Vjera, odvažnost, ispunjenje: poruka samohranim roditeljima
starješina David S. Baxter
iz Sedamdesetorice
Nastojite odgajati svoju djecu u pravednosti i istini, znajući da iako ne možete promijeniti prošlost, možete oblikovati budućnost.
Moja poruka je za samohrane roditelje u Crkvi od kojih su većina samohrane majke — vas, hrabre žene, koje ste se kroz razne životne okolnosti našle kako same odgajate djecu i vodite domaćinstvo. Možda ste udovice ili razvedene. Možda se nosite s izazovima samohranog roditeljstva zato što ste krivo skrenule u predbračnim odnosima, no vi sada živite u okviru evanđelja, preokrenuvši svoj život. Blagoslovljene bile što izbjegavate onaj oblik društva koji bi došao po cijenu kreposti i sljedbeništva. To bi bila previsoka cijena za platiti.
Iako ste se možda s vremena na vrijeme pitale: “Zašto ja?«, kroz životne teškoće rastemo prema božanstvu dok se naša osobnost oblikuje u talioniku nevolje, dok se događaji u životu odvijaju uz Božje poštivanje čovjekove slobode odabira. Kao što je starješina Neal A. Maxwell komentirao, ne možemo dobiti ukupan zbir niti sve zbrojiti jer »ne posjedujemo sve brojke«.1
Koje god bile vaše okolnosti i razlozi za iste, kako li ste predivne! Svakodnevno se suočavate sa životnim mukama, vršeći uglavnom same djelo koje je oduvijek bilo namijenjeno za dvoje. Trebate biti i otac i majka. Vodite svoje domaćinstvo, bdijete nad svojom obitelji, ponekada se mučite skrpati kraj s krajem, a čudesno pronađete čak i potrebno vrijeme da služite u Crkvi na značajne načine. Njegujete svoju djecu. Plačete i molite se s njima i za njih. Želite najbolje za njih, ali se izjedate svake noći da vaše najbolje nikada neće biti dovoljno dobro.
Iako sam nesklon biti previše osoban, odrastao sam u takvome domu. Većim djelom mojeg djetinjstva i tinejdžerske dobi moja nas je majka odgajala sama u skromnim okolnostima. Novac je brižljivo raspoređivan. Nosila se s unutarnjom samoćom, s vremena na vrijeme očajnički želeći podršku i životnog suputnika. Ipak, unatoč svemu tome, moja je majka imala dostojanstvenost, veliki izvor odlučnosti i puke škotske srčanosti.
Na svu sreću, njezine kasnije godine bile su više blagoslovljene od ranijih. Udala se za obraćenika, udovca; zapečaćeni su u hramu u Londonu u Engleskoj, a kasnije su kratko služili tamo kao hramski radnici. Zajedno su živjeli skoro četvrt stoljeća — sretni, zadovoljni i ispunjeni dok ih smrtnost nije nadvladala.
Mnogo vas je dobrih žena u Crkvi diljem svijeta koje se suočavate sa sličnim okolnostima i koje iskazujete istu izdržljivost godinu za godinom.
To baš i nije ono čemu ste se nadale ili što ste planirale, za što ste se molile i očekivale kada ste krenule prije mnogo godina. Vaš je put kroz život imao prepreka, obilazaka, preokreta i zaokreta, uglavnom kao rezultat života u palom svijetu koji je namijenjen biti mjestom dokazivanja i kušnje.
U međuvremenu, nastojite odgajati svoju djecu u pravednosti i istini, znajući da iako ne možete promijeniti prošlost, možete oblikovati budućnost. Po putu ćete zadobiti kompenzacijske blagoslove, pa makar oni i ne bili odmah uočljivi.
Uz Božju pomoć ne trebate se bojati za budućnost. Vaša djeca odrast će i zvati vas blaženom, a svaki od njihovih mnogih uspjeha stajat će kao pohvala vama.
Molim vas, nemojte se nikada osjećati kao da ste dio nekog drugog kruga, potkategorije crkvenog članstva, da nekako imate manje prava od drugih na Gospodinove blagoslove. U Božjem kraljevstvu ne postoje građani drugog reda.
