»Ne bojte se… u meni je potpuna radost vaša« (NiS 101:36)
Večer sa starješinom Quentinom L. Cookom
Globalni sastanak duhovne misli za mlade odrasle osobe • 11. rujna 2016. • centar okola Washington D.C.
Zahvalan sam što sam s vama, mladim odraslim osobama koje ovaj sastanak duhovne misli gledate s različitih lokacija diljem svijeta. Kako je navedeno, ovaj se sastanak duhovne misli održava u kapeli neposredno pokraj hrama Washington D.C. Namjerno sam odabrao ovo mjesto jer se nalazi tik do hrama. Silno sam zahvalan što živimo u vrijeme kad su hramovi rasprostranjeni diljem svijeta. U ova vrlo teška vremena trebamo blagoslove hrama.
Svijet se doslovno čini uskomešan.1 Postoji razina sukoba koja je bez presedana. Mir uma i osjećaj sigurnosti mogu se činiti nedostižni, čak i nemogući. Moja poruka vama ove večeri je da se ne trebamo bojati iako je svijet postao opasan i pun kušnji. Sveta pisma nas uvjeravaju da možemo imati potpunu radost zbog Spasitelja.2
Postoje posebni divni događaji koji su se mnogima od vas na pozitivan način trajno urezali u srca i umove. Možete se sjetiti svakog detalja događaja. Primjeri mogu uključivati otvaranje omotnice koja je sadržavala poziv na misiju, pečaćenje za bračnog druga u hramu, priznanje da je Duh Sveti vašoj duši posvjedočio o istinitosti Mormonove knjige. To su vrste dragocjenih događaja koji ne donose samo zadovoljstvo već i trajnu radost. Zanimljivo je da pojedini događaji koji su na bilo koji način povezani sa Spasiteljem obično donose najveću radost.
No postoje događaji koji su toliko šokantni ili traumatični da duboko utječu na nas.
Pad Berlinskog zida, ubojstvo američkog predsjednika Johna F. Kennedyja i teroristički napadi 11. rujna primjeri su šokantnih događaja za koje se ljudi mogu sjetiti gdje su točno bili i kako su se osjećali kad su čuli vijesti.
Većina od vas je bila prilično mlada kad se dogodio napad na Svjetski trgovački centar u New York Cityju i Pentagon ovdje u području Washington D.C.-u, upravo na ovaj dan, 11. rujna 2001., prije 15 godina. Pretpostavljam da se većina vas (bez obzira gdje živite diljem svijeta) može sjetiti gdje ste bili i osjećaja šoka i uznemirenosti koje ste osjetili, a i oni oko vas. Bio je to događaj koji je uništio osjećaj mira i mnogima pojačao osjećaj ranjivosti. Kako sam u prošlosti to opisao, bio je vrlo značajan za mene i moju suprugu Mary.
Moj najstariji sin i njegova supruga očekivali su svoje prvo dijete i živjeli su tri ulice od Svjetskog trgovačkog centra u New York Cityju kad se prvi zrakoplov, kojeg su teroristi oteli, zabio u sjeverni toranj. Otišli su na krov svoje zgrade i prestravljeno gledali posljedice onoga za što su mislili da je bila strašna nesreća. Dok su svjedočili zabijanju drugog otetog zrakoplova u južni toranj, shvatili su da se ne radi o nesreći i mislili su da je Donji Manhattan pod stalnim napadom. Kad se južni toranj urušio, njihova je zgrada bila prekrivena otpadom koji je prekrio Donji Manhattan.
