Dostojnost nije besprijekornost
Kada se osjećate kao da ste podbacili previše puta kako biste se nastavili truditi, sjetite se da su Kristovo Pomirenje i milost koju omogućuje stvarni.
Jednom sam poslao poruku svojoj kćeri i zetu koristeći opciju pretvorbe glasa u tekst na mom telefonu. Rekao sam: »Hej, vas dvoje. Toliko vas volim.« Oni su primili: »Hejtam vas dvoje. Trebam vas voljeti.« Nije li čudesno kako lako pozitivna i dobronamjerna poruka može biti pogrešno shvaćena? To se ponekad događa s Božjim porukama pokajanja i dostojnosti.
Neki pogrešno prime poruku da su pokajanje i promjena nepotrebni. Božja poruka je da su esencijalni.1 No zar nas Bog ne voli usprkos našim nedostatcima? Naravno! On nas savršeno voli. Ja volim svoje unuke, sa svim nesavršenostima, no to ne znači da ne želim da napreduju i postanu sve što mogu postati. Bog nas voli kakvi jesmo, no također nas voli previše da nas ostavi ovakvima.2 Odrastanje u Gospodinu smisao je smrtnosti.3 Promjena je smisao Kristova Pomirenja. Ne samo da nas Krist može uskrisiti, očistiti, utješiti i iscijeliti, već nas kroz sve to može preobraziti da postanemo više poput njega.4
Neki pogrešno prime poruku da je pokajanje jednokratni događaj. Božja poruka glasi, kao što je predsjednik Russell M. Nelson podučio: »Pokajanje… je proces.«5 Za pokajanje će možda biti potrebno vrijeme i opetovani trud,6 stoga su odricanje od grijeha7 i to da »nemamo više sklonosti činiti zlo, već činiti dobro neprestance«8 doživotne težnje.9
Život je poput putovanja kroz cijelu državu. Ne možemo doći do svog odredišta s jednim rezervoarom goriva. Moramo uvijek iznova puniti rezervoar. Uzimanje sakramenta je poput zaustavljanja na benzinskoj pumpi. Kako se kajemo i obnavljamo svoje saveze, prisežemo našu voljnost da obdržavamo zapovijedi, a Bog i Krist blagoslivljaju nas Svetim Duhom.10 Ukratko, obećavamo da ćemo ići naprijed na svom putovanju, a Bog i Krist obećavaju da će ponovno napuniti rezervoar.
Neki pogrešno primaju poruku da nisu dostojni sudjelovati potpuno u evanđelju jer nisu potpuno oslobođeni loših navika. Božja poruka glasi da dostojnost nije besprijekornost.11 Dostojnost znači biti iskren i pokušavati. Moramo biti iskreni prema Bogu, svećeničkim vođama i drugima koji nas vole,12 i moramo nastojati obdržavati Božje zapovijedi i nikada ne odustati zato što smo se poskliznuli.13 Starješina Bruce C. Hafen rekao je da razvoj kristolikog karaktera »zahtijeva strpljivost i ustrajnost više nego što zahtijeva besprijekornost«.14 Gospodin je rekao da su darovi Duha »dani za dobrobit onih koji me ljube i obdržavaju sve moje zapovijedi, i onoga koji nastoji tako činiti«.15
Jedan mladić kojeg ću nazvati Damon napisao je: »Dok sam odrastao, borio sam se s pornografijom. Uvijek sam se osjećao toliko posramljeno što nisam mogao činiti ispravno.« Svaki put kad se Damon poskliznuo, bol žaljenja postala je tako intenzivna da je oštro prosuđivao sebe nedostojnim za bilo kakvu milost, oprost ili dodatne prilike od Boga. Rekao je: »Odlučio sam da jednostavno zaslužujem osjećati se loše cijelo vrijeme. Pretpostavio sam da me Bog vjerojatno mrzi zbog toga što nisam voljan raditi napornije i riješiti to jednom i zauvijek. Prošao bi tjedan, a ponekad i mjesec, no onda bih opet posrnuo i mislio: ‘Nikada neću biti dovoljno dobar, pa koja je onda korist od pokušavanja?’«
U jednom takvom lošem trenutku Damon je rekao svom svećeničkom vođi: »Možda bih jednostavno trebao prestati dolaziti u crkvu. Muka mi je od toga što sam licemjer.«
Njegov je vođa odgovorio: »Nisi licemjer zbog toga što imaš lošu naviku koje se pokušavaš riješiti. Licemjer si ako je skrivaš, lažeš o njoj ili pokušavaš sebe uvjeriti da je problem u Crkvi što održava tako visoka mjerila. Biti iskren o svojim djelima i poduzimati korake da napreduješ ne znači biti licemjer. To znači biti učenik.«16 Ovaj vođa citirao je starješinu Richarda G. Scotta koji je podučio: »Gospodin gleda na slabosti drugačije nego na pobunu… Kada Gospodin govori o slabostima, uvijek to radi s milošću.«17
