Razgovaramo o Kristu, radujemo se u Kristu

Chad H. Webb

administrator, Vjeronauci i Instituti vjere

Prijenos godišnje obuke Vjeronauka i Instituta vjere • 12. lipnja 2018. • dvorana Konferencijskog centra

Hvala vam, to je bilo predivno. Tako smo blagoslovljeni. Velika je povlastica biti sa svima vama danas. Hvala vam na svemu što činite. Volimo vas i volimo služiti s vama.

Zajedno mnogima od vas, često mislim na priliku koju imamo da podučavamo mlade i mlade odrasle osobe Crkve i često razmišljam o tome kako bismo ih mogli podučavati s više moći pomažući im da grade iskrenu i trajnu vjeru u Gospodina Isusa Krista. Dok sam razmatrao ovo važno pitanje, osvrnuo sam se na ideju koju nam je starješina Clark iznio prošlog siječnja kada je rekao kako Spasiteljev poziv da učimo od njega prvo znači da moramo naučiti spoznati ga. I drugo, da moramo učiti od njega. Citirao je starješinu Neala A. Maxwella koji je govorio o Spasiteljevom pozivu: »Uči od mene«, te je nadodao: »Nema drugog načina da se iskreno uči«.¹

Shvatio sam i vjerujem da je jedini najvažniji način na koji možemo pomoći povećati vjeru kod nadolazećeg naraštaja taj da potpunije postavimo Isusa Krista u središte našeg podučavanja i učenja pomažući našim polaznicima da ga spoznaju, uče od njega i svjesno nastoje postati poput njega. Svakoga dana moramo »razgovara[ti] o Kristu, rad[ovati] se u Kristu [i] propovijeda[ti] o Kristu«.²

Mnogi su se od vas već počeli odazivati na ovaj poziv, namjerno pripremajući lekcije s tim idejama na umu te tražeći prilike da svjedočite o Isusu Kristu i o njegovim božanskim osobinama, njegovoj neograničenoj moći i njegovoj pouzdanoj ljubavi. Na tim su satovima postojali povećani utjecaj Duha Svetoga, više izražavanja zahvalnosti za Spasitelja, značajnija i relevantnija osobna primjena te više mladih koji su djelovali u vjeri.

Naravno, najvažniji način na koji možemo pomoći našim polaznicima spoznati Spasitelja jest da im pomognemo pripremiti se za svete svećeničke uredbe i da obdržavaju svoje saveze.³ Pomoći im osposobiti se za blagoslove hrama znači pomoći im spoznati i slijediti Isusa Krista. No, postoji i drugo što možemo učiniti dok su oni s nama što će im pomoći oslanjati se na njega te njegova naučavanja i Pomirenje.

S tim ciljem, predložio bih četiri načina na koje svakoga dana možemo postaviti Isusa Krista više u središte našeg učenja i podučavanja.

1. Usredotočiti se na titule, uloge, osobnost i osobine Isusa Krista

Prvo, usredotočiti se na titule, uloge, osobnost i osobine Isusa Krista. Predsjednik Russell M. Nelson uputio nam je poziv da »svetopisamski citati o Isusu Kristu u Topical Guideu postanu srž [našeg] osobnog proučavanja«.⁴ Ovaj je poziv namijenjen pomoći nam ići dalje od spoznaje o onome što je Isus činio i pomoći nam da ga spoznamo – njegove osobine i osobnost.

Na primjer, jedna od titula Isusa Krista je Stvoritelj. Pod upravljanjem svog Oca, Isus je stvorio nebesa i Zemlju. Stvoritelj je također jedna od njegovih božanskih uloga i govori o njegovoj naravi. Dok proučavamo kako je Isus stvorio Zemlju i zašto, možemo upitati: »Što nas to podučava o tome tko je on? Što nas podučava o njegovim motivima, ljubavi i moći? Koje su božanske osobine Spasitelja objavljene u njegovoj ulozi kao Stvoritelja?«.

