37:49

»Ne sumnjajte, već vjerujte«

starješina Dale G. Renlund

iz Zbora dvanaestorice apostola

sa sestrom Ruth L. Renlund

Prijenos godišnje obuke Vjeronauka i Instituta vjere • 12. lipnja 2018. • kazališna dvorana Konferencijskog centra

Starješina Dale G. Renlund: Zahvalni smo što možemo biti s vama. Zahvalni smo na tome što činite dok podučavate i podržavate vjeronauke i institute diljem svijeta. Dok to činite, nemojte nikada zaboraviti koliko je Gospodin zadovoljan vašim služenjem. On je dio vašeg slušateljstva; on je s vama, on je išao »pred licem vašim«, on će vam biti »zdesna i slijeva« i njegov će »Duh… biti u srcima vašim«, a njegovi »anđeli… oko vas, da vas ponesu«.¹

Hvala vam u ime Gospodina i njegove Crkve na vašoj vjeri i vjernosti. Hvala vam što ste prihvatili svoje odgovornosti. Hvala vam što pomažete djeci Nebeskoga Oca da se vrate njemu. Hvala vam što pozivate njegovu djecu da dođu Kristu.

Sestra Ruth L. Renlund: Hvala ovom čudesnom zboru koji je doprinio Duhu ovog sastanka. Sigurna sam da smo svi bili nadahnuti predivnim govorima brata Chada H. Webba i starješine Kima B. Clarka. Zahvalni smo im i na njihovim primjerima učeništva. Sretni smo što imamo priliku posjetiti vas danas i govoriti o vjeri i sumnji, temi koju vi često obrađujete.

Starješina Renlund: Zamislite da vam se brod prevrnuo dok ste plovili posred oceana. Nosite prsluk za spašavanje i već satima plivate u smjeru u kojem se, kako vjerujete, nalazi najbliža obala, no ne možete biti sigurni. Postali ste iznimno dehidrirani, pa svaki puta kada počnete plivati postanete ošamućeni. Po vašoj najboljoj procijeni, obala je udaljena 30 kilometara, ili 18 milja. Strah vas je za vaš život. U daljini čujete maleni motor. Čini se kao da zvuk dolazi prema vama; raste vam nada u spas. Dok promatrate, vidite ribaricu kako se približava.

Sestra Renlund: »O, hvala nebesima«, pomislite si, kapetan vas vidi! Brod zastaje, a vremeniti ribar vam ljubazno pomaže popeti se na brod. Zahvalno dopužete do sjedala na brodu uz uzdah olakšanja. Ribar vam daje čuturicu s vodom i nešto krekera. Voda i krekeri pružaju vam nužnu okrepu kako biste se oporavili. Dosta vam je laknulo i jako ste sretni. Nalazite se na putu kući.

Kako počinjete dolaziti k sebi i osjećati se bolje, počinjete obraćati pažnju na neke stvari koje ranije niste primijetili. Voda iz čuturice je malo ustajala i nije ono što biste odabrali – Evian ili Perrier. Osvježenje koje ste doista htjeli bilo bi neko delikatesno meso, a nakon njega kroasan s čokoladom. Također primjećujete da je ljubazan ribar star, nosi iznošene čizme i plave traperice. Znojnik na njegovoj kapi je umrljan i čini se da ne čuje dobro.

Starješina Renlund: Također, primjećujete da je brod puno korišten i da na desnoj strani pramca postoje udubine. Boja je popucala, istrošena i guli se. Također primjećujete da kada ribar popusti svoj stisak na kormilu, brod vuče nadesno. Počinjete se brinuti da vam ovaj brod i njegov kapetan ne mogu pružiti spas koji vam je potreban. Upitate starog ribara o udubinama i kormilu. Kaže vam da se nije previše brinuo o tome jer je upravljao brodom do mjesta ribarenja i natrag, istom trasom, danima i danima tijekom desetljeća. Brod ga je uvijek sigurno i pouzdano doveo tamo gdje je htio ići.

Zapanjeni ste! Kako se nije brinuo zbog udubina i upravljanja? I zašto okrepa nije mogla biti više onakva kakva bi vam se svidjela? Što se više fokusirate na brod i ribara, tim više zabrinuti postajete. Preispitujete svoju odluku što ste uopće ušli na brod. Tjeskobnost vam počinje rasti. Naposljetku, zahtijevate da ribar zaustavi brod i pusti vas natrag u vodu. Iako ste sada još uvijek više od 20 kilometara, ili 12 milja, daleko od obale, ne možete podnijeti ideju da ste na tom brodu. Pomalo tužan, ribar vam pomaže ponovno ući u ocean.

