Prebivajte na teritoriju Gospodnjem!

starješina Ulisses Soares

iz Sedamdesetorice

Svakodnevno se moramo pitati: »Smještaju li me moje radnje na Gospodnji ili neprijateljski teritorij?«

Predsjednik Thomas S. Monson jednom je rekao: »Mogu li vam reći jednostavnu formulu kojom se mogu izmjeriti izbori s kojima se suočavate. Lako ju je zapamtiti: ‘Ne možete biti u pravu radeći krivo; ne možete biti u krivu radeći pravo’« (»Pathways to Perfection«, Liahona, srpanj 2002, 112; Ensign, svibanj 2002, 100). Formula predsjednika Monsona jednostavna je i izravna. Djeluje na isti način kao što je djelovala Liahona dana Lehiju. Ako primjenjujemo svoju vjeru i marljivi smo u poštivanju Gospodinovih zapovijedi, lako možemo naći pravi smjer koji trebamo slijediti, posebno kada se suočavamo s našim svakodnevnim izborima.

Apostol Pavao opominje nas na važnost sijanja u Duhu i svjesnosti nesijanja u tijelu. Rekao je:

»Ne varajte se: Bog se ne da ismjehivati! Što tko sije, to će i žeti:

tko sije u svoje tijelo, iz tijela će žeti propast, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni,

Neka nam ne dodija činiti dobro, jer ćemo u svoje vrijeme žeti ako sad ne malakšemo« (Galaćanima 6:7–9).

Sijati u Duhu znači da nas sve naše misli, riječi i djela moraju izdići na božansku razinu naših nebeskih roditelja. Međutim, u Svetim se pismima o tijelu govori kao o fizičkoj i tjelesnoj prirodi naravnog čovjeka, koja dopušta ljudima da na njih utječe strast, želje, apetiti i nagoni tijela umjesto potraga za nadahnućem Duha Svetoga. Ako nismo pažljivi, ti nas utjecaji zajedno s pritiskom svjetskog zla mogu dovesti do vulgarnog i bezobzirnog ponašanja koje može postati dio našeg karaktera. Kako bismo izbjegli te loše utjecaje, trebamo slijediti ono što je Gospodin naredio proroku Josephu Smithu o neprestanom sijanju u Duhu: »Stoga ne klonite u dobročinstvima, jer polažete temelj za veliko djelo. A iz onoga što je maleno proizlazi ono što je veliko« (NiS 64:33).

Kako bismo poboljšali naš duh potrebno je da »se ukloni od [nas] svaka vrsta gorčine, gnjeva, srdžbe, vike i psovke, sa svakom vrstom zloće« (Efežanima 4:31) te da »mudri bud[emo] u danima kušnje svoje; oljušti[mo] sa sebe svaku nečistoću« (Mormon 9:28).

Dok proučavamo Sveta pisma, učimo da su obećanja koja nam je Gospodin dao uvjetovana našom poslušnošću i poticanjem pravednog života. Ta obećanja moraju hraniti našu dušu, donoseći nam nadu poticajima da ne odustanemo čak i kada smo suočeni s našim svakodnevnim izazovima življenja u svijetu čije etičke i moralne vrijednosti izumiru, tako potičući ljude da još više siju u tijelu. No kako možemo biti sigurni da nam naši odabiri pomažu u sijanju u Duhu, a ne u tijelu?

Predsjednik George Albert Smith, ponavljajući savjet svoga djeda, jednom je rekao: »Postoji jasno definirana crta razgraničenja između Gospodinovog i đavoljeg teritorija. Ako ostanete na Gospodinovoj strani crte, bit ćete pod njegovim utjecajem i nećete imati želju činiti zlo; ali ako pređete na đavlovu stranu crte samo jedan centimetar, vi ste u moći onoga koji iskušava, a ako bude uspješan, nećete moći razmišljati ili čak zaključivati ispravno, jer ćete izgubiti duha Gospodnjeg« (Naučavanja predsjednika Crkve: George Albert Smith [2011], 191).

Stoga, svakodnevno se moramo pitati: »Smještaju li me moje radnje na Gospodnji ili neprijateljski teritorij?«

Prorok Mormon upozoravao je svoje ljude na važnost posjedovanja sposobnosti razlikovanja dobra i zla:

»Stoga sve što je dobro, dolazi od Boga, a što je zlo, dolazi od đavla. Đavao je, naime, neprijatelj Božji i neprestano vojuje protiv njega, te poziva i mami na grijeh, i da se neprestance čini ono što je zlo.