Zbunjeni i užasnuti onime čemu su svjedočili i zabrinuti zbog novih napada, probili su se do sigurnijeg područja i zatim otišli u crkvu okola Manhattan u Lincoln Center. Kad su stigli, otkrili su da su deseci članova iz Donjeg Manhattana donijeli istu odluku da se okupe u centru okola. Odahnuli smo kad su nas nazvali da nas obavijeste gdje su i da su na sigurnom. Nismo bili iznenađeni njihovom lokacijom jer suvremena objava podučava da su okoli Siona »obran[i] i… zaklon pred olujom i pred gnjevom, kad se on izlije neublažen po cijeloj zemlji.«3 Tjedan dana se nisu smjeli vratiti u svoj stan i bili su shrvani gubitkom nedužnih života, no njima osobno nije nanesena nikakva trajna fizička šteta.
Zrakoplov koji se zabio u Pentagon blizu mjesta gdje smo večeras, u Washington D. C.-u, također je bio teroristička samoubilačka misija sa sličnim razornim posljedicama.
Moja svrha ove večeri nije da se previše zadržite na strašnim događajima iz prošlosti. Želim da se usredotočite na radosne događaje koje sam opisao na početku. No također vam želim pomoći da razmišljate o iskušenjima, tegobama i opasnostima s kojima se suočavate ili bojite da ćete se suočiti u svojem životu. Neki mogu biti događaji koji će pogoditi veći broj ljudi, drugi mogu biti za vas osobno. Odlučio sam navesti tri vrste događaja: one koji uključuju fizičku opasnost, one koji uključuju posebne izazove, neke koji su jedinstveni za vaše vrijeme, i, naposljetku, one koji uključuju duhovnu opasnost i izazove.
Fizička opasnost ili izazovi
Fizičku opasnost je najlakše vidjeti i prepoznati. Bez obzira kako i gdje pristupate dnevnim vijestima, fizička opasnost, nasilje i tragedija su prvi priopćeni – posebice na televiziji i internetu. Jedan razlog za to je zato što su nasilje i smrt vrlo dramatični i uglavnom jednostavni za vizualno predočenje, kao i pisanje. Nasilje i smrt, bez obzira jesu li blizu ili daleko, privlače našu pažnju i mogu uništiti naš mir i spokoj. Kad se ne osjećamo tjelesno sigurni, osjećamo se ranjivo.
Dana 22. ožujka ove godine, terorist je detonirao samoubilačku bombu u zračnoj luci u Bruxellesu u Belgiji. Četiri od naših misionara bili su u zračnoj luci. Svi su zadobili teške povrede, neke su bile vrlo teške. Povrede starijeg misionara, starješine Richarda Norbyja bile su vrlo teške. Nedavno je naveo da je, premda život više neće biti isti, »odabrao uzdati se u Gospodina i ne bojati se«. Nadalje je rekao: »Živjet ću svoj život i podučavat ću svoju djecu i unuke da se [moramo] pouzdati u Boga.«4
Gospodin je naglasio da oni koji izgube svoj život, ako su bili vjerni svojim savezima, »nanovo će ga naći, i to život vječni«.5
Dirnuli su me komentari sestre Fanny Clain, jedne od misionara koji su zadobili povrede u bombaškom napadu zračne luke u Bruxellesu. Rekla je: »Prolazeći ovakve stvari olakšava mi razumjeti ljude jer ljudi imaju velike teškoće u svojim životima, a sad kad i ja imam teškoće, mogu više razumjeti.« Prilikom oporavka rekla je: »Kad odaberemo uzdati se u Boga, možemo vidjeti kako nam pomaže i koliko je to izvanredno. Uzdam se u njega više nego ikada prije.« Posebno je zahvalna što je mogla nastaviti svoju misiju.6
U svom predsmrtnom postojanju znali smo da su opredjeljivanje i oprečnost nužni za rast, razvijanje i konačno za primanje uzvišenja.
U predsmrtnom vijeću na nebu Očev naum je opredjeljivanje uključio kao važan element. Lucifer se pobunio »te nastojaše uništiti opredjeljivanje čovjekovo«.7 Prema tome, Sotoni i onima koji su ga slijedili uskraćena je povlastica posjedovanja smrtnog tijela.
