36:9

Ključne evanđeoske hranjive tvari

Sabor vjeroučitelja COS-a, lipanj 2024.

starješina Dale G. Renlund

iz Zbora dvanaestorice apostola

Moja draga braćo i sestre, zahvalan sam na prilici da se mogu obratiti vjeroučiteljima u ovom globalnom prijenosu. Hvala vam što ste odvojili svoje vrijeme i hvala vam na svemu što činite kako biste pomogli unaprijediti Gospodinovo djelo. Molim vas, znajte da se »vaš… uspjeh kao vođe mjeri prvenstveno vašom predanošću u pomaganju Božjoj djeci da postanu vjerni učenici Isusa Krista«. Vaš uspjeh nije određen time koliko vaših polaznika postane vjernima Spasiteljevim učenicima; ne ovisi o tome kako odluče odgovoriti na vaše podučavanje, pozive ili iskrena djela ljubaznosti. Vaša je odgovornost podučavati jasno i moćno kako bi oni mogli donijeti informiranu odluku koja će ih blagosloviti. Svaki pojedinac ima slobodu izbora. U skladu s time, reći ću vam kao što je prorok Joseph Smith rekao prvim misionarima Crkve u ovoj rasporedbi: »Ako vršite svoju dužnost, bit će dobro s vama, kao da su svi ljudi prihvatili evanđelje.«

Godine 1916. starješina David O. McKay rekao je: »Nijedan muškarac [ili žena] ne može imati veću odgovornost od toga da bude učitelj Božje djece.« Isto je istinito i danas. Učitelj koji ima vjeru i podučava vjeru presudan je u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, posebice za nadolazeći naraštaj.

Za trenutak pročitat ću citat predsjednika Jeffreya R. Hollanda pa ćete vidjeti povezanost. No pozvao sam nekoliko dobrovoljaca za pomoć. Također će nam Reeseovi i Ashtonovi pristupiti te će svaki dobiti po jedan Twinkie. Kao što znate, Twinkie je biskvitni kolačić od vanilije s kremastim punjenjem. I želio bih da otvore svoj biskvitni kolačić te da ga počnu jesti. Svatko će dobiti salvetu. I tada ću probati povezati stvari.

Predsjednik Jeffrey R. Holland je 1998. Godine naglasio je važnost usredotočenosti na podučavanje ključnih elemenata evanđelja. U svom je obraćanju podučio: »Moramo oživjeti i ponovno ustoličiti vrhunsko podučavanje u Crkvi – kod kuće, s govornice… i sigurno u učionici…

Kada krize dođu u naše živote… ljudske filozofije isprepletene s nekoliko Svetih pisama i pjesama jednostavno neće biti dovoljne. Njegujemo li doista naše [polaznike] na način koji će ih održati kada se pojave pritisci života? Ili im pružamo neku vrstu teoloških kolačića – duhovno praznih kalorija?«

Sada kada ste, predsjedniče Reese, djelomično uživali u svom kolačiću, što mislite koliko je dijetalnih vlakana bilo u njemu? Zapravo, uopće ih nije bilo.

Sestro Reese, što mislite koliko miligrama kalcija ima u tom kolačiću? Zapravo, uopće ga nema.

I sestro Ashton, što mislite koliko u njemu ima mikrograma vitamina A? Zapravo, uopće ga nema.

Brate Ashton, koliko u njemu ima miligrama vitamina C? Da, postoji obrazac. Uopće nema vitamina C u njemu.

Kad sam bio mlad, volio sam biskvitne kolačiće. Da su mi roditelji dopustili, za doručak, ručak i večeru ne bih jeo ništa osim biskvitnih kolačića. Da su mi to moji roditelji dopustili, znate li što biste sada gledali? Zaista, osteoporotskog slijepca sa skorbutom i zatvorom. To nije lijepo za vidjeti.