Ovo gledište dalo je Damonu nadu. Shvatio je da Bog tamo gore ne govori: »Damon je opet uprskao.« Umjesto toga, vjerojatno je govorio: »Vidi kako je daleko Damon stigao.« Ovaj mladić napokon je prestao posramljeno gledati dolje ili gledati postrance tražeći izgovore i racionalizacije. Pogledao je gore tražeći božansku pomoć i pronašao ju je.18
Damon je rekao: »U prošlosti sam se obraćao Bogu samo kako bih tražio oprost, no sada sam također tražio i milost – njegovu ‘osposobljujuć[u] moć’ [Vodič za Sveta pisma, »Milost«]. Nikad to prije nisam napravio. Ovih dana provodim puno manje vremena mrzeći se zbog onoga što sam učinio i mnogo više voleći Isusa za ono što je on učinio.«
Razmatrajući koliko se dugo Damon borio, nije bilo korisno ni realno da roditelji i vođe koji su ga podržavali prebrzo kažu »nikad više« ili proizvoljno postave neko mjerilo apstinencije kako bi se smatrao »dostojnim«. Umjesto toga, počeli su s malim, dostižnim ciljevima. Riješili su se očekivanja u smjeru sve ili ništa i usredotočili se na postupni rast, koji je omogućio Damonu da gradi na seriji uspjeha umjesto neuspjeha.19 On je, poput porobljenog Limhijeva naroda, naučio da može »napredovati malo po malo«.20
Starješina D. Todd Christofferson savjetovao je: »Kako bismo se nosili s nečim [jako] velikim, trebamo raditi na tome svakodnevno malo po malo… Uvođenje novih i cjelovitih navika u naš karakter ili prevladavanje loših navika ili ovisnosti [naj]češće znači trud danas za kojim slijedi još jedan sutra, i zatim još jedan, možda mnogo dana, čak i mjeseci i godina… No mi to možemo učiniti jer se možemo obratiti Bogu… za pomoć koju trebamo svaki dan.«21
Braćo i sestre, pandemija bolesti COVID-19 nije bila lagana ni za koga, no izolacija povezana s karantenskim restrikcijama učinila je život posebno teškim za one koji se bore s lošim navikama. Sjetite se da je promjena moguća, da je pokajanje proces, a da dostojnost nije besprijekornost. Najvažnije od svega, upamtite da su Bog i Krist voljni pomoći nam ovdje i sada.22
Neki pogrešno prime poruku da Bog čeka kako bi nam pomogao nakon što se pokajemo. Božja je poruka da će nam on pomoći dok se kajemo. Njegova nam je milost dostupna »bez obzira gdje se nalazili na putu poslušnosti«.23 Starješina Dieter F. Uchtdorf rekao je: »Bog ne treba ljude koji su besprijekorni. On traži one koji će ponuditi svoje ‘srce i voljan um’ [Nauk i savezi 64:34] i on će ih učiniti ‘savršeni[ma] u Kristu’ [Moroni 10:32–33].«24
Toliki su bili povrijeđeni uništenim i zategnutim odnosima da im je teško vjerovati u Božje suosjećanje i dugotrpnost. Oni imaju teškoća vidjeti Boga onakvim kakav jest – brižni Otac koji je tu u našoj potrebi25 i zna kako »dati dobara onima koji zaištu od njega«.26 Njegova milost nije samo nagrada za dostojnost. To je »božanska pomoć« koju on daje, koja nam pomaže postati dostojni. To nije samo nagrada za pravedne. To je »podarivanje snage« koje on daje, koje nam pomaže postati pravedni.27 Mi ne samo da hodamo prema Bogu i Kristu. Mi hodamo s njima.28
Širom Crkve mladi ljudi recitiraju teme Djevojaka i zborova Aronovog svećeništva. Od Novog Zelanda preko Španjolske i Etiopije do Japana, djevojke govore: »Njegujem dar pokajanja.« Od Čilea preko Gvatemale do Moronija u Uti, mladići govore: »Nastojeći služiti, primjenjivati vjeru, kajati se i poboljšavati svakog dana, osposobit ću se za primanje hramskih blagoslova i trajnu radost evanđelja.«
Obećavam da su ti blagoslovi i ta radost stvarni i unutar dosega onih koji obdržavaju sve zapovijedi kao i »onoga koji nastoji tako činiti«.29 Kada se osjećate kao da ste podbacili previše puta kako biste se nastavili truditi, sjetite se da su Kristovo Pomirenje i milost koju omogućuje stvarni.30 »[Njegova] ruka milosrđa ispružena je prema vama.«31 Vi ste voljeni – danas, za 20 godina i zauvijek. U ime Isusa Krista. Amen.