Drugi predsmrtni duhovi primijenili su svoje opredjeljivanje u slijeđenju nauma Nebeskog Oca. Duhovi blagoslovljeni rođenjem u ovaj smrtni život nastavljaju posjedovati opredjeljivanje. Slobodni smo odabrati i djelovati, no nismo slobodni kontrolirati posljedice svojih odabira. Stoga naši odabiri određuju sreću ili jad u ovom životu i u životu koji dolazi. »Dobri i pravedni odabiri vode ka sreći, miru i vječnom životu, dok će grješni i zli odabiri na kraju dovesti do boli i jada.«8
Ne možemo kriviti okolnosti ili druge za odluku djelovati suprotno Božjim zapovijedima. Svi smo odgovorni pred Bogom za to kako razvijamo kristolike osobine, talente i sposobnosti i odgovorni smo za to kako koristimo vrijeme koje nam je dodijeljeno u ovom postojanju.
Nauk oprečnosti usko je povezan s naukom opredjeljivanja, a ponekad se smatra i njegovim dijelom. No zbog toga što oprečnost često dolazi iz vanjskih izvora ili od trećih strana, korisno je gledati ju odvojeno. Ovaj je nauk jezgrovito izložio prorok Lehi u 2. Nefiju 2:11: »Jer svakako mora biti oprečnosti u svemu. Da nije tako… pravednost se ne bi mogla ostvariti, ni opačina, ni svetost, ni bijeda, ni dobro, ni zlo«.
Lehi nastavlja objašnjavajući da je ovaj nauk toliko važan da bez njega »cilj… stvaranja ne bi imao nikakve svrhe« i da bi »mudrost Božj[a] i njegove vječne nakane, a i moć, i milosrđe, i pravd[a] Božj[a]« bili uništeni.9
Lehi nastavlja: »Gospod Bog stoga dade čovjeku da on sam djeluje.10
U predsmrtnom postojanju znali smo da bi primjenjivanje opredjeljivanja moglo rezultirati oprečnošću i sukobom – rat na nebu je dokaz te istine. Znali smo da bi uz rat i nasilje postojalo obilno grešno ponašanje diljem cijeloga svijeta. Također smo znali da je Isus Krist voljan platiti cijenu naših grijeha. Njegova bi patnja, koju ne možemo pojmiti, rezultirala pobjedom nad grijehom i duhovnom smrću. Njegovo bi uskrsnuće prevladalo tjelesnu smrt. Pouzdali smo se u to da ćemo nakon fizičke smrti svi ponovno živjeti. Kao što čitamo u Propovijedaj moje evanđelje:
»Pobjeda Isusa Krista nad duhovnom i fizičkom smrću njegovom patnjom, smrću i Uskrsnućem naziva se Pomirenje…
Kad se oslanjamo na Pomirenje Isusa Krista, on nam može pomoći da izdržimo naše kušnje, bolesti i patnje. Možemo biti ispunjeni radošću, mirom i utjehom. Sve što je nepošteno u životu može se ispraviti kroz Pomirenje Isusa Krista.«11
Strašna iskustva naših članova ubrzo nakon uspostave Crkve u Missouriju pokazala su kako ova načela Pomirenja djeluju. Naše doktrinarne vrijednosti bile su u izravnom sukobu s naseljenicima Missourija koji nisu bili naše vjere. Mnogi stanovnici Missourija američke su Indijance smatrali nemilosrdnim neprijateljima i željeli ih ukloniti iz zemlje. Uz to su mnogi naseljenici Missourija bili robovlasnici i osjećali se ugroženo od onih koji su se protivili ropstvu. Mnogi su bili u potrazi za zemljom, bogatstvom, čak i moći.