A gle, ono što je od Boga, poziva i mami da se dobro čini neprestance« (Moroni, 7:12–13).

Svjetlo Kristovo u zajedništvu s Duhom Svetim mora nam pomoći da odredimo smješta li nas naš način života na Gospodnji teritorij ili ne. Ako su naša ponašanja dobra, nadahnuta su Bogom jer svako dobro dolazi od Boga. Međutim, ako su naša ponašanja loša, tada smo pod utjecajem neprijatelja jer on navodi ljude da čine zlo.

Afrički narod me je dirnuo zbog svoje odlučnosti i marljivosti da ostane na Gospodnjem teritoriju. Čak i u nepovoljnim okolnostima u životu, oni koji prihvaćaju poziv da dođu Kristu postaju svjetlo svijeta. Prije nekoliko tjedana tijekom posjeta jednog od odjela u Južnoj Africi imao sam čast pridružiti se dvama mladim svećenicima, njihovom biskupu i predsjedniku okola u posjetu manje aktivnim mladićima iz njihova zbora. Uvelike me se dojmila hrabrost i poniznost tih dvaju svećenika dok su pozivali manje aktivne mladiće da se vrate Crkvi. Dok su govorili tim manje aktivnim mladićima, primijetio sam kako njihova lica odražavaju Spasiteljevo svjetlo i istovremeno ispunjavaju svjetlom sve oko sebe. Ispunjavali su svoju dužnost da »potpomaž[u] slabe, uzdiž[u] ruke ovješene i ojačaj[u] koljena klecava« (NiS 81:5). Ponašanje tih dvaju svećenika smjestilo ih je na Gospodnji teritorij, a oni su služili kao oruđe u njegovim rukama dok su pozivali druge da čine to isto.

U Nauku i savezima 20:37 Gospodin nas uči što znači sijati u Duhu i što nas zapravo smješta na Gospodnji teritorij: ponizimo se pred Bogom, pristupimo srca skršena i duha raskajana, zasvjedočimo pred Crkvom da se istinski obraćamo od svih grijeha svojih, preuzmimo na sebe ime Isusa Krista, imajmo odlučnost služiti mu do svršetka, pokažimo svojim djelima da smo primili Duha Kristovog te da smo krštenjem primljeni u njegovu Crkvu. Naša spremnost da ispunjavamo ove saveze priprema nas da živimo u Gospodnjoj nazočnosti kao uzvišena bića. Sjećanje na te saveze mora voditi naše ponašanje prema našoj obitelji, u našim društvenim odnosima s drugim ljudima, a posebice u našem odnosu sa Spasiteljem.

Isus Krist ustanovio je savršeni uzorak ponašanja prema kojem trebamo izgrađivati naše stavove kako bismo bili sposobni ispunjavati svete saveze. Spasitelj je iz svojega života protjerao sve utjecaje koji su mogli odvratiti njegovu usredotočenost od njegovog božanskog poslanja, posebice kad su ga iskušavali neprijatelj ili njegovi sljedbenici dok je služio ovdje na zemlji. Iako nikada nije griješio, bio je skršena srca i duha raskajana, punog ljubavi prema našem Nebeskom Ocu i prema svim ljudima. Ponizio se pred Ocem na Nebu niječući svoju vlastitu volju kako bi ispunio ono što je Otac tražio od njega u svim stvarima sve do kraja. Čak i u trenutku strašne tjelesne i duhovne boli, nošenja bremena grijeha cijelog čovječanstva na svojim ramenima i krvarenju kroz svaku svoju poru, rekao je Ocu: »Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš« (Marko 14:36).

Moja je molitva, braćo i sestre, dok mislimo o našim savezima, da ostanemo snažni protiv »vatren[ih] strijel[a] Zloga« (1. Nefi 15:24), slijedeći Spasiteljev primjer kako bismo mogli sijati u Duhu i prebivati na Gospodnjem teritoriju. Zapamtimo formulu predsjednika Monsona: »Ne možete biti u pravu radeći krivo; ne možete biti u krivu radeći pravo.« Ovo kažem u ime Isusa Krista. Amen.