Dok prisustvujete sastancima i vidite naizgled potpune i sretne obitelji, ili slušate nekoga kako govori o obiteljskim idealima, nadamo se da ćete biti sretni što ste dio Crkve koja je usredotočena na obitelji i naučava njihovu središnju ulogu u naumu Nebeskog Oca za sreću njegove djece; da posred svjetskih nedaća i moralnog raspada, mi imamo nauk, ovlast, uredbe i saveze koji nose najbolju nadu za svijet, uključujući buduću sreću vaše djece i obitelji koje će stvoriti.
Na općem sastanku Potpornog društva u rujnu 2006, predsjednik Gordon B. Hinckley prepričao je iskustvo koje mu je ispričala razvedena, samohrana majka sedmero djece koja su tada bila između 7 i 16 godina stara. Prešla je ulicu kako bi dostavila nešto svojem susjedu. Rekla je:
»Kada sam se okrenula da se vratim doma, vidjela sam svoju kuću osvijetljenu. Čula sam jeku svoje djece kada sam izašla kroz vrata prije par minuta. Govorila su: ‘Mama, što ćemo imati za večeru?’ ‘Možeš li me odvesti u knjižnicu?’ ‘Moram nabaviti nešto papira za plakate večeras.’ Umorna i iscrpljena, pogledala sam prema kući i vidjela upaljena svjetla u svakoj sobi. Razmišljala sam o svakom od te djece koja su bila doma i čekala me da se vratim i ispunim njihove potrebe. Moji su se tereti činili težima nego što sam ih mogla nositi.
Sjećam se da sam u suzama gledala prema nebu i rekla: ‘Dragi Oče, jednostavno ne mogu više večeras. Previše sam umorna. Ne mogu se suočiti s time. Ne mogu ići doma i sama se brinuti o svoj toj djeci. Mogu li ti doći i ostati s tobom barem jednu noć? …ʼ
Nisam zapravo čula odgovor, no čula sam ga u svojim mislima. Odgovor je bio: ‘Ne, malena, ne možeš mi sada doći… No, ja mogu doći k tebi’«.2
Hvala vam sestre na svemu što činite kako biste odgajale svoju obitelj i održale brižan dom u kojem postoji dobrota, mir i prilika.
Iako se često osjećate same, zapravo nikada niste potpuno same. Kada kročite naprijed sa strpljenjem i u vjeri, providnost će kročiti s vama; nebesa će dodijeliti potrebne blagoslove.
Vaša perspektiva i pogled na život promijenit će se kada pogledate gore, umjesto da ste obeshrabrene.
Mnoge od vas već ste otkrile veliku, preobražavajuću istinu da kada živite kako biste olakšale tuđa bremena, vaša bremena postaju lakša. Iako se okolnosti nisu promijenile, vaš stav jest. Sposobne ste suočiti se sa svojim kušnjama s većim prihvaćanjem, srcem punim razumijevanja i dubljom zahvalnošću za onim što imate, umjesto s prianjanjem za ono što vam nedostaje.
Otkrile ste da kada ispunjavamo potrebe onih čiji se životni računi čine praznima, naši vlastiti kovčezi utjehe obogaćeni su i ispunjeni; naša se čaša uistinu »prelijeva« (Psalmi 7:23).
Kroz pravedno življenje, vi i vaša djeca možete jednoga dana uživati u blagoslovima toga što ste dio potpune, vječne obitelji.
Članovi i vođe, postoji li još nešto što možete učiniti bez predrasuda ili ocrnjivanja kako biste podržali samohrane obitelji? Možete li savjetovati mlade u tim obiteljima, posebice pružajući primjer mladićima u tome što čine i kako žive dobri muškarci? U odsutnosti očeva, pružate li uzore dostojne oponašanja?
Naravno, postoje samohrane obitelji gdje su očevi samohrani roditelji. Braćo, molimo se i za vas te vam odajemo priznanje. Ova je poruka također za vas.
Samohrani roditelji, svjedočim da dok činite najbolje što možete u najtežim ljudskim izazovima, nebo će vam se osmjehnuti. Uistinu niste sami. Neka otkupljujuća, brižna moć Isusa Krista osvijetli vaš život sada i ispuni vas s nadom vječnog obećanja. Ohrabrite se. Imajte vjere i nade. Odvažno razmotrite sadašnjost i s pouzdanjem gledajte u budućnost. U ime Isusa Krista. Amen.