Nasuprot tome, naš je nauk poštovao američke Indijance i naša je želja bila podučiti ih evanđelju Isusa Krista. Što se tiče ropstva, naša Sveta pisma jasno kažu da nijedan čovjek ne bi trebao robovati drugome. Naša nekolicina prvih članova crne rase u to je vrijeme štovala zajedno s članovima bijele rase, kao što to čine i danas. Konačno, naša svrha nije bila steći bogatstvo već uspostaviti zajednice braće i sestara koji su voljeli jedni druge i živjeli prema načelima koja je Spasitelj podučavao. Drugi naseljenici Missourija osjećali su se ugroženo kad se velik broj svetaca, slijedeći Gospodinove objave, preselio u Missouri.12
To je rezultiralo velikim sukobom i progonom članova Crkve. Protivnici svetaca uništavali su njihove usjeve i neke zgrade, otimali stoku i osobnu imovinu te ih tjerali da napuste svoje domove. Neki su sveci bili premazivani katranom i perjem, bičevani ili premlaćivani. Pišući Josephu Smithu, koji je živio u Kirtlandu u Ohiju, William W. Phelps je rekao: »Strašno je, muškarci, žene i djeca bježe, ili se pripremaju za [let] , u svim smjerovima.«13 U kaosu izgona obitelji su ponekad bile razdvojene i mnogim je svecima nedostajalo hrane i drugih potrepština. Članovi Crkve borili su se razumjeti zašto su morali biti protjerani nakon što im je Gospodin zapovjedio da se okupe u Missouriju. Nakon što je primio potresne vijesti, Joseph Smith se molio za razumijevanje. Gospodin je odgovorio ovom utješnom porukom, koja se sada nalazi u Nauku i savezima 101:35–36:
»A svi oni koji progonstvo trpe za ime moje i podnose ga s vjerom, pa ako pozvani budu da i život svoj polože zbog mene, oni će svakako biti dionici te slave.
Ne bojte se, dakle, čak ni smrti. U ovom, naime, svijetu radost vaša nije potpuna, no u meni je potpuna radost vaša.«
Gospodin nam je također obećao da je nagrada za pravednost »mir [u] ovom [životu], a život vječni u budućem svijetu«.14
Stoga nam Spasiteljevo pomirenje omogućava da imamo mir i spokoj čak i kad postoje fizičke opasnosti.
Posebni izazovi, od kojih su neki jedinstveni za vaše vrijeme
Kao mlade odrasle osobe, uz fizičke izazove, imate posebne izazove, a neki su jedinstveni za vaše vrijeme. Zabrinuti ste zbog odluka u vezi s obrazovanjem, zaposlenjem, brakom i obitelji. Doktrinarna načela koja se odnose na ove odluke opisana su u mnogim govorima i prilično se dobro razumiju. Spasitelj nas, plaćajući kaznu za naše grijehe, nije nas oslobodio osobne odgovornosti kako ćemo živjeti svoje živote. Vrijednost rada, marljivosti, fizičkog rada, poboljšavanja svojih talenata i zarađivanja za obitelj od početka je naširoko i dosljedno proglašavana u Svetim pismima. U Postanku je Gospodin izjavio: »U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš.«15
Vjerujem da su ove doktrinarne ideje naširoko prihvaćene među članovima. Međutim, u složenom svijetu postoji mnogo pomutnje u vezi s time kako primijeniti ova načela.
U mom prvom govoru na saboru, prije 20 godina, iznio sam ponešto komičnu osobnu priču koja je izravno povezana s ovim problemima.16
Kad su naša djeca bila mala, moja supruga Mary i ja smo odlučili slijediti tradiciju kojoj me je moj otac podučio dok sam bio dijete. Pojedinačno bi se sastao sa mnom i mojom braćom i sestrama kako bi nam pomogao postaviti ciljeve u raznim aspektima svojih života i podučio nas kako će nam Crkva, škola i izvannastavne aktivnosti pomoći postići te ciljeve. Imao je tri pravila:
-
Trebali smo imati svrhovite ciljeve.
-
Svoje ciljeve mogli smo promijeniti u bilo koje vrijeme.
-
Trebali smo marljivo raditi prema bilo kojem cilju koji odaberemo.
