Pioniri u svakoj zemlji
Ludovicov glasovir
Ludovic je bio sretan što je služio Nebeskom Ocu.
Ludovic je podignuo nešto stolica na sklapanje i odnio ih preko ceste. Bila je nedjelja i crkva će uskoro početi. Kuća u kojoj su imali crkvu u Togu nije imala dovoljno sjedala. Stoga je Ludovic uvijek donosio stolice iz kuće svojih djeda i bake.
»Zašto bi napustio lijepu crkvu da bi išao u malu baraku?« netko je povikao za njim. »Tvoja crkva nema dovoljno klupica!« netko je drugi rekao, smijući se.
Ludovic se pravio da ne čuje. Samo trebam nastaviti činiti što je ispravno, pomislio je.
Ludovic je prvi puta čuo za Crkvu kada je imao 10 godina. Sada je imao 12. On i njegova obitelj nedavno su kršteni. Obnašao je svećeništvo i pomagao dijeliti sakrament. Čak je i štedio dio svojeg novca za ručak kako bi kupovao kruh za sakrament svakog tjedna. Ludovic je bio sretan što je služio Nebeskom Ocu.
Kada je bilo vrijeme da crkva počne, mala je prostorija bila puna. Neki su ljudi sjedili na stolicama koje je Ludovic donio. Drugi su ljudi stajali.
Sastanak je započeo pjesmom. »Izraele, Bog te zove«, pjevao je Ludovic. Volio je pjevati u crkvi.
Nakon Crkve, Ludovic je pjevušio dok je sklanjao stolice. Pjevušio je dok je hodao kući. Tada je dobio ideju! Izvadio je svoju igračku – klavijaturu. Možda bi mogao odgonetnuti kako svirati pjesmu »Izraele, Bog te zove«!
Ludovic je pjevušio note i svirao različite tipke dok nije pogodio. Ubrzo je naučio svirati cijelu pjesmu.
Tada se sjetio da je njegova obitelj imala neke snimke crkvenih pjesama. Slušao ih je i naučio svirati i druge pjesme. Ludovic je vježbao i vježbao.
»Zašto ne bi svirao u crkvi dok pjevamo?« upitao je Ludovicov tata jednoga dana.
Ludovicov se trbuh preokrenuo. »Previše sam sramežljiv«, rekao je. »Što ako zabrljam?«
»Onda ćeš nastaviti«, rekao je tata. »Bolji si pijanist nego što misliš.«
Sljedeće nedjelje Ludovic nije nosio samo stolice. Nosio je i svoju igračku klavijaturu u crkvu. Kada je došlo vrijeme za uvodnu pjesmu, nervozno je postavio svoje prste na tipke. Tada je počeo svirati. Svi su pjevali. Zvučalo je tako dobro!
Ludovic je svirao u crkvi svake nedjelje nakon toga. Nekada bi zabrljao. No nije prestao. Kada je pjesma bila preteška za sviranje, pjevali su bez glasovira, a Ludovic je vodio glazbu.
Ludovic se smiješio. Nije mu bilo bitno što su održavali crkvu u nečijoj kući. Čak mu nije bilo bino što su ga ljudi ismijavali. Ono što je bilo bitno bilo je to što je Ludovic koristio svoje talente da bi služio Bogu.
Togo je mala država u zapadnoj Africi.
Danas ondje ima 21 odjel i ogranak.
Službeni jezik Toga je francuski.
Misionar je podučio Ludovica da čita note kako bi mogao bolje svirati klavir.
Ludovic je sada odrastao. I on i njegova supruga Benedict vole glazbu.
Ludovic posjeduje pravi glasovir kod kuće i svira orgulje u crkvi.
Ilustracije: Caroline Garcia