Pripremati se uvijek imati njegovog Duha

starješina Paul B. Pieper

iz Sedamdesetorice

Priprema za dostojno blagovanje sakramenta svakog tjedna može nam pomoći da njegov Duh uvijek bude s nama.

Kada sam imao 12 godina, otišao sam sa svojom obitelji posjetiti mjesta iz crkvene povijesti u sjevernom dijelu savezne države New York u SAD-u. Sjećam se da sam u Svetom šumarku promišljao o Prvom viđenju i drugim čudesnim viđenjima koja je Joseph vidio te sam pomislio: »Vau! Kada bih ja imao čudesan duhovan susret s nebeskim bićima kakav je Joseph imao, život bi mi bio sređen.«

Od tada sam spoznao da, umjesto velikoga duhovnog susreta jednom u životu, često trebam mala iskustva koja će me održati snažnim u svjedočanstvu i sigurno na putu natrag kući. Nebeski je Otac znao da ćemo trebati redovito vodstvo u našem životu pa nam je pripremio put da ga primamo.

Za sve one koji imaju dovoljno vjere u njegovog Sina kako bi se pokajali i bili kršteni, on daje dar Duha Svetoga. Kroz tjednu nam uredbu sakramenta on pruža mogućnost da »Duh njegov mo[že] uvijek biti s [nama]« ako se spominjemo Spasitelja i obdržavamo njegove zapovijedi (Nauk i savezi 20:77). To nam omogućuje da pristupimo svakodnevnom vodstvu Duha u našem životu dok koristimo svoje opredjeljivanje za donošenje odluka koje će nam pomoći diljem puta natrag Nebeskom Ocu.

Sakrament i Duh

Nebeski Otac znao je da ćemo trebati redoviti pristup vodstvu njegovog Duha, ne samo veliko jednokratno iskustvo. Kroz proroka Josepha Smitha obnovio je uredbu krštenja uranjanjem koja nam pomaže da postanemo čisti. Tada smo spremni primiti dar Duha Svetoga potvrdom, dajući nam mogućnost svakodnevnog vodstva po Duhu.

Nebeski Otac znao je kako neće biti dovoljno da postanemo čisti jednom i da ćemo se trebati spominjati Spasitelja te opetovano postajati čisti kako bismo zadržali Duha uvijek s nama. S tom je svrhom obnovio uredbu sakramenta. Ako se pažljivo pripremimo za sakrament i redovito ga blagujemo, obećano nam je da »Duh njegov mo[že] uvijek biti s [nama]« (Nauk i savezi 20:77; naglasak dodan).

Međutim, samo dolazak u crkvu i blagovanje kruha i vode neće nam dopustiti da pristupimo Gospodinovom obećanju. Naša hotimična priprema za uredbu osposobljava nas za primanje Spasiteljeve moći u našem životu.

Sportaši ne postaju vješti samim odijevanjem dresa ili izlaskom na teren ili igralište. Oni moraju trenirati svoja tijela, učiti tehnike i vježbati kako bi postali vješti u svojem sportu. Slično tomu, moramo učiti kako se pripremiti za pobožno i dostojno blagovanje sakramenta kako bismo mogli primiti moć koju nam on može dati.

Jedan je način pripreme vašeg srca i duha za blagovanje sakramenta taj da svakog tjedna provodite mali intervju sami sa sobom. Ja volim koristiti Nauk i saveze 20:37 kako bih se intervjuirao. Ovaj stih sadrži uvjete za krštenje koje je Bog objavio proroku Josephu. On sadrži kvalifikacije koje svi koji žele biti kršteni moraju ispuniti. Otkrivam kako mi on pomaže pripremiti se za primanje obnovljivih obećanja dostupnih kroz sakrament.

Koristeći taj stih iz Svetih pisama kao svoj vodič, evo nekih pitanja koja si postavljam da bih vidio jesam li spreman blagovati sakrament.

Jesam li se ponizio pred Bogom?

Prvi uvjet naveden u Nauku i savezima 20:37 jest da se osoba ponizi pred Bogom. Činimo to prihvaćanjem njegove volje i voljnošću da je slijedimo kako je zapisana u Svetim pismima, kako je naučavaju njegovi sluge ili kako nam dolazi kroz poticaje.