Sestra Renlund: U ovoj usporedbi, brod predstavlja Crkvu, a ribar predstavlja one koji služe u Crkvi.² Jedina svrha Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana jest pomoći Nebeskome Ocu i Isusu Kristu u njihovom djelu da ostvare vječni život djece Nebeskoga Oca.³ Što nas brod i ribar podučavaju o Crkvi? Mijenjaju li udubine i boja koja se guli na Crkvi njezinu sposobnost da pruži ovlaštene spasonosne i uzvišujuće uredbe koje će nam pomoći postati poput našeg Oca na Nebu? Ako ribar mora držati kormilo s obje ruke da održi brod na kursu, osporava li to njegovu sposobnost ili sposobnost broda da nas sigurno i pouzdano dovedu kamo želimo ići? Ne trebate biti zaređeni vidjelac poput mojeg supruga kako biste znali da je vraćanje u vodu, umjesto da ostanete na brodu, riskantno.

Svaki član Crkve treba svoje osvjedočenje o istinitosti Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Bez tog obraćenja, uključujući snažnu promjenu srca, ljudi bi se mogli početi fokusirati na metaforičke krekere i boju koja se guli.

Starješina Renlund: Početak mojeg svjedočanstva dogodio se kada sam živio u Göteborgu u Švedskoj. Imao sam 11 godina. Predsjednik misije uputio je poziv svim mladim osobama da pročitaju Mormonovu knjigu. Moj je stariji brat, kojemu sam se uvijek divio i cijenio ga, prihvatio taj izazov. Htio sam biti poput njega pa sam i ja počeo čitati Mormonovu knjigu. Negdje usput, vjerojatno dok sam bio u knjizi Alminoj, jedan od savjetnika predsjednika misije rekao nam je da se trebamo moliti o tome što čitamo. Dobro se sjećam večeri kada sam djelovao u skladu s tim pozivom. Sjećam se stana u kojem smo živjeli i sobe u kojoj smo moj brat i ja spavali. Nakon što je moj brat zaspao, ustao sam iz kreveta i kleknuo uz krevet te sam započeo vrlo jednostavnu molitvu kako bih spoznao je li Mormonova knjiga istinita.

Nisam čuo glas, no bilo je to kao da mi je Bog rekao: »Čitavo sam ti vrijeme govorio da je istinita«. To me iskustvo promijenilo. Promijenilo mi je život. Započelo je postupak vjere, postupak prebivanja na putu saveza te nastojanja da učinim više i budem bolji. U Göteborgu sam naučio kako se pokajati. U Göteborgu sam se počeo ugledati u pojedince koji su veličali svoje pozive i koji su marljivo radili na izgradnji Božjeg kraljevstva. Tamo sam se počeo diviti Božjim vjernim svecima gdje god živjeli. Göteborg i zgrada u kojoj smo se sastajali na Viktoriagatanu postali su mi posebna mjesta.

Po pitanju Alminih prvih obraćenika čitamo: »I evo, dogodi se da sve to bijaše učinjeno u Mormonu, da, pokraj voda Mormonovih, u šumi što bijaše blizu voda Mormonovih; da, mjesto Mormonovo, vode Mormonove, šuma Mormonova, kako li su lijepi očima onih koji ondje stigoše do spoznaje o Otkupitelju svojemu; da, i kako li su blagoslovljeni oni, jer će pjevati u čast njegovu zauvijek«.⁴

U Göteborgu sam došao do spoznaje o svojem Otkupitelju. Göteborg i Viktoriagatan postali su moje »vode Mormonove«.

Sestra Renlund: Gdje ste vi došli do spoznaje o svojem Otkupitelju? Kako ste se osjećali? Ako ste zaboravili, potičemo vas da se sjetite i da potičete one koje podučavate da se sjete kako su se osjećali. Ta spoznaja i ti osjećaji počeci su vjere.

