Osobna snaga kroz pomirenje Isusa Krista

Starješina Richard G. Scott

iz Zbora dvanaestorice apostola

Kroz pomirenje Isusa Krista svatko od nas može postati čist, a teret naše pobune bit će uklonjen.

Nedavno sam bio blagoslovljen što sam upoznao grupu mladih iz države Idaho koja me se jako dojmila. Jedna kreposna djevojka upitala me što ja osjećam da je najvažnije što bi oni trebali činiti u svojem životu upravo sada. Predložio sam da nauče prepoznati moć pomirenja Isusa Krista u svojem životu. Danas ću razjasniti jedno stanovište te moći, a to je osobna snaga koju možemo dobiti kroz pomirenje Isusa Krista.

U Mormonovoj knjizi čitamo kako su Amon i njegova braća naučavala evanđelje Isusa Krista ljudima koji su bili »okorjel[i], i okrut[an] narod«.¹ Mnogi od tih ljudi su se obratili i odabrali prekinuti sa svojim grješnim ponašanjem. Njihovo obraćenje bilo je toliko potpuno da su zakopali svoje oružje i sklopili savez s Gospodinom da ga nikada više neće upotrijebiti.²

Kasnije su ih mnogi od njihove braće koji se nisu obratili napali i počeli ih ubijati. Sada vjerni ljudi, odabrali su podleći maču radije nego riskirati svoje duhovne živote podizanjem oružja. Njihov pravedan primjer pomogao je još većem broju ljudi obratiti se i odložiti svoje oružje pobune.³

Gospodin ih je preko Amona vodio u utočište među Nefijcima i oni su postali znani kao Amonov narod.⁴ Nefijci su ih mnogo godina štitili, no naposljetku se nefijska vojska počela umarati i pojačanja su bila prijeko potrebna.⁵

Amonov narod nalazio se u ključnom trenutku svojeg duhovnog života. Bili su odani svojem savezu da nikada više neće podignuti oružje. No, razumjeli su da su očevi odgovorni zaštiti svoje obitelji.⁶ Ta se potreba činila dovoljno velikom da je zaslužila razmatranje kršenja njihovih saveza.⁷

Njihov mudar svećenički vođa, Helaman, znao je da nikada nije opravdano prekršiti savez s Gospodinom. Ponudio je nadahnutu alternativu. Podsjetio ih je da njihovi sinovi nikada nisu bili krivi za iste grijehe pa time nisu imali potrebu sklopiti isti savez.⁸ Iako su njihovi sinovi bili vrlo mladi, bili su tjelesno snažni, a još važnije, bili su kreposni i čisti. Ovi su sinovi bili ojačani vjerom svojih majki.⁹ Pod vodstvom svojeg proroka-vođe, ovi su mladići zauzeli mjesto svojih očeva u obrani njihovih obitelji i domova.¹⁰

Događaji koji su doveli do ove ključne odluke pokazuju kako pomirenje Isusa Krista donosi osobnu snagu u život Božje djece. Razmotrite nježne osjećaje tih očeva. Kako li su se morali osjećati znajući da su ih buntovna djela njihove prošlosti sprječavala u tome da zaštite svoje supruge i djecu u tom trenutku potrebe? Osobno poznajući zvjerstva s kojima će se njihovi sinovi sada suočiti, zasigurno su potajice plakali. Očevi bi trebali štiti svoje obitelji, a ne djeca!¹¹ Zasigurno je njihova tuga bila silna.

Zašto bi se njihov nadahnuti svećenički vođa bojao njihovog razmatranja da ponovno uzmu svoje oružje osim ako čineći to ne bi »izgubili duše svoje«?¹² Gospodin je izjavio: »Evo, tko se god obrati od grijeha svojih, tomu je oprošteno, i ja, Gospod, više ih se ne spominjem.«¹³ Ovi vjerni očevi odavno su se pokajali za svoje grijehe i postali čisti kroz pomirenje Isusa Krista, pa zašto su onda bili savjetovani da ne brane svoje obitelji?

Temeljna je istina da kroz pomirenje Isusa Krista možemo biti očišćeni. Možemo postati kreposni i čisti. Međutim, ponekada nas naši loši odabiri ostavljaju s dugoročnim posljedicama. Jedan od ključnih koraka do potpunog pokajanja je nositi se s kratkoročnim i dugoročnim posljedicama naših prošlih grijeha. Njihovi prošli odabiri izložili su ove amonske očeve putenim sklonostima koje bi ponovno mogle postati slabe točke podložne Sotoninim pokušajima iskoristiti ih.

Sotona će pokušati iskoristiti naše sjećanje na bilo koju prethodnu krivnju kako bi nas ponovno primamio pod svoj utjecaj. Moramo biti uvijek budni kako bismo izbjegli njegove poticaje. Takav je bio slučaj i s vjernim amonskim očevima. Čak i nakon njihovih godina vjernog života, bilo im je nužno da se duhovno zaštite od bilo kakve privlačnosti prisjećanja na prošle grijehe.

Među mnogim bitkama, zapovjednik Moroni je naredio utvrđivanje najslabijih gradova. »On naredi da grade prsobran od drveta s unutrašnje strane opkopa, a blato iz opkopa izbacivahu prema drvenom prsobranu… sve dok ne okružiše grad… čvrstim drvenim i zemljanim zidom veoma visokim.«¹⁴ Zapovjednik Moroni razumio je važnost utvrđivanja slabih područja kako bi ih ojačao.¹⁵

Ovi amonski očevi bili su u mnogočemu slični. Trebali su više i šire utvrde između svojih vjernih života i nepravednog ponašanja iz svoje prošlosti. Njihovi sinovi, koji su bili blagoslovljeni pravednim tradicijama, nisu bili toliko ranjivi na iste kušnje. Mogli su vjerno braniti svoje obitelji, a da nisu ugrožavali svoju duhovnu dobrobit.

