»Djedova savršena zabava«, Prijatelj, siječanj 2024., 18. – 19.
Djedova savršena zabava
Što ako kiša ne prestane?
Ova se priča dogodila na Samoi.
Tamni, sumorni oblaci visjeli su na nebu. Alex je mrko gledao u njih.
BUM!
Još je grmljavina tutnjala. Velike, teške kapi kiše padale su posvuda.
Alex je kimnuo glavom. To nije bilo dobro. Nimalo dobro. Ponekad bi, na Samoi, kiša znala padati danima bez prestanka. No želio je da djedov rođendan bude savršen!
Alex je otišao u svoju sobu i kleknuo pored svojeg kreveta.
»Dragi Nebeski Oče«, rekao je. »Molim te da kiša sutra prođe na vrijeme za djedovu rođendansku zabavu. Već smo poslali pozivnice. U ime Isusa Krista. Amen.«
Kada je Alex ustao, vidio je mamu i tatu kako stoje na vratima. Smiješili su se.
»Nadam se da ti ne smeta što smo čuli tvoju molitvu«, rekla je mama.
Alex se nasmiješio. »U redu je. Samo želim da sutra bude posebno za djeda. Neće biti isto ako trebamo ostati unutra. Ne bismo imali mjesta za ples!«
Tata je stisnuo Alexovo rame. »Bez obzira kakvo je vrijeme, djed će znati koliko ga voliš.«
Sljedećeg su jutra mama i tata zamolili Alexa da izrekne obiteljsku molitvu. I dalje je jako kišilo. I još uvijek se nije činilo da će prestati.
»Molim te blagoslovi kišu da ode do vremena za zabavu«, rekao je. »I molim te blagoslovi sve nas da se dobro zabavimo. Posebice djed!«
Alex je cijelo jutro promatrao nebo. Dugo se vremena ništa nije promijenilo. Ali onda se nešto čudesno dogodilo.
»Gledaj!« Alex je uzviknuo. »Komadić plavog neba!« Njegova je obitelj istrčala u dvorište. Oblaci su počeli razilaziti.
Za nekoliko sati svi oblaci su nestali! Čak su se i lokvice na tlu osušile. Alex je požurio ukrasiti dvorište. Djed i ostali gosti bit će ovdje uskoro.
Kada je djed došao, iznenadio se. Pogledao je svjetla, obojene zastavice i sve goste. »Sve izgleda predivno«, rekao je. »Puno vam hvala!«
Zabava je bila baš zabavna kao što se Alex nadao. Plesali su na djedine omiljene pjesme. Hrana je bila ukusna – posebice slatki kokosov kruh. Alex je čak i pjevao s djedom.
Najbolji dio, ipak, bio je kada je bilo vrijeme za Sivau Taualugau. Taj je ples uvijek izvodila najvažnija osoba toga dana. I naravno, to je bio djed!
Djed je ustao da zapleše, ali zatim je pogledao Alexa. »Dođi i pridruži mi se, Alexe!« Djed je dozivao. Alex je poskočio i plesao uz djeda. Ubrzo su i drugi plesali.
Djed se nagnuo kako bi zagrlio Alexa. »Učinio si da se osjećam vrlo posebno danas«, rekao je djed. »Ovo je bila savršena rođendanska zabava.«
Nakon što je zabava završila, Alex je pogledao prema nebu. Gusti crni oblaci su se vratili. Kiša je ponovno počela padati po njima. No ovaj put Alexu nije smetalo. Znao je da je Nebeski Otac pomogao da vrijeme ostane dovoljno dobro za djedinu zabavu.
»Hvala ti na lijepom vremenu«, molio se Alex. »I hvala ti na tako divnom djedu.«
Ilustracije: Augusto Zambonato