Vjera je odabir svake osobe. Vjera nije samo hirovito željeti da nešto bude istinito i umišljeno se uvjeriti da je tako. Vjera je jamstvo o postojanju onoga što nismo vidjeli u tijelu. Ona je i načelo djelovanja. Možda se može reći da je vjera vrsta duhovnog sjećanja našeg predsmrtnog života.

»Vjera mora biti usredotočena na Isusa Krista kako bi dovela osobu k spasenju… Vjera je potaknuta slušanjem evanđelja koje podučavaju ovlašteni poslužitelji [poput vas] koje je poslao Bog. Čuda ne stvaraju vjeru, već se snažna vjera razvija poslušnošću evanđelju Isusa Krista. Drugim riječima, vjera dolazi pravednošću.«⁵ Vjera ne dolazi zahtijevanjem znakova od Boga, već poslušnošću i slijeđenjem njegovih zapovijedi.

Starješina Renlund: Bog želi da imamo vjeru. Želi da imamo vjeru kako bi nas mogao blagosloviti. Alma je rekao sljedeće poniznim Zoramcima: »I sad gle, kažem vam, i htio bih da se sjetite kako je Bog milosrdan svima koji povjeruju u ime njegovo; zato on želi, prije svega, da povjerujete, da, i to u riječ njegovu«.⁶

Vjera je ključ koji otključava Božju milost. Zatim je Alma naučavao kako osoba mora odlučiti da želi imati vjeru te onda djelovati u vjeri prije nego što vjera može rasti. Alma nastavlja: »No gle, probudite li se i razbudite li sposobnosti svoje, i to za pokus gledom na riječi moje, i oživotvorite dijelak vjere, da, čak i ne možete li više nego zaželjeti vjerovati, nek ta želja djeluje u vama, sve dok ne povjerujete na način da možete dati mjesta dijelu riječi mojih«.⁷

Kako bi vjera rasla, osoba mora odabrati da vjeruje. Osoba mora željeti imati vjeru. Osoba mora djelovati u vjeri.

Sestra Renlund: Možda će demonstracija to predočiti. Ovdje imamo ploču s čavlom u njoj. Također imamo 12 dodatnih čavala. Stoga, dragi, imam zaduženje za tebe. Možeš li dovesti u ravnotežu 12 čavala na vrhu čavla na ploči?

Starješina Renlund: Kako molim?

Sestra Renlund: Je li to moguće? Pa, uspio si s jednim. Sad trebaš još 11. Dok radili na ovoj zagonetki, neki bi mogli pokušati staviti jedan na vrh pa bi odustali.

Starješina Renlund: Imaš li koju žvakaču?

Sestra Renlund: Netko bi mogao pomisliti da je sljedeći korak nevjerojatan. Mnogi ljudi odustanu, misleći: »Ovo je nemoguće«.

No, kada biste umjesto toga bili voljni reći: »Je li moguće?«, mogli biste biti voljni krenuti drugačijim pristupom. Pokušaj to na ovaj način. Položi jedan čavao pred sebe. Sada položi drugi čavao preko prvoga, s vrhom prema sebi. Sljedeći čavao položi preko prvoga s vrhom od sebe. Nastavi polagati sve, osim posljednjega, preko prvoga prema ovom izmjeničnom obrascu.

Dok to činite, vidjet čete da postoji metoda. Počnete si misliti: »Ovo bi moglo biti moguće«. Nada vam počne rasti. Naposljetku, skoro si gotov.

Starješina Renlund: Moja je nada doista porasla.

Sestra Renlund: Položi posljednji čavao na vrh i paralelno s prvim čavlom, preko ostalih. Tako je! Baš tako. Dalje, vrlo pažljivo, dodirujući samo donji čavao sve ih podigni i postavi donji čavao na čavao na ploči.

Ponekada prvi pokušaj ne uspijeva. Stoga, s puno proba, morate pokušati drugi puta. Slijedite istu metodu. Položite čavao na vrh i vrlo pažljivo, vrlo pažljivo –

Starješina Renlund: Nisi to rekla ranije.

Sestra Renlund: Podignite čavle i držite ih u ravnoteži. Savršeno! Jednom kada znate kako to učiniti, rješenje se čini očitim.

Starješina Renlund: Zadržite dah.