Kako smo imali koristi od ove tradicije, Mary i ja smo odlučili nastaviti ovaj običaj s našom djecom. Kad je naš sin Larry imao pet godina, upitao sam ga čime bi se želio baviti kad odraste. Rekao je da želi postati liječnik, kao stric Joe.17 Larry je imao ozbiljnu operaciju i stekao veliko poštovanje prema liječnicima, osobito svom stricu Joeu. Nastavio sam Larryju govoriti kako će mu sve svrhovite stvari koje je činio pomoći da se pripremi za posao liječnika.
Nekoliko mjeseci kasnije ponovno sam ga upitao čime bi se želio baviti kad odraste. Ovog je puta rekao da želi biti pilot. Promjena cilja bila je dobra pa sam nastavio objašnjavati kako će mu različite aktivnosti pomoći postići taj cilj. Na kraju naše rasprave usput sam rekao: »Larry, prošli put kad smo razgovarali rekao si da želiš postati liječnik. Zašto si se predomislio?« Odgovorio je: »Mislim da je posao liječnika dobar, no primijetio sam da stric Joe radi subotom ujutro, a ne bih htio propustiti subotnje crtiće.«
Od tog trenutka naša je obitelj govorila o ometanjima od svrhovitih ciljeva kao što su bili subotnji crtići.
Postoje dva načela koja želim naglasiti iz ove istinite priče. Prvo je kako planirate i pripremate se postići svrhovite ciljeve u današnjem svijetu, a drugo je utjecaj interneta i društvenih mreža na vaše svrhovite ciljeve. Svako od njih može biti poput subotnjih crtića koji nas odvlače od radosti koju svi želimo.
Posebno sam zabrinut koliko mnogo mladih odraslih osoba ne postavlja svrhovite ciljeve ili nema plan kako ih ostvariti. Također sam zabrinut da mnogi podcjenjuju i obezvrjeđuju vlastite talente i sposobnosti. Rješavanje ova dva problema u vaš će život donijeti mnogo radosti.
Nova knjiga profesorice Angela Duckworth, pod naslovom Grit,, predstavlja uvjerljiv argument da mnogi, ako ne svi, ljudi precjenjuju takozvanu prirodnu sposobnost i podcjenjuju marljiv rad i borbenost. Objašnjava da na bilo kakav uspjeh više utječe dobra radna etika nego čista inteligencija ili sposobnost. Ističe da su ljudi koji su usmjereni i odlučni (što također naziva strašću i ustrajnošću) dosljedno učinkovitiji nego oni s prirodnom sposobnošću koji nemaju jednaku borbenost.18
Kad sam bio mlad slučajno sam doznao za učenikov rezultat ispitivanja mentalne sposobnosti, koji je bio malo ispod prosjeka. Promatrao sam ga tijekom škole bez govorenja ikome. Uzeo je teške predmete i marljivo učio. Na fakultetu je ponekad bio u dvije ili tri skupine za učenje za isti predmet. Naposljetku je stekao napredni stupanj u području koje je zahtijevalo rigoroznost i preciznost i postigao značajna otkrića u svojoj struci.
Ne predlažem da svi trebaju steći akademski stupanj, no predlažem da možete postići mnoge od svojih pravednih svrhovitih ciljeva planiranjem, borbenošću i odlučnošću, osobito ako iz života izbacite subotnje crtiće. Također možete pronaći više radosti i sreće u svom životu.
Želim vas uvjeriti da možete činiti teške stvari. Starješina John B. Dickson, čudesan član Sedamdesetorice, sada počasni član, koji je različito služio diljem svijeta, to je pokazao na smiješan i neobičan način. Starješina Dickson 1962. godine je bio pozvan služiti kao misionar SPD-a u Meksiku. Prije nego je otišao, dijagnosticiran mu je rak kostiju u desnoj ruci. Nije očekivao da će poživjeti više od mjesec dana. Međutim, 10 mjeseci kasnije otišao je na dodijeljenu misiju, nakon amputacije ruke.19 Nikad neću zaboraviti kako je misionare u centru za obuku misionara podučavao da mogu činiti teške stvari. Pozvao je četiri misionara da dođu na podij i natječu se s njim u vezanju kravate. Razmislite o vezanju kravate jednom rukom! Nedavno sam zamolio starješinu Dicksona da mi pokaže. Pogledajmo.
