Nebeski Otac me poznaje

»Ja sam voljeni Božji sin.«

Chris Deaver

Dok sam kampirao sa svojim ocem, podijelili smo trenutak koji nikad neću zaboraviti. Penjali smo se na planinu kasno jedne večeri i pronašli smo mjesto na kojem smo skupa sjeli. Dok smo gledali noćno nebo, bili smo okruženi najsjajnijim zvijezdama koje sam ikada vidio. Dugo smo sjedili zajedno, imenujući planete i konstelacije jednu po jednu.

Gledajući u svemir pred sobom, osjećao sam se malo i nevažno. Nisam mogao ni zamisliti koliko je drugih planeta tamo – »svjetovi bez kraja«, je li tako? Što sam ja u usporedbi s tim?

Pitao sam svog oca ima li života tamo u svemiru, prevladan već samo mišlju. Mora da je pročitao moje misli, jer je jednostavno rekao: »Ovo je ono što znam. Nebeski Otac ima mnoštvo stvorenja, kao što vidiš. Ali od svih svojih stvorenja, on voli tebe pojedinačno.

On vidi sve kroz što prolaziš i želi više od svega biti dio tvog života. On ti želi donijeti radost i pomoći ti da se vratiš živjeti s njim zauvijek.«

I dalje sam se osjećao malo pod velikim noćnim nebom, ali sam vjerovao u svjedočanstvo svog tate. Bio sam važan Nebeskom Ocu. I on je želio biti dio mog života.

Sjetio sam se što je predsjednik Dieter F. Uchtdorf, tada drugi savjetnik u Prvom predsjedništvu, podučio: »To je paradoks čovjeka: u usporedbi s Bogom, čovjek je ništa; ipak, mi smo Bogu sve.«¹

Poput onog zvjezdanog neba, Božja su stvorenja beskrajna – ali i njegova ljubav za svako njegovo dijete. Za svakoga od nas. Ponekad se osvrnem na taj trenutak dok sam sjedio na planini u predivnom čudu. Možda sam ništa u usporedbi s Bogom, ali on ne razmišlja na takav način. Ja sam njegov sin, i on me poznaje.

Autor živi u Kaliforniji, SAD.