Sestra Renlund: Isto je točno za stjecanje svjedočanstva. Jednom kada znate kako doći do odgovora od Boga, onda se ishod čini sigurnim. To je izjavljeno u obećanju iz Mormonove knjige koje je moj suprug slijedio kao jedanaestogodišnjak i koje smo mi slijedili kada smo stekli svoja svjedočanstva. »I kad budete primili ovo, htio bih vas usrdno potaknuti da upitate Boga, Vječnoga Oca, u ime Kristovo, nije li to istinito; i budete li pitali iskrena srca, s pravom nakanom, imajući vjeru u Krista, on će vam očitovati istinu o tome moću Duha Svetoga.«⁸

Kada počnete s pitanjem: »Može li to biti istinito?«, to vodi k vjeri. Ako počnete s pitanjem: »Može li to biti krivo?«, to vodi k sumnji. A sumnja nikada ne vodi k vjeri.

Starješina Renlund: Jednom prilikom dok sam gostovao na saboru kolčića, predsjednik kolčića je zatražio da posjetim čovjeka kojeg ću zvati Stephen. Stephen je bio vjeran član Crkve. Bio je misionar povratnik i bio je vjenčan u hramu. Mnoge je godine vjerno služio, no počele su mu se javljati sumnje po pitanju Crkve. Dok sam bio u posjeti Stephenu, rekao je kako ima probleme s činjenicom da je Joseph Smith napisao ili izdiktirao četiri verzije Prvog viđenja. Mislio je kako je to moglo značiti da je Joseph Smith to izmislio.

Omogućio sam Stephenu da stupi u kontakt s čovjekom koji je radio u Odjelu povijesti Crkve i koji je bio istražio ove četiri verzije desetljećima ranije. Stephen je posjetio znanstvenika. Sljedeći puta kada sam razgovarao sa Stephenom, rekao sam: »Pa, kako se osjećaš po pitanju Prvog viđenja?«.

Rekao je: »Pa, osjećam se u redu po tom pitanju jer sam dobio odgovore na pitanja. To me više ne brine. No, sada sam doista zabrinut zbog višeženstva koje se provodilo u Nauvoou i nakon Manifesta 1890. To me doista muči.«

Pozvao sam Stephena da posjeti nekog drugog u Odjelu povijesti Crkve. Nakon te rasprave, kontaktirao sam Stephena i pitao ga kako je.

Rekao je: »Pa, to me više ne muči. Razumijem što se dogodilo i moje su brige riješene. No, sada sam doista zabrinut što je svećeništvo bilo uskraćeno onima afričkog podrijetla.«

Sestra Renlund: Stephen je bio poput mnogih ljudi. Odabrao je biti stalni sumnjičavac. Kako je vrijeme odmicalo, kako je jedna briga bila riješena, druga bi bila pronađena. Bez obzira koliko je bilo tko pokušavao odazvati se i odgovoriti na ta pitanja, on bi pronašao drugu temu oko koje bi izrazio svoju sumnju. Ono što je Stephen činio bio je svećenički oblik igre Udari krticu. Znate, one dječje igre kada krtica iskoči na ploči, a čim ju udarite druga krtica iskoči na drugom mjestu.

Situacija je bila vrlo drugačija za ženu koju smo upoznali u Lubumbashiju, u Demokratskoj Republici Kongo. Ona se zove Angelique. Bila je vjerna misionarka povratnica. Imala je snažno svjedočanstvo o proroku Josephu Smithu. Voljela je Mormonovu knjigu. Voljela je sve po pitanju Crkve.

Kada smo je upoznali, čitala je knjigu koju je napisao jedan od vođa Crkve prije nego je postao predsjednik Crkve. Knjiga je bila napisana prije objave o svećeništvu 1978. te je predlagala da, zbog nečega što su učinili u predsmrtnom postojanju, oni koji su afričkog podrijetla neće biti uzvišeni. Angelique je zatražila pomoć kako bi razumjela zašto bi to bio slučaj. Trenutni član Zbora dvanaestorice rekao joj je da je ovaj bivši vođa Crkve jednostavno bio u krivu te da je samo iznio svoje mišljenje, mišljenje koje nije bilo točno. Angelique je bila zadovoljna tim objašnjenjem. Djelovala je po vjeri ostavši na putu saveza i imajući povjerenja u Boga.