Možda se sjećate da je predsjednik Boyd K. Packer bio vrsni umjetnik koji je uživao u rezbarenju ptica iz drva. Jednoga je dana bio putnik u autu koji je vozio starješina A. Theodore Tuttle i jedna od njegovih rezbarija nalazila se na stražnjem sjedalu auta. Starješina Tuttle na jednom je križanju snažno stao na kočnicu, a rezbarija se prevrnula te pala na pod i razbila se u komade. Starješina Tuttle je bio shrvan, no predsjednik Packer nije. Jednostavno je rekao: »Zaboravite. Napravio sam ju. Mogu je popraviti.« I jest. Napravio ju je još čvršćom nego što je bila i malo ju poboljšao. Predsjednik Packer je objasnio: »Tko vas je stvorio? Tko je vaš Stvoritelj? Nema ničega po pitanju vašeg života što se savije ili slomi, što on ne može popraviti, a popravit će«.⁵

Kada naši polaznici razumiju Isusovu ulogu kao Stvoritelja i dok promišljaju o svetopisamskim zapisima koji svjedoče o njegovoj nevjerojatnoj moći da popravi i iscijeli svoja stvorenja, njihovo će srce žudjeti da iskuse tu moć i obećanje u svojem životu. Djelovat će tada u vjeri kako bi iskusili njegovu nevjerojatnu moć da popravi što je slomljeno u njima.

Još jedna Isusova sveta titula je Otkupitelj. On se u Svetim pismima u toj ulozi spominje 930 puta. Što nas ova titula podučava o njegovoj osobnosti i osobinama? Što je njegova otkupljujuća moć značila za Almu, Savla i ženu uhvaćenu u preljubu? Što je značila Mateju, cariniku i piscu Evanđelja?

Smatram zanimljivim da o Matejevom pozivu u Dvanaestoricu učimo u istom poglavlju kao o zapisima o Isusovom vršenju čudesa i da je »liječio svaku slabost i bolest«.⁶ Motiv za ova čuda bio je da se Isus »sažali[o]«.⁶ No, zašto samo Matej, od svih pisaca Evanđelja, uključuje svoj poziv posred tih čudesa? Možda je to bio kronološki zapis, no mislim da postoji još nešto što možemo naučiti. Je li moguće da je Matej prepoznao kako je najveće čudo koje je Isus izvršio bilo to da nas otkupi praštanjem, ljubavlju, uzdizanjem i pokazivanjem osobi njezinog pravog identiteta i potencijala, baš kao što je to napravio za Mateja?

Još jedan način kako pomoći polaznicima prepoznati Isusove osobine jest ne usredotočiti se samo na svetopisamske događaje, već što nas ti događaji podučavaju o Spasitelju. Na primjer, zašto naučavamo priču o tome kako je Amon odrezao ruke ljudima koji su raspršivali ovce kralja Lamonija? Činimo li to kako bismo govorili o Amonovoj veličini? Ili ova priča zapravo govori o Božjoj veličini? Što nas ova priča podučava o Gospodinu i načinu na koji on blagoslivlja one koji stave svoje povjerenje u njega? Amonov vlastiti zapis završava s ovim entuzijastičnim svjedočanstvom: »Ne hvastam se snagom svojom… znadem da sam ništa… zato… ću se hvastati Bogom svojim, jer u snazi njegovoj mogu učiniti sve«.⁸

Prije nekoliko mjeseci bio sam sa skupinom predivnih učitelja i zatražio sam da odaberu bilo koju svetopisamsku priču ili događaj u crkvenoj povijesti te da razmisle o tome što se u njemu otkriva u Božjoj naravi. Prvi je učitelj odgovorio s: »Višeženstvo«. Prva mi je pomisao bila: »Baš ti hvala. Nisi mogao odabrati težu temu.«. No, kada smo počeli razgovarati, nešto se predivno dogodilo. Ljudi su počeli iznositi svoje svjedočanstvo o činjenici da Nebeski Otac voli svu svoju djecu i želi da budu zbrinuti. Drugi su govorili o Gospodinovoj voljnosti da traži teško od nas, no da nas uvijek podržava i nagrađuje našu poslušnost. Treći su govorili o Bogu kao o nekome tko voli obitelji i želi da djecu podučavaju brižni roditelji. Kako je razgovor odmicao, shvatio sam da je Duh svjedočio o naravi i osobnosti Boga, da smo se osjećali bliže našem Ocu na Nebu i njegovom Sinu, Isusu Kristu, te da smo ih malo bolje spoznali i malo više voljeli.

Isus Krist je naš Stvoritelj. On je naš brižan, praštajući i samilostan Otkupitelj i Izbavitelj. On je također Emanuel, Jaganjac Božji, Mesija, Svetac Izraelov te začetnik i dovršitelj naše vjere. Kada se fokusiramo na njegove titule, uloge, osobnost i osobine, Duh će svjedočiti o njemu, donoseći veće razumijevanje i ljubav za to tko on doista jest te veću želju da postanemo poput njega.

