Mojoj unučadi
predsjednik Henry B. Eyring
prvi savjetnik u Prvom predsjedništvu
Postoji jedna sveobuhvatna zapovijed koja će nam pomoći suočiti se s izazovima i odvesti nas do srca sretnog obiteljskog života.
Ove godine prvo dvoje naše unučadi sklopit će brak. U roku od nekoliko godina čak desetero njihovih rođaka vjerojatno će doseći točku u svojim životima gdje će ući u predivan svijet stvaranja obitelji.
Ti su sretni budući događaji u meni izazvali duboka razmišljanja kad su me pitali za savjet. U osnovi, pitali su: »Koje odabire mogu napraviti koji će me voditi k sreći?« A s druge strane: »Koji će me odabiri najvjerojatnije voditi k nenesreći?«
Nebeski je Otac svakoga od nas učinio jedinstvenim. Ne postoji dvoje među nama s točno istim iskustvima. Ne mogu se naći dvije iste obitelji. Stoga niti ne čudi što je tako teško dati savjet o tome kako odabrati sreću u obiteljskom životu. Ipak, brižni je Nebeski Otac pripremio isti put k sreći za svu svoju djecu. Kakve god naše osobne karakteristike bile ili kakva god naša iskustva bila, samo je jedan naum sreće. Taj je naum slijediti sve zapovjedi Božje.
Za sve nas, uključujući i moju unučad koja razmišlja o braku, postoji jedna sveobuhvatna zapovijed koja će nam pomoći suočiti se s izazovima i odvesti nas do srca sretnog obiteljskog života. To se može primijeniti na sve odnose bez obzira na okolnosti. To se ponavlja i kroz Sveta pisma i u naučavanjima proroka u naše dane. U Bibliji stoji Gospodinov savjet svima koji žele živjeti zajedno zauvijek u ljubavi i sreći:
»Te ga jedan od njih, učitelj Zakona, upita s nakanom da ga kuša:
ʻUčitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?ʼ
On mu odgovori: ʻLjubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom!ʼ
To je najveća i prva zapovijed.
Druga je toj jednaka: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!’
O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci.«1
Iz te jednostavne izjave nije teško sažeti sve što sam naučio o tome koji odabiri vode k sreći u obiteljima. Počinjem s pitanjem: »Koji su me odabiri vodili da ljubim Gospodina svim srcem i dušom i umom svojim?« Za mene to je bilo odabrati otići onamo gdje sam osjećao radost oprosta kroz Gospodinovo pomirenje.
Prije mnogo godina krstio sam mladića u Albuquerqueu, Novi Meksiko, kojeg smo moj misionarski suradnik i ja podučavali. Uronio sam mladića u vodu i podigao van. Bio je otprilike iste visine kao i ja jer mi je govorio izravno u uho. Dok su mu se voda iz krstionice i suze slijevale niz lice, rekao je s radošću u glasu: »Čist sam, čist sam.«
Takve iste suze sreće vidio sam u očima nekoga tko se prisjetio riječi Božjeg apostola. Rekao joj je nakon dugog traženja i nježnog razgovora: »Opraštam ti u ime Gospodina. On će ti dati utjehu svog oprosta u njegovo vrijeme i na njegov način.« I jest.
Vidio sam zašto Gospodin može reći da kada su grijesi oprošteni, on ih se više ne sjeća. Uz snagu pomirenja, ljudi koje dobro poznajem i volim postajali su novi, a utjecaji grijeha su bili izbrisani. Moje je srce ispunjeno ljubavlju za Spasitelja i brižnog Oca koji ga je poslao.
Taj je veliki blagoslov došao poticanjem ljudi za koje se brinem da dođu Spasitelju po olakšanje od boli, olakšanje koje im samo on može dati. Zbog toga pozivam one koje volim da prime i veličaju svaki poziv koji im se nudi u Crkvi. Taj je izbor jedan od najvećih ključeva obiteljske sreće.