Hvala našim dobrovoljcima. Nisam zapravo došao ovdje razgovarati o utjecaju hranjivih nedostataka na naše fizičko zdravlje. Biskvitni kolačići mogu biti ukusni, ali ne sadrže hranjive tvari. Ali došao sam razgovarati o duhovnoj prehrani koju nudite svojim polaznicima.

Kada imamo željne polaznike pred sobom, trebamo ih njegovati dobrom riječju Božjom, a ne duhovnim biskvitnim kolačićima koji su lišeni duhovnih hranjivih tvari. Oni hranjeni duhovnim biskvitnim kolačićima vjerojatno neće postati doživotni učenici Isusa Krista – pojedinci koji su odrasli u Gospodinu i primili »puninu Duha Svetoga«. Kad su hranjeni duhovnim biskvitnim kolačićima, vjerojatnije je da će izrasti u duhovno tvrdoglave, nevjerne i zbunjene.

Kako bi se borili s duhovnom pothranjenosti, naši polaznici trebaju barem četiri metaforička osnovna prehrambena proizvoda obogaćena hranjivim tvarima. Prvo je svjedočanstvo o Nebeskom Ocu i njegovu naumu, Isusu Kristu i njegovu Pomirenju te o Obnovi punine evanđelja Isusa Krista u ovim posljednjim danima. Kako bismo to učinili, moramo naučavati obnovljenu istinu i svjedočiti o tim istinama.

Dopustite mi da vam dam primjer. Prije nekoliko godina, kineska liječnica Grace provela je 18 mjeseci posjećujući zdravstvene ustanove u Salt Lake Cityju. Došla je naučiti medicinske aspekte transplantacije srca. Moja se obitelj sprijateljila s njom i uključili smo je u mnoge aktivnosti. Na Božić koji je pao u nedjelju, pozvali smo je u Crkvu na sakramentalni sastanak. Nadali smo se da će poruke podučavati o Isusu Kristu i naglasiti razloge za božićna slavlja. Služio sam kao predsjednik kolčića i sjedio sam iza govornice tijekom sastanka. Moja supruga i kći sjedile su s Grace u kongregaciji.

Nakon sakramenta, prvi je govornik ispričao dobro poznatu, ali izmišljenu priču o četvrtom mudracu. Bila je lijepo ispričana i pobudila je sentimentalnost. Sljedeći govornik temeljio je svoje napomene na priči o tri stabla s ljudskim osobinama. Jedno je htjelo biti lijepa škrinja, ali je umjesto toga postalo kutija za hranjenje životinja, odnosno jasle u koje je položeno dijete u Betlehemu. Drugo je željelo postati obožavan jedrenjak. Umjesto toga, postalo je neupadljiv brod koji su koristili obični ribari na Galilejskom moru. Tijekom bijesne oluje, čovjek kojeg su drugi nazivali »Učiteljem« rekao je »mir« i oluja se smirila. Treće stablo željelo je biti oblikovano u nešto čemu se drugi mogu diviti izdaleka. Umjesto toga, postalo je gredama na kojima je jedan čovjek razapet na brdu nazvanom Kalvarija. Opet, još jedna izmišljena, ali sentimentalna božićna priča.

Bio sam razočaran sadržajem sastanka i osjećao sam da nisam mogao dopustiti da tako završi za Grace. Iako nismo imali više vremena, nagnuo sam se prema biskupu i upitao: »Hoćeš li ti popraviti ovaj sastanak ili želiš da to ja napravim?« Rekao je da će se pobrinuti za to. Otišao je za govornicu i u pet minuta objasnio tko je bilo dijete u Betlehemu i što će postići. Biskup je iznio snažno svjedočanstvo o Isusu Kristu kao Spasitelju cijelog čovječanstva. Najavio je završnu pjesmu i molitvu te je sjeo.