2. Istaknuti primjer Isusa Krista

Drugi način da postavimo Isusa u središte našeg podučavanja jest prepoznati i naglasiti da je on savršeni primjer, utjelovljenje i iskaz svih evanđeoskih načela.⁹ Jedan od naših učitelja nedavno mi je iznio da su oni, za svoje obiteljsko proučavanje, odlučili ponovno čitati Novi zavjet. No, ovaj su se put, umjesto da se usredotoče na to što je Isus govorio, usredotočili prvenstveno na to što je Isus činio. Usredotočiti se na njegov savršeni primjer također priziva Duha Svetoga da svjedoči o njemu.

Čak i kada se ne govori izravno o Isusu u priči koju naučavamo, i dalje možemo ukazati na njega kao primjer načela koji priča objašnjava. Na primjer, nakon što utvrdimo i analiziramo načelo, možemo upitati: »Možete li se sjetiti trenutka u Svetim pismima kada je Isus bio primjer ovog načela?«. Ili: »Kada ste vidjeli da je Isus bio primjer ovog načela u vašem životu ili za vas?«. Jednu je polaznicu nedavno netko to upitao vezano uz Spasiteljev primjer obzirnosti. Njezine misli i osjećaji okrenuli su se obzirnom načinu na koji se Spasitelj uvijek odnosio prema njoj. Ovo iskustvo, baš u razredu, stvorilo je u njoj duboku želju da bude kristolikija i obzirnija prema ljudima koji ovise o njoj, kao što ona ovisi o Gospodinu.

Mogli biste pretražiti sve knjige koje su ikada napisane i ne pronaći bolji prikaz svakog evanđeoskog načela nego što se nalazi u svetopisamskim zapisima o Isusu i njegovom vječnom poslanju. Promišljanje o primjerima Gospodina u njegovim ulogama kao Jahve, smrtnog Krista i uskrslog Spasitelja uvećat će moć i sposobnost naših polaznika da poduzmu učinkovitu, pravednu radnju. To će odvesti naše lekcije dalje od rasprave o etici i samokontroli te povezati naše polaznike s moću Spasitelja i vječnim naumom sreće.

Samo da dočaramo, kako bismo mogli naučavati načelo poštenja? Jednostavno kao »najbolje pravilo«, jer će ljudi imati više povjerenja u nas ako smo pošteni? Ili je integritet u srži Kristove osobnosti? Ako mi trebamo biti poput njega, moramo li naučiti slijediti njegov savršeni primjer u tome da smo potpuno pošteni? Ista vrsta pitanja može biti postavljena za svako načelo evanđelja.

Arthur Henry King predivno je naučavao ovu ideju kada je rekao: »Simboliziramo [dobro] u stvarnom pojedincu – Isusu Kristu, Božjem Sinu. On je čovjek, ne načelo, čovjek koji uključuje sva načela… I slijediti čovjeka vrlo je drugačije od slijeđenja načela… Ne moramo riješiti filozofske kompleksnosti etike. To nema nikakve veze s time. Moramo proučavati Evanđelja, vidjeti što je Krist činio i pokušati poistovjetiti sebe s onime što je on činio. Zbog toga što hvatamo duh Učitelja, Učiteljevu ljubav, i zato što smo se uronili u evanđelje, znamo što je to što moramo činiti. Evanđelje koje smo pohranili u sebe osposobljava nas da u bilo kojem trenutku osjetimo što bismo trebali učiniti u određenoj situaciji.«¹⁰

Postoji moć koja dolazi kada povežemo svoja nastojanja da živimo evanđelje Isusa Krista. Ako ikada osjetimo da nam je sve postalo samo rutina ili da je živjeti evanđelje postalo popis zaduženja za obaviti, možda smo se odvojili od izvora milosti i radosti koji tražimo. Možda čak i činimo sve što je ispravno, no otkrivamo da ne ostvarujemo cilj. Evanđelje nije popis zahtjeva; ono je dobra vijest da je Isus Krist prevladao grijeh i smrt. Isus Krist je središnja ličnost u naumu našeg Nebeskog Oca da nam pomogne postati poput njega. On je savršeni primjer toga kako trebamo živjeti i izvor božanske, osposobljujuće moći koju trebamo. Dok učimo slijediti njegov primjer i s njim povezujemo svoja nastojanja da živimo evanđelje, pronaći ćemo radost u tome što smo njegovi učenici.

