Istinski pastiri
predsjednik Thomas S. Monson
Kućno učiteljstvo odgovara na mnoge molitve i omogućava nam da vidimo promjene koje se mogu dogoditi u životima ljudi.
Večeras u konferencijskom centru u Salt Lake Cityju i na lokacijama blizu i daleko sabrani su oni koji obnašaju svećeništvo Božje. Vi ste doista »kraljevsko svećeništvo« – to jest »izabrani rod« kao što je izjavio apostol Petar.1 Počašćen sam što imam povlasticu obratiti vam se.
Dok sam rastao, svakog bi se ljeta naša obitelj odvezla do kanjona Provo, oko 72 km južno i malo istočno od Salt Lake Cityja, gdje bismo boravili u obiteljskoj kući nekoliko tjedana. Mi dječaci uvijek smo bili željni doći do potoka za pecanje ili do plivališta i nastojali smo potjerati automobil malo brže. U to vrijeme automobil koji je moj otac vozio bilo je Oldsmobile iz 1928. godine. Ako bi išao brže od 56 km na sat moja bi majka rekla: »Uspori! Uspori!« Ja bih govorio: »Pritisni papučicu za gas, tata! Pritisni je!«
Tata bi vozio 56 km na sat cijelim putem do kanjona Provo ili dok ne bismo prošli zavoj na cesti i naš bi put zaustavilo stado ovaca. Gledali bismo kako stotine ovaca prolazi pored nas, naizgled bez pastira, dok je nekoliko pasa štektalo za njihovim petama dok su se kretale. Sasvim u pozadini mogli smo vidjeti čuvara ovaca na konju – bez uzda, samo s povodcem. Povremeno je bio pogrbljen u sedlu drijemajući, pošto je konj znao kojim putem ići, a štektajući su psi obavljali svoj posao.
Usporedite to s prizorom koji sam vidio u Münchenu, u Njemačkoj, prije mnogo godina. Bila je nedjelja ujutro i bili smo na putu na sabor misionara. Dok sam gledao kroz prozor automobila predsjednika misije, ugledao sam pastira sa štapom u ruci, kako vodi ovce. One su ga slijedile kamo je god išao. Ako bi krenuo na lijevo, one su ga slijedile na lijevo. Ako bi krenuo na desno, one bi ga slijedile u tom smjeru. Načinio sam usporedbu između pravoga pastira koji je vodio svoje ovce i čuvara ovaca koji je ležerno jahao iza svojih ovaca.
Isus je rekao: »Ja sam pastir dobri, poznajem ovce svoje.«2 On nam daje savršen primjer toga kakav istinski pastir treba biti.
Braćo, kao svećeništvo Božje mi imamo odgovornost pastira. Mudrost Gospodnja pružila nam je smjernice prema kojima možemo biti pastiri obiteljima Crkve, gdje im možemo služiti, podučavati ih i svjedočiti. To se naziva kućnim učiteljstvom i o tome bih vam želio govoriti večeras.
Biskup svakog odjela u Crkvi nadgleda zaduživanje obnašatelja svećeništva kao kućnih učitelja da svakog mjeseca posjećuju domove članova. Oni idu u parovima. Gdje je to moguće mladić, koji je svećenik ili učitelj u Aronovom svećeništvu, prati odraslog obnašatelja Melkisedekovog svećeništva. Kada odlaze u domove onih za koje su odgovorni, obnašatelj Aronovog svećeništva treba sudjelovati u podučavanju koje se održava. Takav će zadatak pomoći u pripremi ovih mladića za misiju, kao i za život ispunjen svećeničkom službom.
Program kućnog učiteljstva odgovor je na suvremenu objavu koja zadužuje one koji su zaređeni u svećeništvo »da naučava[ju], izlaž[u], opominj[u], krst[e]… i pohađa[ju] kuće pojedinih članova, i opominj[u] ih da mole naglas i potiho te izvršavaju sve dužnosti obiteljske,… da uvijek nad crkvom bdij[u], da bud[u] uz njih i da ih jača[ju]; i da paz[e] da ne bude u crkvi nikakva nedjela, ni međusobne grubosti, ni laži, zajedljivosti, ni zla govorenja«.3
Predsjednik David O. McKay je upozorio: »Kućno učiteljstvo jedna je od naših najhitnijih i najvrjednijih prilika da njegujemo i nadahnjujemo, savjetujemo i usmjeravamo djecu našeg Oca. …[To] je božanska služba, božanski poziv. Naša je dužnost kao kućnih učitelja da unosimo … duh u svaki dom i srce. Voljeti djelo i činiti najbolje što možemo donijet će neograničen mir, radost i zadovoljstvo [plemenitom,] predanom [učitelju] Božje djece.«4
U Mormonovoj knjizi čitamo da Alma »posveti sve svećenike njihove i učitelje njihove. A nitko ne bijaše posvećen, ako ne bijaše čovjek pravedan.