Starješina Renlund: Sumnja nije preteča vjeri. Svjetlo ne ovisi o tami radi svojeg stvaranja. Kada je Petar počeo tonuti u vodu nakon što je po njoj pokušao hodati, nije mu rečeno: »O Petre, da si samo više posumnjao«. Ne, rečeno mu je: »Malovjerni, zašto si posumnjao?«.⁹

U djelu Lectures on Faith, objašnjene su razlike između vjere i sumnje: »I tamo gdje postoje sumnja i nesigurnost, vjere nema niti je može biti. Jer sumnja i vjera ne postoje u istoj osobi u istom trenutku; pa one osobe čiji su umovi pod sumnjama i strahovima ne mogu imati nepokolebljivo pouzdanje; a gdje nema nepokolebljivog pouzdanja, vjera je slaba; a gdje je vjera slaba, osobe se neće moći boriti protiv svih oprečnosti, tegoba i nevolja s kojima će se trebati susresti da bi bili Božji baštinici i subaštinici s Isusom Kristom; i oni će klonuti u svojim umovima, a neprijatelj će imati moć nad njima i uništiti ih.«¹⁰

To je doista ono što se dogodilo Stephenu. On je dopustio sumnji i nesigurnosti da zaokupe njegov um. Kako je vrijeme odmicalo, nije imao snage suočiti se s izazovima s kojima se osoba suočava kao član Crkve. On je klonuo u svojem umu i njegova je vjera nestala.

Sestra Renlund: Nije problem imati pitanje o Crkvi i njezinim naucima. Problem je odabrati biti stalan sumnjičavac. Joseph Smith je to razumio kada je pročitao: »Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat će mu je«.¹¹

No, odlomak se nastavlja: »Ali neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja«.¹²

Drugim riječima, upitajte Boga, ne sumnjajući da vam on može dati odgovor. Odlomak se nastavlja: »Jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina, jer je čovjek s razdijeljenom dušom, nestalan u svim putovima svojim.«.¹³

Da bismo primili takvu vrstu odgovora kakvu je Joseph Smith tražio, da bismo primili takvu vrstu odgovora koja nam nedostaje, trebamo pristupiti Bogu sa srcem koje vjeruje i umom koji želi da nam ono što je Božje postane poznato.

Starješina Renlund: Volimo izjavu koju je iznio starješina John A. Widtsoe, rani apostol u ovoj rasporedbi iz Norveške. Parafrazirat ću ono što je on tako rječito izrekao: »Sumnja, osim ako nije pretvorena u upit [iz ispravnih izvora], nema značaj niti vrijednost u svijetu… Dičiti se time da je osoba sumnjičavac… stagnantan sumnjičavac, onaj koji je zadovoljan sobom, nevoljan uložiti [prikladan] napor da plati cijenu [božanskog] otkrića, neminovno dostiže nevjeru i nejasnu tminu. Njegove sumnje rastu poput otrovnih gljiva u mračnim sjenama njegovih mentalnih i duhovnih odaja. Naposljetku, slijep poput krtice u svojoj jazbini, on obično mijenja ismijavanja za razum te indolenciju za rad. Najjednostavnija istina vrijedna je zbroja svih takvih sumnji… Sumnja nije pogrešna, osim ako ne postane sama svoj cilj. Uspinje se na visoki položaj kada postane aktivna [božanska] potraga za istinom i provedba istine… Ta je sumnja, koja sama sebe hrani i raste iz sebe te s tvrdoglavom indolencijom rađa s još sumnje, zla.«¹⁴

Riječi starješina Widstoea i dalje su istinite. Stagnantna sumnja ne vodi do spoznaje o stvarnosti Spasitelja, Isusa Krista; ona ne vodi do stvarne spoznaje da imamo prijaznog, brižnog Nebeskog Oca. Možemo doći do spoznaje o istinitosti djela posljednjih dana, no to zahtjeva da odaberemo vjernu, ne sumnju, i da idemo ispravnim izvorima po svoje odgovore. Potrebno nam je prepoznati da je odabir naš. Nije to vanjska sila koja nam je nametnuta ovisno o tome prihvaćamo li Pomirenje Isusa Krista i spasonosne uredbe u svojem životu. Mi biramo imati povjerenja u Boga.