3. Tražiti prauzore i likove Isusa Krista

Treće, trebali bismo tražiti prauzore i likove¹¹ Spasitelja u životu proroka i drugih vjernih muškaraca i žena kako su zabilježeni u Svetim pismima. Kao što je prorok Jakov naučavao: »Sve što Bog dade čovjeku od postanka svijeta predočuje njega«.¹²

Zbog te ideje, kada sam podučavao Stari zavjet na vjeronauku, stavljao sam velike komade papira na stražnji zid u učionici. Na vrh svakog papira napisao bih ime proroka Starog zavjeta. Kada smo dovršili s proučavanjem odsjeka Starog zavjeta, zatražio bih od polaznika da se sjete onoga što su naučili o proroku kojeg smo proučavali i kako su njegova iskustva nagoviještala Spasitelja ili ih podsjećala na njega. Nakon što smo učili o Adamu, polaznicu su napisali stvari poput: »Adam je bio Božji sin«. »Bio je besmrtan.« »Otišao je u vrt.« »Dobrovoljno je preuzeo na sebe smrt kako bismo mi mogli živjeti.« Nije dugo trebalo prije nego je netko upitao: »Govorimo li još uvijek o Adamu ili govorimo o Isusu?«.

Tijekom tog vremena, polaznica je bila rano došla na sat kako bi mi iznijela svoje iskustvo proučavanja Svetih pisama. Noć prije, čitala je o posljedicama Adamovog Pada u Mojsiju 4 gdje piše: »Trnjem također, i čičkom će ti rađati«.¹³ Budući da je naučila postaviti pitanje: »Kako ovaj zapis svjedoči o Kristu?«, bila je navedena postaviti pitanje: »Kada je Isus govorio Adamu, je li znao da će jednoga dana doslovno nositi posljedice Pada kao krunu od trnja?«.

Naši su polaznici pronašli još jedan primjer u životu Josipa iz Egipta, utvrđujući više od 60 načina na koje je on bio prauzor Spasitelja. Polaznici su istaknuli da su obojicu voljeli njihovi očevi, prezirala njihova braća i da su bili prodani za cijenu roba. Primijetili su sličnosti u njihovim kušnjama i u činjenici da je Bog uvijek bio s njima. Ove su poveznice puno više od tek nečeg zanimljivog za primijetiti. Životi Gospodinovih odabranih proroka prauzor su njega i podučavaju nas o njegovim božanskim osobinama. Kada se učinkovito koristi, ovaj set leća može nam pomoći bolje spoznati Isusa i biti više poput njega.

Moja supruga, Kristi, nedavno je naučavala ovaj isti svetopisamski zapis o Josipu iz Egipta te je upitala razred: »Koje kristolike odlike vidite u Josipovom primjeru?«. Razgovarali smo o njegovoj sposobnosti da okrene svaku kušnju u blagoslov. Razgovarali smo o njegovoj poslušnosti, njegovoj strpljivosti, njegovoj voljnosti da se sjeti onih u potrebi i njegovoj voljnosti da oprosti. Pitanje je uzrokovalo da se sjetim prethodnog trenutka kada sam proučavao ovu priču te da zamislim kako je bilo kada se Josip otkrio svojoj braći. U Svetim pismima piše da se oni »zapanjiše pred njim«.¹⁴ Možete li zamisliti kako je taj trenutak morao izgledati i kako su se osjećali, znajući što su učinili? No, Josip im je odgovorio: »Primaknite se k meni… Ja sam Josip, vaš brat… nemojte [se] uznemirivati… jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu«.¹⁵ Dok u svojim mislima zamišljam taj događaj, bolje razumijem kako će izgledati kada ćemo stati pred Gospodina na Sudnji dan. Zasigurno mogu zamisliti da ćemo se sjećati svojih grijeha i možemo se osjećati »uznemir[eni]« što smo u njegovoj nazočnosti. No, također ga mogu zamisliti kako kaže dok nas uzdiše s naših koljena: »Dođite k meni, primaknite mi se, ja sam vaš brat. Bog me poslao da vas održi u životu«.

Kada se usredotočimo na prauzore i likove Isusa Krista, onda možemo pomoći svojim polaznicima prepoznati njegove osobine postavljajući pitanja poput:

»Koje kristolike osobnosti vidite u životu ovog proroka?«
»Kada ste bili blagoslovljeni jer Isus posjeduje tu osobinu?« Ili: »Kako je Spasitelj pokazao ovu osobnost za vas?«.
»Što biste vi mogli učiniti da postanete više poput Isusa Krista i steknete tu božansku osobinu?« Ili: »Što ste naučili o svojem Ocu na Nebu i Isusu Kristu što vas nadahnjuje da djelujete u vjeri i slijedite ih?«

Kada polaznici iznesu odgovore poput »moliti se« ili »čitati Sveta pisma«, bolje nam je da im pomognemo povezati te radnje s Nebeskim Ocem i Isusom Kristom postavljajući im pitanja poput:

»Kako će vaše molitve biti drugačije znajući s kime razgovarate?«
»Kako ćete proučavati Sveta pisma na način koji će vam pomoći bolje spoznati Spasitelja i biti više poput njega?«

Ove vrste pitanja pomoći će našim polaznicima razviti veću moć i sposobnost da spoznaju Spasitelja i uče od njega.