Dok se pjevala završna pjesma, Grace se nagnula prema mojoj ženi i rekla: »Ruth, kada je taj biskup govorio, nešto se na sastanku promijenilo!« Doista je. Govornici su bili dobronamjerni, ali su poslužili teološke biskvitne kolačiće, duhovno prazne kalorije, anemične izraze vjere i svjedočanstva koji su bili lišeni moći riječi Božje, a time i Duha.

Biskupovo iskreno svjedočanstvo temeljilo se na istinama podučenim u Svetim pismima i naučavanjima Gospodinovih proroka; to je ono što je prizvalo Duha na sastanak. Zaključio sam da je Duhu teško svjedočiti o istinitosti izmišljene priče. Što god da smo drugo učinili u svojem podučavanju, uvijek ga trebamo ponovno usmjeriti na Isusa Krista i njegovo Pomirenje, na Nebeskog Oca i njegov naum te na Obnovu njegova evanđelja. Naravno, u redu je koristiti priče, čak i izmišljene, kako bismo privukli pažnju polaznika. Mislim, ja sam koristio biskvitne kolačiće kako bih privukao vašu pažnju. No jednom kada privučemo pažnju svojih polaznika, tada trebamo isporučiti hranu koja mijenja živote. Pretpostavljam da sam trebao nastaviti i poslužiti štapiće od mrkve, brokulu, humus – ali nisam.

Apostol Pavao izjavio je: »Jer: ‘Tko god zazove ime Gospodnje, spasit će se’.« Pavao je zatim postavio niz pitanja koja nam pomažu razumjeti važnost ovlaštenog učitelja koji podučava ovu temeljnu osnovu. »Kako će zazivati onoga u koga nisu vjerovali? Kako li će vjerovati u onoga za koga nisu čuli? Kako li će čuti bez propovjednika? Kako li će propovijedati ako nisu poslani?« Pavao je tada ponudio ovaj zaključak: »Prema tome, vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom.« Kako bi vaši polaznici razvili vjeru u Isusa Krista i njegovu središnju ulogu u Očevu naumu, najvažnije je podučavati ih o Nebeskom Ocu i Isusu Kristu. Tema ovog sabora govori sve: »Tražite ovoga Isusa o kojemu proroci i apostoli pisahu.«

Poznati škotski vjerski reformator i propovjednik Thomas Chalmers pisao je o svojim iskustvima učenja ovog načela. Chalmers je živio od 1780. do 1847. godine. Pred kraj je svog života Chalmers shvatio da je proveo neplanirani pokus tijekom svojeg propovijedanja. Godinama propovijedao je protiv svih oblika nemoralnosti i mana karaktera. Usredotočio se na vanjsko ponašanje svojih župljana, u osnovi podučavajući Deset zapovijedi. Rezultat je bio razočaravajući. Otkrio je da su njegove riječi »imale težinu pera na moralne navike« župljana. Shvatio je da čak i ako uvjeri nekoga da ne krade, čovjekova duša ostaje nepromijenjena; čovjek se ne razlikuje iznutra, iako se suzdržavao od lošeg ponašanja. Drugačije rečeno, možete promijeniti ponašanje bez mijenjanja srca polaznika.

Tada je Chalmers počeo propovijedati pomirenje s Bogom i oprost grijeha kroz krv Kristovu. Tek kad je na ovaj način podučio svoje župljane, oni su promijenili svoje živote. Velika lekcija koju je naučio jest da je »propovijedanje Krista jedini učinkovit način propovijedanja morala«. Shvatio je svoju raniju pogrešku – da je radio na promjeni ponašanja, ne srca. Sada je radio na promjeni srca pa se i ponašanje prirodno i istodobno promijenilo.

Spoznaja da Isus jest Krist, da je on moj Spasitelj i Otkupitelj, promijenila je moj život i moje srce. To znanje promijenilo je moje ponašanje na način na koji ništa drugo ne bi moglo. Znam da sam ja bio korisnik njegove beskonačne pomirbene žrtve. Ta spoznaja je ono što stvarno mijenja živote.

