Prijatelj prijatelju
Pokajanje zbog dizala
Kada sam imao 11 godina, moja je obitelj živjela u Hong Kongu u zgradi od 12 katova . Svakoga sam dana nakon škole utrčao u zgradu i vozio se dizalom do našega stana.
Jednoga sam dana ušao u dizalo i stisnuo sve tipke kako bi se upalile. Sada će dizalo stati na svakom katu. Vrata su se počela zatvarati, no odjednom je ruka uletjela i otvorila vrata. Bila je to jedna od mojih susjeda iznad mene. Ništa nije rekla za tipke, ali ja sam bio sam nervozan. Trajalo je poput vječnosti da dođem doma!
I tako, dizalo je stalo na slijedećem katu, pričekalo i zatim nastavilo. Čim su se vrata otvorila na mojem katu, izletio sam van. Došao sam kući oznojen jer sam se toliko žurio!
Ubrzo nakon što sam stigao kući, zazvonio je telefon. Bila je to susjeda iz dizala. Postao sam toliko nervozan čekajući da moja majka prekine razgovor.
Nakon što je prekinula razgovor, moja je majka upitala: »Jesi li pritisnuo sve tipke u dizalu?«
Nisam mogao lagati svojoj majci. »Da«, rekao sam.
Moja se majka nasmiješila. »U redu, idemo gore i porazgovarajmo s našom susjedom.«
Zajedno smo otišli gore. Pozvonio sam i moje je susjeda došla do vrata. Glava mi je bila pognuta dok sam se ispričavao što sam pritisnuo sve tipke. Obećao sam da to više nikada neću napraviti.
Naša je susjeda bila ljubazna. Rekla je: »Dokle god to više nikada ne napraviš, mislim da je to u redu.«
Dobro sam se osjećao nakon što sam joj rekao da mi je žao. I više nikada nisam pritisnuo sve tipke u dizalu
Ovo mi je iskustvo pomoglo učiti o pokajanju. Znao sam da sam učinio nešto krivo. Bilo mi je žao i zatražio sam oprost. I više nikada to nisam ponovio. Tada sam bio sretan! Pokajanje može donijeti sreću i vama.
Ilustracija: Alyssa Tallent