4. Iznositi čisto svjedočanstvo o Isusu Kristu

Četvrto što možemo činiti jest iznositi čisto svjedočanstvo o Isusu Kristu.

Trebamo češće, snažnije i s više poštovanja, klanjanja i zahvalnosti govoriti o njemu. Trebamo iznositi svoja svjedočanstva i moramo pronaći učinkovite načine da pozovemo svoje polaznike da međusobno iznose svoja svjedočanstva. Na nedavnoj razrednoj raspravi o načelu molitve, učitelj je pozvao polaznike da razmotre što nas Gospodinov poziv da se molimo i njegovo obećanje da će odgovoriti podučavaju o naravi našeg Oca na Nebu. Tada su bili pozvani razmotriti osobine Spasitelja koje nam dopuštaju moliti se u njegovo ime. S ovim jednostavnim pitanjima, lekcija o molitvi okrenula se u priliku za polaznike da iznesu svjedočanstvo o moći i ljubavi našeg Oca na Nebu i njegovog Sina, Isusa Krista. Polaznici su otišli s uvećanom zahvalnošću za svoj odnos s Božanstvom i za nevjerojatan blagoslov koji nam je dan da se molimo u ime Isusa Krista koji je naš Zagovornik kod Oca.

Još jedan ključan način da svjedočimo o Isusu Kristu jest dopustiti da se u našim učionicama čuju svjedočanstva proroka, i drevnih i suvremenih. Apostol Petar je rekao da smo »od Boga izabrani svjedoci… on nam je zapovjedio da propovijedamo… da ga je Bog postavio… [da] za njega svjedoče svi proroci«.¹⁶

Nedavno je starješina Robert D. Hales iznio izjavu o kojoj sam puno razmišljao. Rekao je: »Mi gledamo, slušamo, čitamo, proučavamo i iznosimo riječi proroka kako bismo bili upozoreni i zaštićeni. Na primjer, proglas ‘Obitelj: Proglas svijetu’ dan je davno prije nego što smo iskusili izazove s kojima se obitelji sada suočavaju«. Tada je nadodao ovu misao: »Proglas ‘Živući Krist: Svjedočanstvo apostola’ pripremljen je prije nego ćemo ga najviše trebati«.¹⁷

Ja nisam osoba koja će govoriti o tami i propasti, no postalo je očito zašto je taj proglas dan prije snažnih vjetrova koji su puhali protiv tradicionalnih obitelji. I čuti proroka kako kaže da je dokument »Živući Krist« dan »prije nego ćemo ga najviše trebati« navodi me na pomisao da će dodatni vjetrovi puhati, prebijajući vjeru naših polaznika i naše djece.

U proglasu »Živući Krist: Svjedočanstvo apostola« izjavljeno je: »Svjedočimo o istinitosti njegova neprispodobiva života i beskrajne moći njegove velike Pomirbene žrtve… On je bio Veliki Jahve Staroga zavjeta, Mesija Novoga… Hodao je putovima Palestine, iscjeljujući bolesne, čineći da slijepi progledaju i uskrisujući mrtve. Podučavao je istine vječnosti… Dao je svoj život da pomiri za grijehe cijelog čovječanstva… Ustao je iz groba da postane ‘prvenac umrlih’… On i njegov Otac ukazali su se dječaku Josephu Smithu, započinjući davno obećanu ‘provedbu rasporedbe punine vremena’… Svjedočimo da će se On jednog dana vratiti na zemlju… [i] vladat će kao Kralj nad kraljevima i kao Gospodar nad gospodarima… Isus jest živući Krist, besmrtni Sin Boga. On je veliki kralj Emanuel koji je danas zdesna svom Ocu. On je svjetlost, život i nada svijetu… Neka je Bogu hvala na neprispodobivom daru njegova božanskog Sina.«¹⁸

Ovo svjedočanstvo Božjih proroka dano je prije vremena kada će ga naši polaznici i naša djeca najviše trebati. Moramo im pomoći da usade ovo svjedočanstvo duboko u svoje umove i srca. Nema ničega što možemo učiniti što će blagosloviti naše polaznike više nego da im pomognemo spoznati Isusa Krista. Moramo im pomoći da ga vole, slijede i da hotimično nastoje postati poput njega. Svjedočanstvima Božjih proroka nadodajem svoje ponizno svjedočanstvo da Isus jest Krist, Božji Sin i Spasitelj svijeta.

U sveto ime Isusa Krista. Amen.