Druga duhovna osnovna namirnica obogaćena hranjivim tvarima za polaznike jest osobni odnos s vama. To je zbog toga što osobni odnos s vama može olakšati polaznicima da budu privučeni Spasitelju. On će uvijek biti pravi izvor duhovne hrane. No odnos između učitelja i učenika pomaže učenicima da budu otvoreni za Spasiteljeve riječi. Čak i godinama nakon što vaše službeno podučavanje polaznika završi, vaš odnos može nastaviti pozitivno utjecati na njihov život. Vaš će trajni utjecaj postojati zato što ste ih, iz duboke ljubavi i brige za njihovu dobrobit, usmjerili prema Gospodinu i njegovu nauku, a ne prema sebi.

Ja sam to iskusio. Jedna od mojih učiteljica Male škole, Becky, imala je takav utjecaj na mene. Kad sam bio dijete, umjesto da me gnjavi zbog mojih očitih pogrešaka, Becky bi me uhvatila kako radim nešto dobro, stisnula mi obraz, potapšala me po glavi i rekla: »Dale, ti si tako dobar dječak.« Ovo mi nije bilo ponižavajuće, već sam se radovao tim prilikama kada se to dogodilo. Kasnije, kad sam bio mladić i ne više u Maloj školi, moja se obitelj vratila u taj odjel nakon što je godinama živjela u Finskoj i Švedskoj. Becky mi je prišla nakon što sam poslužio sakrament, stisnula mi obraz, potapšala po glavi i rekla: »Dale, ti si tako dobar dječak.« Kada sam se vratio sa svoje misije, nakon što sam izvijestio o svojim misionarskim iskustvima na sakramentalnom sastanku, Becky mi je prišla, stisnula mi obraz, potapšala me po glavi i rekla: »Dale, ti si tako dobar dječak.« Tijekom sljedećih desetljeća donio sam bolje odluke nego što bih ih inače donio – djelomično zato što me je Becky uputila prema Spasitelju i nisam je htio razočarati.

Jedne nedjelje nakon što sam bio pozvan u Dvanaestoricu, vratio sam se u odjel gdje sam odrastao. Becky još uvijek živi u tom odjelu. Sjedio sam na kraju govornice, kratko govorio na sakramentalnom sastanku i sjeo. Nakon završne molitve, Becky, koja je tada bila u srednjim 80-ima, izvela je podmukli napad. Prišla mi je oko sjedala zbora iza mene, stisnula mi obraz, potapšala me po glavi i rekla: »Dale, ti si tako dobar dječak.«

Svaki polaznik treba jednu ili više Becky u svojem životu – učitelje koji imaju cjeloživotni odnos s njima, nekoga tko ih je usmjerio prema Spasitelju, nekoga tko utječe na njihovo razmišljanje i ponašanje, nekoga koga ne žele razočarati. Kada su polaznici ranjeni krizama koje će nesumnjivo iskusiti, možete im pružiti sigurno mjesto na koje se mogu obratiti za ljubav i ohrabrenje. Doduše, možda postoje neki koji se opiru vašim pokušajima da ih upoznate, ali to vas ne sprječava da ih volite. Možda imate veći utjecaj na polaznike koji se opiru nego što mislite.

Treća metaforička osnovna namirnica obogaćena hranjivim tvarima koju svaki polaznik treba jest sposobnost rješavanja pitanja i briga koje mogu imati o Crkvi. Prije osam godina, starješina M. Russell Ballard savjetovao je vjeroučitelje:

»Prošli su dani kada je polaznik postavio iskreno pitanje, a učitelj odgovorio: ’Ne brini o tome!‛ Prošli su dani kada je polaznik izrazio iskrenu zabrinutost, a učitelj iznio svoje svjedočanstvo kao odgovor s namjerom da izbjegne problem. Prošlo je vrijeme kada su polaznici bili zaštićeni od ljudi koji su napadali Crkvu. (…)

Prije nego što [svoje polaznike] pošaljete u svijet, cijepite [ih] dajući vjerna, promišljena i precizna tumačenja evanđeoskog nauka, Svetih pisama, naše povijesti i onih tema koje su ponekad pogrešno shvaćene.«

Učitelji, možete pomoći polaznicima podučavajući ih što znači kombinirati proučavanje i vjeru dok uče. Možete ih podučavati oprimjeravanjem ove vještine i pristupa u razredu.