Sestra Renlund: Ponekada se suočavamo s određivanjem je li nešto istinito ili ne. Mormon nam daje uzorak za slijediti: »Stoga, sve što je dobro dolazi od Boga; a ono što je zlo dolazi od đavla… No gle, ono što je od Boga poziva i mami da se čini dobro neprestance; stoga, sve što poziva i mami da se čini dobro, i da se ljubi Boga, i da mu se služi, nadahnuto je od Boga… Jer gle, braćo moja, dano vam je da sudite, kako biste mogli raspoznati dobro od zla; a način kako suditi tako je jasan, da biste mogli znati sa savršenom spoznajom, kao što je razlikovati danje svjetlo od tamne noći. Jer gle, Duh je Kristov dan svakomu čovjeku, da može raspoznavati dobro od zla; stoga vam pokazujem način kako suditi; jer sve što poziva da se čini dobro, i što nuka da se vjeruje u Krista, poslano je moću i darom Kristovim; stoga možete znati sa savršenom spoznajom da je to od Boga. No, što god nuka ljude da čine zlo, i ne vjeruju u Krista, i niječu ga, i ne služe Bogu, tad možete znati sa savršenom spoznajom da je to od đavla.«¹⁵

Dakle, vrlo je jednostavno. Navodi li vas odabir da činite dobro i vjerujete u Krista, od Boga je. Ako vas odabir navodi da činite zlo i zaniječete Krista, od đavla je. Kada dođete na put saveza, možete znati da je ono što vas ometa s tog puta, što vas nuka da ne vjerujete u Krista, krivo. Ono što vas nuka da vjerujete u Boga, volite ga i obdržavate njegove zapovijedi je od Boga.

Starješina Renlund: Zanimljivo je da to kako osoba reagira na duhovne poticaje ovisi o tome odabire li osoba vjerovati ili sumnjati. Sjećate se u Djelima u poglavlju 2 kada su apostoli išli propovijedati. Čuli su zvuk s neba, kao kad puše silan vjetar. »Svi se oni napuniše Duha Svetoga te počeše govoriti tuđim jezicima, kako ih je već Duh nadahnjivao da govore… Kad nastade spomenuta huka, narod se zgrnu i ostade zbunjen, jer ih je svaki pojedini čuo gdje govore njihovim jezikom. Začuđeni i zadivljeni pitali su: ‘Zar nisu svi ovi što govore Galilejci? Pa kako ih onda svaki od nas čuje gdje govore njegovim materinskim jezikom?’«.¹⁶

Ovi su čudesni događaji uzrokovali da mnogi budu obraćeni. No za druge je postojao drugačiji odgovor. Čitamo: »Drugi su podrugljivo govorili: ‘Puni su slatkog vina.’«.¹⁷

Duh je bio isti; bio je to Duh Sveti koji se izlio na ove galilejske apostole koji su propovijedali Isusa Krista. Na dan Pedesetnice, Duh je bio obilno izliven pa ipak su se neki rugali onima koji su bili obraćeni i racionalizirali su iskustvo. Kao rezultat toga, propustili su ovaj uzbudljiv izljev Svetoga Duha. Što je činilo razliku? Bio je to njihov odabir. Oni koji su odabrali vjeru i uvjerenje umjesto sumnje imali su čudesno duhovno iskustvo koje je vodilo do obraćenja.

Sestra Renlund: I Alma je govorio o tome. Rekao je: »I zato onaj koji otvrdne srce svoje, taj prima manji dio riječi; a onaj koji ne otvrdne srce svoje, njemu se daje veći dio riječi, sve dok mu ne bude dano da spozna otajstva Božja, sve dok ih ne spozna u punini. A oni koji otvrdnu srca svoja, njima se daje manji dio riječi, sve dok ne budu znali ništa o otajstvima njegovim; i tad ih đavao zasužnjuje i vodi po volji svojoj dolje u uništenje.«¹⁸

Vraćajući se na našu usporedbu, oni koji odaberu ostati u brodu koji je puno korišten te možda ima udubinu i boju koja se guli oni su koji ne otvrdnjuju svoje srce. Oni dolaze na put saveza i ostaju na njemu. Tada, kada ustraju do kraja, primaju obećanje o vječnom životu. To je najveći dar koji Bog može dati. Kroz taj postupak mi spoznajemo Isusa Krista, spoznajemo njegovu živuću stvarnost, spoznajemo njegovu ljubav i samilost. Ovaj duhovan dar daje se svima koji se osposobe.