Oni, dakle, nadzirahu narod svoj i njegovahu kod njih ono što spada na pravednost.«5
U obavljanju naših dužnosti kućnog učiteljstva mi smo mudri ako saznamo i razumijemo izazove članova svake obitelji, kako bismo bili učinkoviti u podučavanju i pribavljanju potrebne pomoći.
Posjet kućnog učiteljstva također će vjerojatnije biti uspješniji ako se dogovorite unaprijed. Kako bih prikazao ovo načelo, podijelio bih s vama iskustvo koje sam imao prije više godina. U to vrijeme Izvršni misionarski odbor činili su Spencer W. Kimball, Gordon B. Hinckley i Thomas S. Monson. Jedne večeri brat i sestra Hinckley pripremili su večeru u svom domu za članove odbora i naše supruge. Upravo smo završavali krasni obrok kad je netko pokucao na vrata. Predsjednik Hinckley je otvorio vrata i našao tamo jednog od svojih kućnih učitelja. Kućni učitelj je rekao: »Znam da nisam dogovorio sastanak i moj suradnik nije sa mnom, ali osjećao sam da trebam doći večeras. Nisam znao da ćete imati goste.«
Predsjednik Hinckley ljubazno je pozvao kućnog učitelja da uđe i sjedne kako bi podučio tri apostola i naše supruge o našoj dužnosti kao članova. Uz nešto strepnje kućni učitelj je dao sve od sebe. Predsjednik Hinckley mu je zahvalio za dolazak, nakon čega je on brzo otišao.
Spomenut ću još jedan primjer netočnog načina vršenja kućnog učiteljstva. Predsjednik Marion G. Romney, koji je bio savjetnik u Prvom predsjedništvu prije više godina, govorio je o svom kućnom učitelju koji je jednom došao u dom Romneyjevih u hladnu zimsku večer. Držao je šešir u ruci i ponašao se nervozno kad je bio pozvan sjesti i iznijeti svoju poruku. Budući da je ostao stajati, rekao je: »Pa, reći ću vam brate Romney, vani je hladno i ostavio sam motor automobila upaljen kako ne bi stao. Svratio sam samo kako bih mogao reći biskupu da sam obavio svoje posjete.«6
Predsjednik Ezra Taft Benson, nakon što je iznio iskustvo predsjednika Romneyja na sastanku obnašatelja svećeništva, tada je rekao: »Možemo biti bolji od toga braćo – puno bolji!«7 Ja se slažem.
Kućno učiteljstvo više je od rutinskog posjeta jednom mjesečno. Naša je odgovornost da podučavamo, nadahnjujemo, potičemo, a kada posjećujemo one koji nisu aktivni, vraćamo u aktivnost i konačno uzvišenje sinove i kćeri Božje.
Kao pomoć u našim naporima iznosim ovaj mudri savjet koji se sasvim sigurno može primijeniti na kućne učitelje. Potječe od Abrahama Lincolna, koji je rekao: »Ako želite pridobiti čovjeka za svoju ideju, prvo ga uvjerite da ste mu iskren prijatelj.«8Predsjednik Ezra Taft Benson je pozivao: »Iznad svega budite istinski prijatelji pojedincima i obiteljima koje podučavate. … Prijatelj obavlja više od mjesečnog posjeta po dužnosti. Prijatelj više želi pomoći ljudima nego steći zaslugu. Prijatelj se brine. Prijatelj [iskazuje ljubav]. Prijatelj sluša i prijatelj pruža ruku.«9
Kućno učiteljstvo odgovara na mnoge molitve i omogućava nam da vidimo promjene koje se mogu dogoditi u životima ljudi.
Primjer ovoga bio bi Dick Hammer, koji je došao u Utah s Građanskim korpusom za očuvanje tijekom velike krize. Susreo je i oženio mladu sveticu posljednjih dana. Otvorio je restoran Dick’s Café u St. Georgeu, Utah, koji je postao omiljeno sastajalište.