Starješina John B. Dickson:[Veže kravatu.] Znate, svi imamo izazove u svojim životima. Ponekad su tjelesni ili emotivni ili ekonomski ili mnogih drugih vrsta, a ako smo samo pozitivni i slijedimo pravila, imamo vjere u Gospodina, imamo vjere u sebe, možemo riješiti sve što naiđe. Čini se da čak možemo zavezati svoju kravatu. Želi li se netko utrkivati ili hrvati?
Hvala ti, Johne.
U centru za obuku misionara starješina Dickson je pobijedio svu četvoricu misionara, koristeći svoje zube, ramena i prsa na čudesan način. Molim vas imajte na umu da možete prevladati nevolje i činiti teške stvari.
Profesorica Duckworth primjećuje da je »entuzijazam čest. Izdržljivost je rijetka.«20
Jedno od istraživanja koje navodi naglašava važnost aktivne pripreme za život, uključujući ustrajnost, upornost, nepokolebljivost i »nastojanje ne napustiti zadatke kad naiđemo na prepreke.«21
Također veliča imanje veće svrhe što pridonosi dobrobiti drugih.22 Kaže:
»Ljudi su sretni kad imaju plemenit cilj koji je toliko važan za svijet da daje osjećaj velikog značaja svemu što čine, bez obzira koliko mali ili dosadan zadatak bio. Razmislite o usporedbi o zidarima:
»Pitali su tri zidara: ‘Što radite?’
Prvi je rekao: ‘Postavljam cigle.’
Drugi je rekao: ‘Gradim crkvu.’
A treći je rekao: ‘Gradim dom Božji.’
Prvi je zidar imao posao. Drugi je imao karijeru. Treći je imao poziv.«23
Večeras vas pozivam da pregledate svoje ciljeve i odredite koji će vam omogućiti ispuniti obiteljske obveze i pomoći vam napredovati u sklapanju i obdržavanju saveza te vam omogućiti da imate radost koju Gospodin želi za vas. Zapamtite, imati cilj omogućava vam da uštedite vrijeme i trud planiranjem unaprijed i ne propuštanjem važnih preduvjeta i rokova.
Sad ću govoriti o utjecaju interneta i društvenih mreža na odluke.
Internet i društvene mreže donose mnogo dobra našem suvremenom društvu. Imaju veliku vrijednost! Također mogu biti poput subotnjih crtića koji nas odvlače od postizanja našeg pravog poziva u smrtnom životu.
Moja iskrena molba je da svi procijenimo kako i kada ćemo koristiti internet i društvene mreže. Test procjene trebao bi biti: Pomaže li to našim drugim vrijednim i važnim ciljevima ili ozbiljno otežava naš napredak? Jesmo li opsjednuti društvenim mrežama zbog straha propuštanja novih informacija ako ih stalno ne provjeravamo? Uzrokuje li samopromocija na nekim društvenim mrežama da sumnjamo u sebe i osjećamo se nepodobnima? Još gore, vodi li nas internet do slika i sadržaja koje su nečiste, neprikladne ili sadrže polovične istine koje uništavaju vjeru? Skrivamo li ikad svoj identitet i podvrgavamo druge nepristojnim komentarima ili mišljenjima? Utječu li društvene mreže na vrijeme koje bismo inače proveli u religioznoj aktivnosti kod kuće ili kvalitetnom vremenu s obitelji? Sprečava li nas vrijeme provedeno na internetu uz igrice i trivijalnosti u učinkovitom radu na ozbiljnim ciljevima? Pozivam svakoga od nas da razmisli o ovim odlukama, napravi izmjene i pokaje se gdje je potrebno kako bi blagoslovio svoj život.