Evanđelje Isusa Krista obnovljeno je u naše doba kroz objavu. Stoga znamo kako se vratiti u naš nebeski dom, ali i dalje možemo imati pitanja i nedoumice za koje iskreno želimo imati odgovore. Vaši će polaznici promatrati kako odgovarate na teška pitanja. Izbjegavanje ili zanemarivanje iskrenih pitanja potaknut će nova pitanja. Trebate biti spremni voditi druge u njihovoj potrazi za odgovorima i pomoći im izgraditi vjeru u Gospodina i njegove božanske izvore istine. Starješina Dieter F. Uchtdorf podučio je: »Postavljati pitanja nije znak slabosti, već prethodnik rasta.« S tim ciljem, Crkva je sastavila predivan, pouzdan izvor za pojedince koji traže odgovore na svoja vlastita pitanja i za druge koji im nastoje pomoći. Naš je cilj pomoći osnažiti vjeru u Isusa Krista, čak i kada dajemo neke prijedloge kako pristupiti složenim i ponekad teškim temama.

Ovaj se izvor može pronaći i na mrežnoj stranici ChurchofJesusChrist.org i u aplikaciji Evanđeoska knjižnica. U slučaju da niste upoznati s ovim izvorima, dopustite mi da vam pokažem lokaciju unutar aplikacije Evanđeoska knjižnica. Otvorite svoju aplikaciju Evanđeoska knjižnica. Na početnoj stranici idite do knjižnice. Dodirnite pločicu »Teme i pitanja«. Ovdje ćete vidjeti odsjek pod nazivom »Traženje odgovora na vaša pitanja«, još jedan odsjek pod nazivom »Pomaganje drugima s njihovim pitanjima« i abecedni pregled brojnih tema potencijalnog interesa.

Odsjek »Traženje odgovora na vaša pitanja« podučava načela koja mogu voditi naše proučavanje dok iskreno tražimo odgovore na naša pitanja – bilo o vjeri, nauku ili povijesti Crkve. U uvodu ovog odsjeka objašnjava se da su pitanja važan dio duhovnog rasta i da traženje odgovora može biti doživotna potraga. Načela koja se nalaze u ovom odsjeku potiču nas da usredotočimo svoj život na Isusa Krista jer na njemu moramo graditi svoj temelj vjere. Podsjećamo se da Božji naum spasenja pruža gledište za naša pitanja. To gledište pomaže nam razlikovati temeljne evanđeoske istine od stvari koje nisu toliko bitne. Kako bi vjera rasla, moramo odabrati imati vjeru. Tada moramo djelovati u vjeri i čvrsto se držati onoga što znamo. Dok to činimo, produbljujemo svoje razumijevanje Isusa Krista i vjeru u njega.

Dodatna načela o kojima se raspravlja u ovom odsjeku potiču nas da budemo strpljivi sa sobom, s drugima i s Gospodinovim vremenom. Trebamo zapamtiti da je objava proces koji često započinje pitanjima, često dolazi redak po redak i ponekad može biti borba. Dok tražimo odgovore, trebamo tražiti vodstvo Duha Svetoga i raditi na razumijevanju prošlosti stavljajući stvari u kontekst.

