Prijatelj prijatelju
Breskva po breskva
Iz intervjua s Amber Healey
Kada sam bila djevojčica, moji su roditelji vodili moju sestru i mene u voćnjak koji je bio u vlasništvu Crkve. Išle smo tamo kako bismo pomogli brati breskve. Penjale smo se na visoke ljestve i kroz gusto lišće posezali da uberemo breskve sa stabala.
U početku smo bile uzbuđene. No ubrzo su nas zbog dlačica na plodu počele svrbjeti ruke! Našoj smo mami rekle: »Ne želimo ovo više raditi. Želimo stati!«
Mama nas je pitala znamo li kamo idu breskve. Kada smo rekle ne, objasnila nam je.
»Svaka od ovih breskvi nosi se u zgradu gdje ih dobrovoljci stavljaju u limenke. Zatim se te limenke daju ljudima koji trebaju hranu. Svake godine Crkva donira tisuće limenki hrane.«
Odjednom smo se moja sestra i ja prestale brinuti oko svrbeža svojih ruku. Pomagale smo ljudima koji trebaju hranu! Nakon toga, zabavljale smo se penjući se uz ljestve i berući paperjasto narančasto voće.
Ove godine pitali smo vas da sudjelujete u pozivu Ruku pomoći (vidi časopis Prijatelj iz siječnja 2021.). Služenje drugima kao što je Krist služio jedna je od najvažnijih stvari koje možete učiniti. Djeca imaju poseban način primjećivanja ljudi u potrebi i dobrovoljnog nuđenja svoje pomoći. Jedno malo djelo služenja možda se ne čini kao mnogo u početku. No kada bi sva djeca širom svijeta tražila načine da služe, sabrala bi se u čudesne stvari!