Dok spominjem sve ovo, potpuno sam svjestan velike koristi koje društvene mreže mogu imati ako se pravilno koriste. Samo njihov doprinos za obiteljsku povijest razjašnjava mi da je Gospodin nadahnuo ovu tehnologiju.
Nakon što završim govor objavit ću ovaj dio svog govora na stranici Facebooka. Želio bih da mi iznesete svoje brige o društvenim mrežama no također kako društvene mreže blagoslivljaju vaš život.
Također vam želim iznijeti dodatnu misao o ovoj temi. Puno slušamo o iskrenosti na društvenim mrežama. Još je važniji cilj biti iskreno kristolik nego biti iskren. Dopustite da ponovim: Još je važniji cilj biti iskreno kristolik nego biti iskren.
Duhovni izazovi
Sad se okrećem duhovnim izazovima.
Jedna od najvažnijih odgovornosti u ovom životu je sklopiti i obdržavati svete saveze s Bogom. To zahtijeva da pregledamo nedostojne želje i odvojimo se od njih. Također pregledavamo neprikladna očekivanja koja svjesno ili nesvjesno postavljamo Božanstvu. Redovito nastojimo doznati Božju volju za nas. Stalno se ponovno usredotočujemo na vjeru, pokajanje i spasonosne uredbe. Spasitelj, koji je platio cijenu za sve nas koju ne možemo potpuno pojmiti, nije postigao Pomirenje kako bismo se mi koncentrirali na prolazne materijalističke ciljeve ili na, zapravo, ispraznu zabavu i igre koje služe za samoudovoljavanje. Razmislite o Gospodinovoj svrsi kad je izjavio: »Jer, gle, to je djelo moje i slava moja – ostvarivati besmrtnost i život vječni za čovjeka.«24
Čini se da neki kažu ili impliciraju: »Ne bi li brižni Otac na Nebu bio zadovoljan ako sam manje nego što bih trebao biti? Bi li zaista uskratio blagoslove samo zato što volim piti alkohol i kavu?« Nažalost, to je pogrešno pitanje i pokazuje manjak razumijevanja Očevog nauma. Pravo je pitanje: »Kako mogu biti pravedna, brižna osoba kakva bi Otac i Spasitelj htjeli da budem?« Sveta pisma kažu: »[Gdje] je mnogo dano, mnogo se i traži.«25
U svijetu gdje se nagrade i trofeji često dobivaju samo za sudjelovanje, standardi i očekivanja mogu se činiti nepravedni ili čak okrutni. Ovo je posebice točno za one koji inzistiraju na slijeđenju svojeg puta bez usklađivanja s Očevim naumom, bez obzira na posljedice.
Mnogi opravdavaju grešno ponašanje i upotrebu kao svoju obranu: »Isus nas je podučavao da volimo svakoga«. Ovo je, naravno, točno, no često se oni koji zagovaraju ovo stajalište čine skloni zanemariti njegovu jednako važnu uputu: »Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.«26
Nije prikladno da pregovaramo o uvjetima našeg odnosa s Božanstvom. Imati »srce skršeno i duh raskajan« je početni uvjet za kretanje putem saveza koji je započet krštenjem. Moramo se ponizno moliti Bogu. Kralj Benjamin je podučavao: »Jer, gle, nismo li mi svi prosjaci? Ne ovisimo li svi mi o istomu Biću, to jest Bogu, za sav imutak što ga imamo… i za sve svakovrsno bogatstvo što ga imamo?«27
Naši izazovi mogu biti teški, a neki se čak mogu činiti nepravedni. Uzrokuju da osjećamo tugu i drugim ljudima ponudimo suosjećanje. To je točno za slabosti i bolesti koje utječu na naša tijela. To uključuje one koji su nedužni, a bili su zlostavljani. Uključuje siromaštvo i nasilje koje ispunjava okolinu u kojoj smo rođeni. Uključuje prirodne nagone i sklonosti koje možda nismo odabrali. Žalimo zbog ovisnosti koje su proizašle iz jednog lošeg odabira; postoji mnogo toga što može biti nepravedno ili nepošteno u ovome svijetu.