U Nauku i savezima je zapisano: »Nekima je dano od Duha Svetoga znati da je Isus Krist Sin Božji, i da on bijaše razapet za grijehe svijeta. Drugima je dano da povjeruju u riječi njihove, kako bi oni također mogli imati vječni život ostanu li vjerni.«¹⁹

Starješina Renlund: U travnju 2009. podržan sam kao opći autoritet u Crkvi. U listopadu 2009. bio sam zamoljen da govorim na općem saboru. To je dio »programa mučenja novih općih autoriteta«. Bio sam zabrinut hoće li moj otac moći slušati sabor. Cijeli je život naporno radio kao tesar i graditelj te je u dobi od 92 godine imao ozbiljnih problema sa svojim leđima. Nije bio u stanju doći u Konferencijski centar. Stoga se jedna od mojih sestara pobrinula da on može pratiti zasjedanje na TV-u kod svoje kuće u Salt Lake Cityju.

Nakon sabora otišao sam do njegove kuće vidjeti što je mislio o mojem govoru. On je bio čovjek od vrlo malo riječi i ne baš liberalan s komplimentima.

Rekao sam: »Tata, jesi li gledao sabor?«.

Rekao je: »Ja.«

Rekao sam: »Tata, jesi li čuo moj govor?«.

Rekao je: »Ja.«

Rekao sam: »Pa, tata, što misliš?«.

Rekao je: »O, bio je dobar. Gotovo sam bio ponosan.« I to je najbolje što je ikad bilo po pitanju komplimenata od njega.

No, onda sam saznao da je bio malo ometen tog poslijepodneva, jer mi je očajno htio iznijeti san koji je usnio noć prije. On nije bio sanjar. Nikada nije imao nerealne misli. Ne znam da je ikada rekao laž. Uvijek je bio brutalno i netaktično iskren. Rekao je: »Usnio sam da sam preminuo i vidio Spasitelja, Isusa Krista. Uzeo me u svoje naručje i rekao mi da su mi grijesi oprošteni. I Dale, osjećaj je bio tako dobar.« To je bilo sve što je rekao, a ja sam se suzdržao od postavljanja daljnjih pitanja. Preminuo je dva mjeseca kasnije dok smo Ruth i ja bili na Madagaskaru.

Nakon što se priključio Crkvi u Larsmu u Finskoj, u dobi od 24 godine, moj je tata proživio svoj život u skladu sa svjetlom i znanjem koje je primio. Učinio je sve što je ikada bio zamoljen učiniti. Postao je onaj koji se osposobio za taj dar Duha kako bi spoznao da Isus jest Krist i da je bio razapet za grijehe svijeta i za njegove grijehe. Osposobiti se za taj dar ne ovisi o spolu niti o svećeničkoj službi. Osposobljavanje za taj dar ovisi o biranju vjere, biranju puta saveza.

Sestra Renlund: Braćo i sestre, dok pomažete pojedincima prevladati sumnju i primjenjivati vjeru, ostvarujete ono što je predsjednik Russell M. Nelson zagovarao da učinimo kao Crkva. Rekao je: »Naša poruka svijetu je jednostavna i iskrena: pozivamo svu Božju djecu s obje strane vela da dođu svojem Spasitelju, prime blagoslove svetog hrama, imaju trajnu radost i osposobe se za vječni život«.²⁰ Prihvatiti ovaj poziv čin je vjere.

Dok podučavate, također pomažete onima koji su napustili put saveza. Podučavate za njih, za njihovu djecu, unuke i možda praunuke. Spasitelj je upozorio: »Nemojte ga tjerati iz sinagoga svojih, ni s bogoštovnih mjesta svojih, jer ćete takvima nastaviti posluživati; jer ne znate hoće li se oni vratiti i pokajati, i doći k meni s cjelovitom namjerom srca, i ja ću ih iscijeliti; a vi ćete biti sredstvo koje im donosi spasenje«.²¹

Ovo je vrijeme za veliki optimizam u Crkvi. Istina koja je bila stoljećima skrivena objavljena je. Sveti hramovi ispunjavaju Zemlju. Misionari propovijedaju poruku velike radosti u gotovo svakom narodu. Kao tijelo svetaca i učenici Gospodina Isusa Krista, ujedinjeni smo u posluživanju na »svetiji način«, kako je predsjednik Nelson potaknuo, a Gospodin ubrzava »djelo svoje u odgovarajuće vrijeme«.²² Gospodar vinograda radit će s nama.²³ Poruka koju naučavate poruka je o velikoj radosti i sreći koja je blagoslov za vjerne.²⁴

Starješina Renlund: Prva dužnost koju sam dobio kao član Zbora dvanaestorice bila je da idem i kažem Odjelu povijesti Crkve da ću zamijeniti starješinu Jeffreyja R. Hollanda kao njihovog savjetnika u njihovom odjelu. Kao što možete zamisliti, vladao je »plač, i lelek, i škrgut zubi«²⁵ kada su saznali da će njihov ljubljeni savjetnik biti zamijenjen. Došlo je do strašne nestašice papirnatih maramica.