Zaduženje kućnog učitelja za obitelj Hammer imao je Willard Milne, moj prijatelj. Budući da sam ja također poznavao Dicka Hammera, jer sam tiskao jelovnike za njegov restoran, pitao bih svog prijatelja brata Milnea kad bih posjetio St. George: »Kako naš prijatelj Dick Hammer napreduje?«
Njegov bi odgovor općenito bio: »Napreduje, ali polako.«
Kad bi Willard Milne i njegov suradnik posjećivali dom Hammerovih svakog mjeseca, uvijek bi uspijevali iznijeti evanđeosku poruku i podijeliti svoje svjedočanstvo s Dickom i obitelji.
Godine su prolazile i onda me jednoga dana Willard nazvao s dobrim vijestima. »Brate Monson«, započeo je, »Dick Hammer se obratio i krstit će se. U svojoj je 90. godini i mi smo bili prijatelji cijelog našeg života u odrasloj dobi. Njegova mi odluka grije srce. Bio sam njegov kućni učitelj mnogo godina.« Bilo je osjećaja u Willardovu glasu dok je iznosio svoju radosnu poruku.
Brat Hammer se doista krstio i godinu dana poslije ušao u onaj predivan hram St. George i ondje primio svoje podarivanje i blagoslove pečaćenja.
Upitao sam Willarda: »Jesi li ikada bio obeshrabren kao njegovu kućni učitelj tako dugo vremena?«
Odgovorio je: »Ne, bilo je vrijedno svakog truda. Kada vidim radost koja je došla članovima obitelji Hammer moje se srce ispunja zahvalnošću za blagoslove koje je evanđelje donijelo u njihov život i za povlasticu koju sam ja imao pomoći na neki način. Ja sam sretan čovjek.«
Braćo, bit će naša povlastica tijekom godina posjećivati i podučavati mnoge pojedince – one koji su manje aktivni kao i one koji su potpuno predani. Ako smo savjesni u našem pozivu, imat ćemo mnogo prilika da blagoslivljamo živote. Naši posjeti onima koji su se udaljili od aktivnosti u Crkvi mogu biti ključ koji će na kraju otvoriti vrata njihovom povratku.
S tom misli na umu posegnimo za onima za koje smo odgovorni i privedimo ih k stolu Gospodnjem da se goste njegovom riječju i uživaju u društvu njegovog Duha, te ne budu »više tuđinci i gosti, nego… sugrađani svetih i ukućani Božji«.10
Ako je netko od vas postao bezbrižan u vezi s posjetima kućnog učiteljstva, rekao bih nema trenutka poput ovog sadašnjeg da se ponovno posvetite ispunjenju svojih dužnosti kućnog učitelja. Odlučite sada da ćete uložiti sav potreban trud kako biste posegnuli za onima za koje ste primili odgovornost. Postoje trenuci kad će možda biti potrebno malo dodatnog ohrabrenja, kako biste pomogli svojem suradniku u kućnom učiteljstvu pronaći vremena da ide s vama, ali ako ste ustrajni uspjet ćete.
Braćo, naši su napori u kućnom učiteljstvu trajni. Djelo nikada neće biti dovršeno sve dok naš Gospodin i Učitelj ne kaže: »Dosta je.« Ima života koje treba osvijetliti. Ima srca koja treba ganuti. Ima duša koje treba spasiti. Naša je sveta povlastica osvijetliti, ganuti i spasiti one dragocjene duše koje su povjerene našoj brizi. Trebamo to činiti vjerno i sa srcima ispunjenim radošću.
Na kraju spominjem jedan poseban primjer kako bih opisao kakvi kućni učitelji trebamo biti. Postoji jedan Učitelj čiji život zasjenjuje sve druge. On je podučavao o životu i smrti, dužnosti i sudbini. On je živio ne zato da mu se služi, već da bi služio, ne zato da bi primio, već da bi davao, ne zato da bi spasio svoj život, već da bi ga žrtvovao za druge. Opisao je ljubav ljepšu od požude, siromaštvo bogatije od blaga. Rečeno je o ovome Učitelju da je podučavao s ovlašću, ne kao književnici.11 Njegovi zakoni nisu bili urezani u kamenu, već u ljudskim srcima.
Govorim o velikom Učitelju, Isusu Kristu, Sinu Božjem, Spasitelju i Otkupitelju cijelog ljudskog roda. Biblijsko izvješće govori o njemu, da je »prošao čineći dobro«.12 S njim kao našim nepogrešivim vodičem i primjerom osposobit ćemo se za njegovu božansku pomoć u našem kućnom učiteljstvu. Životi će biti blagoslovljeni. Srca će biti utješena. Duše će biti spašene. Mi ćemo postati istinski pastiri. Molim se da bude tako, u ime toga velikog Pastira, Isusa Krista. Amen.