Radosne vijesti za bilo koga tko se želi otarasiti posljedica prošlih loših odabira je ta da Gospodin gleda na slabosti drugačije nego na pobunu. Dokle, Gospodin upozorava da će neokajana pobuna navući kaznu,¹⁶ a kada Gospodin govori o slabostima, to je uvijek s milošću.¹⁷

Bez sumnje, postoji neka popustljivost jer su amonski očevi podučavani lažnim tradicijama svojih roditelja, no sva djeca Oca na Nebu dolaze u smrtnost sa Svjetlom Kristovim. Bez obzira na povod njihovih grješnih djela, učinak je razvijanje duhovne ranjivosti koju Sotona pokušava iskoristiti.

Milostivo su podučeni evanđelju, pokajali su se i kroz pomirenje Isusa Krista postali duhovno puno snažniji od Sotoninih poticaja. Vjerojatno je da nisu osjetili kušnju povratka svojoj brutalnoj prošlosti jer kada su slijedili svojeg proroka-vođu nisu dali Sotoni priliku da »[za]vara duše [njihove] i pomalo ih odvodi u pakao«.¹⁸ Ne samo da ih je Spasiteljevo pomirenje očistilo od grijeha, već ih je, zbog njihove poslušnosti savjetu svojeg svećeničkog vođe, Spasitelj mogao zaštititi od njihovih slabosti te ih ojačati. Njihova ponizna, doživotna predanost napuštanju njihovih grijeha učinila je više da zaštiti njihove obitelji od ičega što bi ikada mogli učiniti na bojišnici. Njihovo pokoravanje nije ih lišilo blagoslova. Ojačalo ih je i blagoslovilo te je blagoslovilo buduće naraštaje.

Kraj priče rasvjetljuje kako je Gospodinova milost učinila da »ono što je slabo, bude njima jako«.¹⁹ Ovi vjerni očevi ispratili su svoje sinove pod Helamanovim nadzorom. Iako su se njihovi sinovi borili u žestokim borbama tijekom kojih je svatko zaprimio barem nekakvu ozljedu, nijedan život nije bio izgubljen.²⁰ Mladići su se dokazali kao ključna podrška umornoj nefijskoj vojsci. Bili su vjerni i duhovno jači kada su se vratili kućama. Njihove obitelji bile su blagoslovljene i ojačane.²¹ U naše doba, bezbrojne osobe koje proučavaju Mormonovu knjigu bile su podučene primjerom ovih čistih i pravednih sinova.

Svatko od nas imao je trenutke u svojem životu kada smo donijeli loše odluke. Svi smo bili u očajnoj potrebi otkupljujuće moći pomirenja Isusa Krista. Svatko od nas mora se pokajati za bilo kakvu pobunu. »Jer ja, Gospod, ne mogu gledati na grijeh ni s najmanjom mjerom popustljivosti.«²² On to ne može jer zna što je potrebno da bismo postali poput njega.

Mnogi od nas dopustili su da nam se slabosti razviju u našu osobnost. Poput Amonaca, kroz pomirenje Isusa Krista mi možemo izgraditi duhovne utvrde između sebe i bilo kojih prošlih pogrešaka koje Sotona pokušava iskoristiti. Duhovna zaštita izgrađena oko amonski očeva blagoslovila je i ojačala njih same, njihove obitelji, zemlju i buduće naraštaje. Isto može biti istinito za nas.

Dakle, kako gradimo ove vječne utvrde? Prvi korak mora biti kroz iskreno, cjelovito i potpuno pokajanje. Kroz pomirenje Isusa Krista svatko od nas može postati čist, a teret naše pobune bit će uklonjen. Upamtite, pokajanje nije kazna. To je put ispunjen nadom do veličanstvenije budućnosti.

Otac na Nebu dao nam je oruđa koja nam pomažu izgraditi utvrde između naših slabosti i naše vjernosti. Razmotrite sljedeće prijedloge:

Sklopite saveze i primite uredbe za sebe. Zatim postojano i dosljedno radite kako biste primili uredbe u hramu za vlastite pretke.
Naviještajte evanđelje onima koji nisu članovi, manje aktivnim članovima obitelji ili prijateljima. Naviještanje ovih istina može donijeti obnovljeni entuzijazam u vaš život.
Vjerno služite u svim crkvenim pozivima, posebno u zaduženjima kućnog učiteljstva i posjetiteljstva. Nemojte biti kućni učitelj ili posjetiteljica koji odvoje samo 15 minuta svakog mjeseca za to. Umjesto toga, posegnite za svakim zasebnim članom obitelji. Upoznajte ih osobno. Budite pravi prijatelj. Pokažite im kroz djela ljubaznosti koliko mnogo brinete za svakog od njih.
Najvažnije, služite članovima svoje obitelji. Učinite duhovni razvitak vašeg bračnog druga i djece vrlo visokim prioritetom. Pazite na ono što možete učiniti kako biste si međusobno pomogli. Slobodno dajte od svojeg vremena i pažnje.

Za svaki od ovih prijedloga postoji zajednička tema: ispunite svoj život služenjem drugima. Kada izgubite svoj život u služenju djeci Oca na Nebu,²³ Sotonine kušnje gube moć u vašem životu.

Stoga što vas vaš Otac na Nebu tako duboko voli, pomirenje Isusa Krista čini snagu mogućom. Nije li to predivno? Mnogi od vas osjetili ste teret loših odabira i svatko od vas može osjetiti uzdižuću moć Gospodinovog oprosta, milosti i snage. Ja sam ju osjetio i svjedočim vam da je dostupna svakomu od vas, u ime Isusa Krista. Amen.