Odsjek »Pomaganje drugima s njihovim pitanjima« predlaže načela koja nas mogu voditi dok komuniciramo s drugima koji imaju pitanja. Bez obzira na sve, trebamo govoriti s poštovanjem, slušati s empatijom i pokazivati kristoliku ljubav. Stoga slušajte i odgovarajte s ljubavlju. Nastojte razumjeti, priznati iskustvo koje drugi imaju i izbjegavati odbacivanje ili osuđivanje. Dok to činimo, možemo priznati svoja ograničenja. Molim vas, upamtite da, iako imamo puninu evanđelja, nemamo odgovore na sva pitanja. Neki će odgovori morati pričekati na daljnju objavu. S nekim pitanjima i onima koji ih postavljaju, mi jednostavno ne znamo dovoljno o volji Gospodnjoj i punini crkvenog nauka kako bismo u potpunosti zadovoljili polaznike. U tim situacijama pokušaj uvjeravanja ispitivača dodatnom logikom ili razumom možda neće pomoći.

Zamka u koju mnogi učitelji mogu nehotice upasti jest dati razloge ili objašnjenja koja Gospodin nije dao. Kada se to dogodi, dani razlog ili odgovor mogu se s vremenom raspasti i tada će polaznik možda imati manje vjere. Bolje je reći da ne znamo nego izmisliti razlog ili objašnjenje. Vjera je, naposljetku, odabir, a ponekad je jedini odgovor osloniti se na vjeru u Gospodina Isusa Krista i vjeru u Obnovu njegova evanđelja te biti strpljiv u iščekivanju odgovora od Gospodina kada ih on odabere objaviti. Vjerujemo u Gospodina te nastojimo biti siguran i pouzdan izvor kojem se drugi mogu obratiti za pomoć.

Možemo potaknuti polaznike da razviju vlastito duhovno svjedočanstvo o ljubavi svojega Nebeskog Oca i da je Isus Krist pomirio za njih. Upamtite da čak i kada polaznici ne prihvate cijelo evanđelje, još uvijek mogu vjerovati u riječi Isusa Krista i biti im vjerni. Kada se muče s aspektom Crkve, i dalje mogu imati čvrsto svjedočanstvo da ih Nebeski Otac voli i želi ono što je najbolje za njih te da je Isus Krist njihov Spasitelj.

Primijetit ćete da se mnogi prijedlozi za pomaganje drugima s njihovim pitanjima najučinkovitije iznose jedan na jedan. Vjerujem da je ovo najbolji način. Možda nije mudro dopustiti da cijeli razred bude posvećen odgovaranju na važno pitanje jedne osobe. Pitanja polaznika ne bi trebala preusmjeriti planirani kurikulum koji je osmišljen za izgradnju vjere. Uvijek zapamtite da je vaš cilj izgraditi vjeru u cijelom razredu, a ne da vas ometa nekolicina glasova. Kao i svako podučavanje, rukovanje pitanjima zahtijeva vodstvo Duha.

Sadržaj u ovom odsjeku također nas podsjeća da njegujemo vlastitu vjeru čak i kada pomažemo drugima. Sestra Tamara W. Runia savjetovala nas je da »ne treba tjerati svoje voljene koji se osjećaju izgubljeno«. Umjesto toga, poput Lehija u viđenju stabla života, »ostanite tamo gdje ste i nazovite ih. Idite do stabla, ostanite kod stabla, nastavite jesti plod i, s osmjehom na licu, nastavite pozivati one koje volite i pokazujete primjerom kako je jesti plod sretna stvar!«

Načela sadržana u odsjeku »Teme i pitanja«, posebice ona koja se naučavaju u odsjecima »Traženje odgovora na vaša pitanja« i »Pomaganje drugima s njihovim pitanjima«, pomogla su mi tražiti odgovore na moja pitanja na način koji je osnažio moju vjeru u Gospodina i produbio moje razumijevanje njega i njegova djela. Načela su mi također pomogla pomoći drugima u kretanju njihovim brigama i pitanjima. Dodatni sadržaj bit će dodan u budućnosti kao pomoć s određenim pitanjima i temama, stoga vas molim da se često vraćate na ovaj izvor i nikada ne pomislite: »Pročitao sam to.« Uvjeren sam da će vam ovi odsjeci i teme također pomoći. Molim se da će vaše korištenje ovih materijala pomoći vama i drugima produbiti vjeru u Spasitelja.