Kao dio mojeg zaduženja kao savjetnika u Odjelu povijesti Crkve, pročitao sam sve sveske djela The Joseph Smith Papers. Također, pročitao sam prvi svezak nove narativne povijesti Crkve pod naslovom Sveci. ²⁶ Pročitavši sve što je Joseph Smith ikada napisao ili što je izviješteno da je rekao jednostavno je osnažilo moje svjedočanstvo o njegovoj ulozi kao proroka, odabranog od Boga da obnovi njegovo djelo na Zemlji.

Joseph Smith se nikada nije ponašao kao varalica koji je gledao kako bi obmanuo. Joseph Smith je jasno vjerovao da je vidio što je rekao da je vidio, našeg Nebeskog Oca i Isusa Krista, Moronija, Ivana Krstitelja, Petra, Jakova i Ivana, Mojsija, Ilijasa i Iliju. Jasno se ponašao kao onaj koji je posjedovao zlatne ploče i preveo taj drevan tekst darom i moću Božjom. Jasno se ponašao kao onaj koji je primio objavu od samog Isusa Krista. Jasno se ponašao kao onaj koji je primio svećeništvo i ključeve svetoga apostolstva.

Znam na načine koji su snažniji i vjerodostojniji od onoga što mojih pet osjetila mogu otkriti i izraziti da je Joseph Smith vidio što je rekao da je vidio, preveo Mormonovu knjigu darom i moću Božjom te primio svećeništvo sa svim pripadajućim ključevima za spasenje čovječanstva. Znam da je to istina. Znam da su ti ključevi danas na Zemlji i da je predsjednik Nelson zakoniti nasljednik Josepha Smitha na Zemlji.

Može ispasti da je ono što mi smatramo udubinama i bojom koja se guli na brodu koji je puno korišten božanski odobreno i božanski usmjereno s vječnog gledišta. Ili je Gospodin imao ruku u tim udubinama i boji koja se guli ili ih koristi za svoje svrhe. Za sebe znam da Gospodin Isus Krist usmjerava svoje djelo na Zemlji danas. Njegovi ga sluga dobro poznaju. Ja ga poznajem.

Sestra Renlund: Zahvalna sam što mogu nadodati svoje svjedočanstvo da znam da je Isus Krist naš Spasitelj. Kada primjenjujemo vjeru, ne sumnju, u njegovu pomirbenu žrtvu i plodove tog Pomirenja, naši su životi vječno blagoslovljeni. Zahvalna sam što je on obnovio svoju Crkvu danas s puninom blagoslove uvijek dostupnih Božjoj djeci na Zemlji.

Starješina Renlund: Poruka koju imamo je: »Ne sumnjajte, već vjerujte«.²⁷ Ja sam ovdje u svojoj ulozi kao apostol Gospodina Isusa Krista. Ovdje sam da iznesem naročito svjedočanstvo o imenu Isusa Krista, da on živi i da je Spasitelj svijeta. Svjedočim o njegovoj nevjerojatnoj sućuti, ljubavi i obazrivoj brizi za svu Božju djecu. Svjedočim o njegovoj neusporedivoj pomirbenoj žrtvi za vas i mene. Kako sam upoznao Spasitelja, naučio sam o njegovoj velikoj želi da popravi stvari, pomogne iscijeliti rane, oporavi slomljena srca. Ove su osobine među njegovim zapanjujućim osobinama.

Zasigurno se molim da će Božji najbogatiji blagoslovi biti na vama, vašim obiteljima, vašim polaznicima; da ćete pomoći tim polaznicima razviti vjeru u Isusa Krista da »ne sumnjaj[u], već vjeruj[u]«, u ime Isusa Krista. Amen.