Upitam se borim li se protiv Boga u bilo čemu u svojem životu sada. Odupirem li se njegovom usmjerenju? Obraćam li pažnju na naučavanja njegovih slugu? Ako ne obraćam, isplaniram poboljšati se i obvežem se činiti bolje dok se pripremam blagovati sakrament. Bog je sveznajući – kada priznam da on može vidjeti širu sliku za moj život, lakše mi je poniziti se pred njim i uzdati se da će me voditi do onoga što je najbolje.

Imam li srce skršeno i duh raskajan?

Imati srce skršeno i duh raskajan povezano je s poniznošću. To znači biti voljan podložiti se Božjoj volji. Biti ponizan znači reći da nam je žao i oprostiti čak i kada je teško ili kada smatramo da su drugi pogriješili. Možete li reći: »Moje je srce ispravno prema svima?« Jeste li povrijedili ikoga oko sebe? Ili, osjećate li nešto loše prema nekome? Trebate li vi tražiti oprost?

Kada imam srce skršeno i duh raskajan, voljan sam uložiti napor da sve ispravim pred Bogom i onima oko mene. Nastojim riješiti se negativnih misli i osjećaja prema drugima. Duh ne boravi u nama kada imamo prijeporne osjećaje pa je riješiti ih se važan korak u našoj pripremi za primanje obećanja sakramenta.

Želim li ponovno postati čist i mogu li svjedočiti da sam se pokajao za sve svoje grijehe?

Drugi je uvjet u Nauku i savezima 20:37 taj da se »istinski pokaj[emo] za sve grijehe svoje«. Kada smo bili kršteni, bili smo očišćeni od svojih grijeha. Dali smo obećanje da ćemo nastojati obdržavati Božje zapovijedi i pokajati se kada pogriješimo.

Upitam se: »Uzimam li sakrament samo zato što mislim da bih trebao ili želim doista ponovno postati čist?« Osvrnem se na svoje grijehe i pogreške iz tog tjedna te se upitam želim li se doista promijeniti i riješiti ih se. Kada imate želju da postanete čisti, po Duhu ćete vidjeti ono što želite poboljšati, a on će nastaviti poticati vas da se pokajete i donosite bolje odluke.

Priznanje Gospodinu (i drugima kojima smo možda učinili nažao ili ih možda povrijedili) dio je naše pripreme.

Upitajte se: »Postoji li nešto što trebam promijeniti što još nisam? Postoji li nešto za što se još uvijek trebam pokajati?« Rješavanje problema kroz iskreno pokajanje može nas osposobiti da dostojno blagujemo sakrament.

Jesam li voljan uzeti na sebe ime Isusa Krista?

Svaki savez koji sklopimo označava obvezu potpunijeg preuzimanja Kristovog imena na nas. Kada smo kršteni, pokazujemo našu voljnost da uzmemo na sebe ime Isusa Krista i obdržavamo njegove zapovijedi. Kada sklapamo dodatne saveze u hramu ili prihvaćanjem poziva, nadalje preuzimamo na sebe Kristov povod i njegova naučavanja. Pokazivanje naše voljnosti da uzmemo na sebe njegovo ime kao dio sakramenta svakog tjedna znači ponovno se obvezati na sve saveze i obveze koje smo ranije sklopili s njime.

U procjenjivanju moje pripreme za blagovanje sakramenta postavljam si pitanja poput: »Činim li najbolje što mogu kako bih bio primjer Krista i njegovih naučavanja? Ispunjavam li sva obećanja koja sam dao vezano za moje saveze? Jesam li danas jednako predan Kristu i svojim savezima s njime kao što sam bio onoga dana kada sam ih prvi puta sklopio?«

Imam li odlučnosti služiti mu do kraja?

Kada smo sklopili naše krsne saveze, obećali smo Gospodinu da ćemo nastojati obdržavati njegove zapovijedi. Dvije su najveće zapovijedi te da volimo Gospodina i svojega bližnjeg (vidi Matej 22:36–40). Svoju ljubav prema Bogu i našem bližnjem pokazujemo služeći im.

Upitam se: »Odvajam li vrijeme za služenje? Oklijevam li služiti ili sam sretan što služim? Nastojim li veličati svoj poziv?« Služenje drugima predivan je način za pripremu da blagujemo sakrament. Zapravo, najčešće nam je u služenju drugima potrebno vodstvo Duha.

Uzdajte se u Gospodinova obećanja

Dok se svakog tjedna hotimično pripremamo dostojno blagovati sakrament, osposobit ćemo se da uvijek imamo Duha koji će utjecati na naš život i voditi ga. To je Gospodinovo obećanje.