Četvrta i posljednja metaforička duhovna osnovna namirnica obogaćena hranjivim tvarima koju bih volio da svi polaznici imaju jest bilo koji ključni sastojak koji stvara i održava meko srce. Pod mekim srcem mislim na onoga osjetljivog na Duha. Tvrdo srce, suprotno mekom srcu, duhovno je smrtonosno. Sveta pisma često opisuju opasnosti koje čekaju one s tvrdim srcem. Nefi je naučio da su »tamne magluštine [viđene u viđenju stabla života] napasti… đavlove, koje zasljepljuju oči i otvrdnjuju srca djece ljudske, te ih odvode na široke ceste, tako da propadaju i postaju izgubljeni«.

Ukočeno ili tvrdo fizičko srce teško se može napuniti krvlju. Dakle, kako se srce puni te dok se priprema za kontrakciju, ukočeno srce se teško širi kako bi omogućilo ulazak krvi. To može dovesti do vrste zatajenja srca koja je teška poput zatajenja srca koje proizlazi iz disfunkcije u kontrakciji. Na isti način na koji se tvrdo srce teško ispunjava krvlju, duhovno tvrdo srce teško se ispunjava Duhom.

U 2 Nefiju 33 Nefi ukazuje da ljudi koji otvrdnu svoje srce neće dopustiti Svetom Duhu prenijeti riječi Božje u njihovo srce. Rekao je: »jer kad čovjek govori moću Duha Svetoga, moć Duha Svetoga prenosi to do srca djece ljudske.« Nefi nastavlja: »No gle, ima mnogih koji otvrdnjuju srca svoja protiv Svetoga Duha, tako da on nema mjesta u njima; stoga, oni odbacuju mnogo toga što je zapisano i smatraju to ništavnim.«

Starješina David A. Bednar istaknuo je: »Molim vas, obratite pažnju na to kako moć Duha donosi poruku do srca, ali ne nužno i u srce. (…) Na kraju… sadržaj poruke i svjedočanstvo Duha Svetoga prodiru u srca samo ako im primatelj dopusti da uđu.«

Ako naši polaznici nemaju meko srce, mogu postati poput onih koji će reći: »Primismo… i ne trebamo više… jer imamo dosta!« Njima »ovako govori Gospod Bog: Dat ću djeci ljudskoj redak za retkom, odredbu za odredbom, ovdje malo i ondje malo; i blagoslovljeni su oni koji poslušaju odredbe moje, i priklone uho savjetu mojemu, jer će naučiti mudrost; jer onome koji prima dat ću više; a onima koji će reći: Imamo dovoljno; njima će biti oduzeto i ono što imaju.«

Tvrdim srcem naši polaznici mogu blokirati put kojim mogu primiti više Božjih riječi ili odgovora na svoje molitve. Oni, poput nas, trebaju biti otvoreni prema Duhu kako bi mogli biti podučeni svemu što trebaju činiti. Kao što je Alma podučavao: »A oni koji otvrdnu srca svoja, njima se daje manji dio riječi, sve dok ne budu znali ništa o otajstvima njegovim; i tad ih đavao zasužnjuje i vodi po volji svojoj dolje u uništenje.« Meka srca potiču ishod koji je Spasitelj obećao. »Onaj koji obdržava [Božje] zapovijedi… prima istinu i svjetlo, sve dok ne bude proslavljen u istini i spozna sve.« Međutim, tvrda srca omogućavaju da »opaki do[đe] i oduz[me] svjetlo i istinu«.

