»Utjecaj prijateljice«, Za snagu mladih, siječanj 2022.
Utjecaj prijateljice
Moje tinejdžerske godine bile su teške, no Bog mi je poslao prijateljicu da mi pomogne kroz sve to.
Ilustracija: Judy Bloomfield
Uvijek sam se osjećala prilično samo u svijetu. Moji su se roditelji razveli dok sam bila beba, a zatim se moja majka preudala četiri godine kasnije i preselili smo se 6500 km iz savezne države Georgie u saveznu državu Oregon. Bila je to ogromna promjena za devetogodišnju djevojčicu, naročito onu s južnjačkim naglaskom koju druga djeca nisu baš potpuno prihvatila.
Međutim, kada sam krenula u više razrede osnovne škole, upoznala sam Nicole.* Trenutno sam osjetila pozitivan, mirni osjećaj u vezi nje – nešto što mi je nedostajalo. Znala sam da se moram sprijateljiti s tom djevojčicom!
Kako smo se više družile, Nicole je postala utočište od moje usamljenosti. Odlazak u njezin dom bilo je poput ulaska u potpuno drugi život: Duh Božji ispunjavao je svaki ugao. Tu su posvuda bile slike Spasitelja i velikih građevina. (Kasnije sam naučila da su to bili hramovi.) Nicoleino misionarsko djelo započelo je kada me je pozvala, a da to nije ni znala.
Prijateljstvo i vjerovanje
Nicole mi je posluživala jednostavno tako što mi je bila prijateljica. Dala mi je Mormonovu knjigu i nakon škole smo počele zajedno čitati u njezinom autu.
Mormonova knjiga počela je popunjavati praznine u mom životu. No i dalje sam se osjećala usamljeno. Nisam bila članica Nicoleine Crkve, no isto tako nisam u potpunosti bila dio religije mojih roditelja.
Nicole me je ljubazno potaknula da se pomolim i pitam Boga je li Mormonova knjiga istinita. Nikada se nisam molila naglas, stoga nisam imala pojma što trebam reći. No izašla sam vani i počela govoriti. Pitala sam Boga je li Nicoleina Crkva prava crkva i za mene. Čim sam dovršila svoje pitanje, osjetila sam žmarce cijelim svojim tijelom. Znala sam, bez sumnje, da je Mormonova knjiga istinita i da je Crkva bila ispravna za mene.
Imala sam 15 godina kada sam primila ovo svjedočanstvo. Vjerovala sam sljedećih nekoliko godina, iako moji roditelji nisu bili zainteresirani za Crkvu. No nisam bila sama u svojoj vjeri, jer je Nicole i dalje bila tu i podržavala me.
Nova vjera, nova pitanja
Nakon što sam završila srednju školu, preselila sam se u Utah u SAD-u. Nicole je već bila tamo i nestrpljivo me je čekala da dođem kako bih mogla početi s misionarskim lekcijama. Imala sam plan krstiti se na svoj 19. rođendan – za svega šest tjedana – a Nicole me je uvjerila da će biti uz mene cijelo vrijeme.
Kada su me misionari počeli podučavati, ubrzo sam shvatila koliko sam zapravo malo znala o Crkvi. Čitala sam i voljela Mormonovu knjigu, ali su mi odjednom počeli govoriti o daru Duha Svetoga, naumu spasenja, postajanju poput Boga, i mnogim drugim novim stvarima. To je bilo previše za probaviti odjednom.
No Nicole me je dobro poznavala. Pomagala je objasniti što su me ti starješine podučavali na način na koji je znala da ću ja razumjeti. Tijekom tih prvih lekcija, njezina strpljiva pojašnjenja bila su razlog zašto sam ostala.
Napokon pripadanje
Nicole me je duhovno podržavala do dana mog krštenja – i kasnije. Pomogla je članovima odjela i misionarima planirati kako bih mogla biti krštena na svoj 19. rođendan. Kada sam izašla iz vode i vidjela desetke ljudi kako mi se smiješe, nisam se više osjećala toliko usamljeno. Nikada neću zaboraviti taj osjećaj da napokon pripadam Gospodinu i njegovoj Crkvi.
Još uvijek učim iz Nicoleine dosljedne vjere i prijateljstva. Pokazala mi je od samog početka da misionarsko djelo ne zahtijeva pločicu s imenom. Nicoleino misionarsko djelo započelo je u njezinom srcu, kada je posegnula prema djevojčici s juga kojoj je trebao osmjeh.
Autorica živi u Uti, SAD.