je jer sam činio sve što sam znao kako bih pomogao. Podučavajte naše polaznike da budu svjetlo i njihova će svjedočanstva rasti.
Mi, naravno, podučavamo da je u redu imati pitanja. Starješina Renlund večeras će govoriti malo više o ovome. Predsjednik Nelson objasnio je: »Imate li pitanja – a nadam se da ih imate – tražite odgovore s gorljivom željom da vjerujete.« Ali kao što je predsjednik Jeffrey R Holland istaknuo: »Ponekad djelujemo kao da je iskrena izjava sumnje viša manifestacija moralne hrabrosti od iskrene izjave vjere. Nije!« Kada je otac bolesnog djeteta preklinjao Spasitelja: »Vjerujem! (…) Pomozi moju nevjeru«, počinjao je s pozicije vjerovanja. Naučio je kao tinejdžer – to jest ja sam naučio kao tinejdžer, kada sam donio dilemu o vjeri svom ocu, mislio sam da sam toliko pametan i da sam smislio nešto čega se on nikada nije sjetio. S 15 godina bio sam pametniji od mog tate, koji je uvijek pobjeđivao u svakoj raspravi. A sada sam imao pravu zagonetku za njega. Umjesto da odgovori na moje pitanje, jednostavno je rekao: »Clark, i ja sam već imao to pitanje. I u svom sam životu imao dvije hrpe pitanja: jednu hrpu stvari koje znam i jednu koja se čini teško razumljivom. S vremenom sam otkrio da hrpa stvari koje znam jednostavno raste, a hrpa stvari koje ne znam nastavlja se povlačiti.«
Ako krenete naprijed u vjeri, obećavam vam da će se to dogoditi. To ne znači da se ne bavimo pitanjima i brigama koje ljudi imaju, već im pomažemo ići naprijed u vjeri. Mislim da je to ono što je starješina Larry Corbridge govorio na svojem sastanku duhovne misli na sveučilištu BYU kada je rekao studentima ovdje na ovom kampusu da se usredotoče na primarna pitanja i puste neka se sekundarna pitanja riješe tijekom vremena. Predsjednik Nelson opetovano nas podsjeća da izgradnja osvjedočenja također treba uključivati traženje izvora ispunjenih istinom. »Hranite [svoje svjedočanstvo] istinom. Nemojte ga onečistiti lažnim filozofijama muškaraca i žena koje ne vjeruju te se onda pitati zašto vaše osvjedočenje slabi.« Neke mlade odrasle osobe smatraju da je jedini način da imamo čvrstu vjeru okrenuti se našim kritičarima i neprijateljima Crkve. To će nekako učiniti osvjedočenje snažnijim. U takvim okolnostima trebamo pomoći našim polaznicima sagledati cjelovitost namjere. Korihor, Nehor i Šerem nisu pokušavali uzdizati svoje sljedbenike, već su jednostavno pokušavali potvrditi svoje pogrešne odluke i zagovarati svoje osobne planove. Podučite svoje polaznike da »neki izvori mogu čak biti proračunati tako da uzrokuju nepovjerenje, strah i sumnju«. Pomozite im ugledati se na živuće proroke, Sveta pisma i vođe Crkve od povjerenja.
Jedan od najvažnijih izvora ispunjenih istinom kojima se možemo okrenuti jest Duh Sveti. Podučite polaznike da razumiju kako se osjećaju kada je Duh Sveti prisutan i da prepoznaju njegovo rasipanje kada se istina krivo predstavlja. Imao sam formativno iskustvo o ovoj temi na nedavnom zasjedanju s pitanjima i odgovorima sveučilišta BYU – Havaji s predsjednikom Henryjem B. Eyringom i predsjednikom Keonijem Kauweom. Polaznik nas je upitao gdje će trebati Duha Svetoga u svom životu. Citirajući izjavu predsjednika Nelsona, »u nadolazećim danima neće biti moguće preživjeti duhovno bez upućujućeg, usmjeravajućeg, utješnog i stalnog utjecaja Duha Svetoga«, predsjednik Eyring zamolio me je da odgovorim na pitanje polaznika. To je pitanje na koje sam odgovorio stotine puta kao predsjednik sveučilišta BYU – Idaho. Odgovorio sam da će polaznici trebati Duha dok donose odluke o tome što studirati, s kime izlaziti, gdje živjeti, koji posao prihvatiti i tolike druge životne odluke koje pogađaju naše mlade odrasle osobe. Predsjednik Eyring zatim je zamolio polaznika da ponovno pročita izjavu predsjednika Nelsona. Ovaj će put pauzirati na riječi preživjeti. Predsjednik Eyring pojasnio je da je prorok namjerno upotrijebio riječ preživjeti. Objasnio je da polaznici žive u vrijeme u kojem je protivnik toliko učinkovit u izvrtanju istine da će, ako nemaju Duha Svetoga, biti obmanuti o najosnovnijim evanđeoskim istinama. U svojem govoru »Razmišljajte celestijalno!« predsjednik Nelson izjavljuje: »Nema kraja neprijateljevim obmanama. Molimo vas, budite spremni. Nikada nemojte uzimati savjet od onih koji ne vjeruju. Tražite vodstvo od glasova kojima možete vjerovati – od proroka, vidioca i objavitelja te šapate Duha Svetoga.«
Braćo i sestre, podučimo naše polaznike da preuzmu brigu za svoja osvjedočenja. Podučite ih da rade za njega, posjeduju ga, brinu se o njemu, njeguju ga kako bi raslo. S tim ciljem, podučimo ih da primjenjuju opredjeljivanje, budu svjetlo drugima, postavljaju pitanja u vjeri, traže izvore ispunjene istinom i uče oslanjati se na Svetog Duha. Direktiva o jačanju vjerskog obrazovanja daje nam zadatak da to učinimo s uvjerenjem. Vaši napori djeluju. Ne nasjedajte na vanjske priče. Mlade odrasle osobe dolaze na institut na rekordnim razinama. Mlade odrasle osobe pohađaju crkvene škole na rekordnim razinama. Postoji val vjere diljem Crkve, čak i u ovim teškim vremenima. Naši polaznici uče preuzeti brigu za svoja osvjedočenja i sve su bliži Isusu Kristu. Ja imam osvjedočenje o našem Spasitelju. Ja znam da je Mormonova knjiga istinita. I svjedočim da je njezina svrha svjedočiti da Isus jest Krist. Pozovimo naše polaznike da pronađu te iste istine. U ime Isusa Krista. Amen.