Kralj Benjamin sažeo je elemente ove metaforički duhovne osnovne namirnice obogaćene hranjivim tvarima koji stvaraju i održavaju meko srce. Izjavio je: »Htio bih da se sjećate i uvijek zadržite u sjećanju veličinu Božju i vlastitu ništavnost svoju, te dobrotu njegovu i dugotrpnost prema vama, (…) i ponizite se sve do dubina poniznosti, prizivajući ime Gospodnje danomice, i stojeći postojano u vjeri u ono što će doći.« Elementi su sljedeći: da se uvijek sjećamo da otkupljenje dolazi samo zbog Isusa Krista, da je bez njega naša situacija beznadna. To nas potiče da se ponizimo u dubinama poniznosti i motivira nas da se svakodnevno molimo, a zatim čvrsto stojimo u svojoj vjeri u Isusa Krista i njegovo Pomirenje. Prirodna posljedica je da ćemo se »uvijek… radovati, i biti ispunjeni ljubavlju Božjom, i uvijek… sačuvati otpust grijeha svojih; i rast će[mo] u spoznaji o slavi onoga koji [n]as stvori.«

Pomažete polaznicima zapamtiti veličinu Božju i uvijek je zadržati u sjećanju, dok marljivo radite na tome da ih uvjerite da vjeruju u Krista »i da… budu izmireni s Bogom [kako bi] zna[li] da [su] milošću spašeni, nakon svega što [oni] mogu učiniti«. Stoga vi i ja »razgovaramo o Kristu, radujemo se u Kristu, propovijedamo o Kristu… da bi [polaznici] naš[i] znal[i] prema kojem se izvoru mogu osvrnuti za otpust grijeha svojih«. To im znanje pomaže ostati poniznima, potičući ih da svakodnevno prizivaju ime Božje i postojano stoje u vjeri. Pomaže im održavati meko srce podložno ispunjavanju Duhom Svetim.

Sve četiri osnovne namirnice obogaćene hranjivim tvarima o kojima sam govorio preklapaju se i međusobno se pojačavaju. Danas je dobar dan za napraviti samoanalizu našeg podučavanja. Molimo vas, upitajte se:

Je li moje podučavanje usredotočeno na Isusa Krista?
Podučavam li svjedočanstvom i ljubavlju?
Nastojim li razviti cjeloživotne odnose sa svojim polaznicima?
Pomažem li polaznicima odgovoriti na njihova vlastita pitanja, a ne ostavljam ih s još više pitanja?
Pokazujem li primjer mekog srca, izražavajući zahvalnost Bogu i čvrsto stojeći u vjeri?
Što moji polaznici uče iz mog primjera kao i iz mojih podučavanja?

Braćo i sestre, hvala vam za ono što činite kako biste pomogli djeci Nebeskog Oca postati vjerni učenici Isusa Krista, kako biste im pomogli održati meko srce, kako biste im pomogli pustiti Duha u njihovo srce i jasno ih usmjerili prema Isusu Kristu, Otkupitelju svijeta. Kako smo čuli u jednoj pjesmi, svi smo skloni lutanju, skloni ostaviti Boga kojeg volimo. Trebamo se podsjetiti na njegovu dobrotu kako bi ta dobrota, poput okova, vezala naša lutajuća srca s Bogom. I zato je Robert Robinson, kad je to napisao, rekao: »Evo mog srca. Uzmi ga i zapečati. Zapečati ga za dvore nebeske.« Želio je podsjetiti se zašto je osjećao da treba pjevati tu pjesmu otkupljujuće ljubavi iako mu se ponekad nije dalo pjevati. Naš je zadatak isti – pomoći našim polaznicima na tom putu.

Bog vas blagoslovio zbog svega što radite. Bog vas blagoslovio zbog vaše dobrote, Bog vas blagoslovio zbog vaše vjere, vaše vjernosti i vašeg svjedočanstava. Hvala što služite Učitelju. Hvala što ste njegov prijatelj jer je on naš ljubazan, mudar i nebeski prijatelj. U potpunosti znam da je to istinito. U ime Isusa Krista. Amen.