Koji je naš odgovor? Trebamo biti ljubazni i suosjećajni i prema svima se odnositi s poštovanjem, čak i ako odaberu put za koji znamo da nije u skladu s Očevim naumom i Spasiteljevim naučavanjima. No ako zaista želimo biti ljubazni, također moramo podučavati o pokajanju. Nije ljubazno i nikome ne pomažemo kada se suzdržimo od poticanja onih koje volimo da promijene svoje živote i prihvate Spasiteljevo Pomirenje. Postoje nevjerojatni, vječni blagoslovi koji očekuju one koji se pokaju.
Spasitelj je jasno podučavao ovo načelo Nefijcima kad je rekao, misleći na one koji će se pokajati: »Smatrat ću ga bez krivnje pred Ocem svojim u onaj dan kad ustanem suditi žive i mrtve.«28 Nastavio je govoreći: »I ništa nečisto ne može ući u kraljevstvo njegovo. Stoga ništa ne ulazi u pokoj njegov doli onih koji opraše haljine svoje u krvi mojoj zbog vjere svoje i obraćenja od svih grijeha svojih, i vjernosti svoje do svršetka.«29
Molim vas znajte da možete postati čisti! Možete pronaći radost koju želite u ovom životu. Nitko ne smije otići s ovog sastanka duhovne misli i misliti da ne može biti otkupljen. Možete. Prvenstveno ste Božje dijete. Možete imati nadu i radost. Možete promijeniti svoje srce i pokajati se. Možete oprostiti i može vam biti oprošteno.
Pokajanje je ključno za Očev naum. U Mormonovoj knjizi učimo o odnosu između milosrđa i pravde. Krist uspostavlja odnos između milosrđa i pravde.30
Volim ove optimistične riječi koje je napisala Eliza R. Snow:
Veličanstveni naum sreće je pravedan i milostiv. Znamo odakle smo došli, zašto smo ovdje u ovom životu i gdje ćemo ići nakon što umremo.
Vi ste veličanstven naraštaj. Sveta pisma jasno kažu da će u posljednjim danima biti »opačine i odvratnosti«.32 Međutim, sveci će, brojčano mali i raspršeni po svemu licu zemaljskomu, biti »naoružani pravednošću i moću Božjom u velikoj slavi«.33 Gospodin je obećao da će »sačuvati pravedne« i da se »ne treba[mo] bojati«.34
Ne trebate se bojati, unatoč opasnostima i izazovima s kojima ćete se suočiti. Dok tražite pravedne, svrhovite ciljeve, bit ćete blagoslovljeni i zaštićeni. Planirajte i radite s borbenošću i odlučnošću, izbjegavajte neprikladnu upotrebu društvenih mreža i interneta i oslonite se i usredotočite na vjeru, pokajanje, spasonosne uredbe i Spasiteljevu pomirbenu žrtvu dok ustrajete do kraja. Usredotočenost na hram pomoći će vam postići ove ciljeve.
Da parafraziram Rimljanima 12:12, »Budite veseli u nadi, strpljivi u nevolji, ustrajni u molitvi.« Možete izbjegavati životne subotnje crtiće i uživati, i postići sve što nam je Spasitelj obećao.
Svečano svjedočim o božanstvenosti Isusa Krista. Zbog njega se ne trebamo bojati jer u njemu je naša radost potpuna. U ime Isusa Krista. Amen.
© 2016 by Intellectual Reserve, Inc. Sva prava pridržana. Pravo engleskog izdanja odobreno: 6/16. Pravo prevođenja odobreno: 6/16. Naslov izvornika: »‘Fear Not … in Me Your Joy Is Full’ (D&C 101:36)« Croatian. PD60002153 119