Pritisci sa svake strane života mogu nas dovesti u iskušenje da odbijemo ili zanemarimo pozive služiti Spasitelju. To nas može dovesti do duhovne opasnosti po nas, naše bračne drugove i naše obitelji. Neki se od tih poziva mogu činiti nevažnima, no mojse život i život moje obitelji promijenio na bolje prihvaćanjem poziva da podučavam zbor đakona. Osjetio sam ljubav tih đakona za Spasitelja i njegovu ljubav prema njima.
Vidio sam da se to dogodilo u životu bivšeg predsjednika okola i misije u njegovom pozivu da savjetuje zbor učitelja. Poznajem još jednog čovjeka, koji je bio biskup, a potom člana Sedamdesetorice područja, kojeg je Gospodin koristio da u zboru učitelja pomogne dječaku koji je stradao u nezgodi. Čudesa te službe dirnula su mnoge živote, uključujući i moj, i povećala njihovu ljubav za Spasitelja.
Dok služimo drugima, vjerojatno ćemo se moliti za suputništvo Duha Svetoga. Uspjeh u Gospodnjoj službi uvijek rezultira čudesima izvan naših vlastitih moći. Roditelji čije se dijete suočava s ozbiljnim buntovništvom znaju da je to istina, kao što zna i kućna posjetiteljica dok razgovara sa ženom koja je tražila utjehu zbog muža koji joj je rekao da ju napušta. Oboje sluge zahvalni su što su molili to jutro da im Gospodin pošalje Duha Svetoga kao suputnika.
Samo se uz suputništvo Duha Svetoga možemo nadati da ćemo biti ujedinjeni kao jednaki bračni drugovi u braku u kojem nema nesloge. Vidio sam kako je suputništvo presudno za sreću u braku. Čudo sjedinjavanja ujedno zahtijeva pomoć neba, a za to je potrebno vrijeme. Naš je cilj živjeti zajedno zauvijek u prisutnosti Nebeskog Oca i našeg Spasitelja.
Moj otac i moja majka dosta su bili različiti. Majka je bila pjevačica i umjetnica. Otac je volio kemiju. Jednom se na koncertu simfonijskog orkestra majka iznenadila kada je otac ustao i počeo odlaziti prije nego je pljesak započeo. Moja ga je majka upitala kamo ide. Njegov je odgovor, u svoj nevinosti, bio: »Pa gotovo je, zar ne?« Samo ga je blagi utjecaj Duha Svetoga doveo tamo s njom i vraćao ga opet uvijek iznova na koncerte.
Majka je živjela u New Jerseyu oko 16 godina tako da je moj otac mogao uzdržavati obitelj radeći na istraživanjima i podučavajući kemiju. Za nju je bila žrtva to što je odvojena od svoje majke udovice i neudane sestre koja se brinula o njoj u staroj obiteljskoj kući na farmi. Obje su preminule dok je majka bila daleko u New Jerseyu. To je bilo jedino vrijeme kada sam vidio majku da plače.
Nakon nekoliko godina kasnije mom je ocu ponuđen posao u Uti. Upitao je moju majku, opet u svoj nevinosti: »Mildred, što misliš da trebam učiniti?«
Rekla je: »Henry, učini ono što misliš da je najbolje.«
Odbio je ponudu. Sljedeće mu je jutro napisala pismo koje bih želio da ga još uvijek imam. Sjećam se da mu je rekla: »Nemoj ga otvarati ovdje. Idi u ured i tamo ga otvori.« Počinjalo je ukorom. Prije nekoliko joj je godina obećao da kada bi ikada mogao, odveo bi ju da bude blizu svoje obitelji. Bio je iznenađen njezinim izražavanjem ljutnje. Nije se sjetio želje njezinog srca. Odmah je poslao poruku o prihvaćanju ponude za posao.
Rekao je: »Mildred, zašto mi nisi rekla?«
Ona mu je odvratila: »Trebao si se sjetiti.«
Uvijek je govorio o tom odabiru preseljenja u Utu kao svom vlastitom, nikada kao o žrtvovanju svoje profesionalne karijere. Primili su čudo sjedinjavanja u jedno. Bilo bi bolje da je oca Duh Sveti podsjetio na obećanje koje je dao godinama ranije. Ipak, dopustio je da Duh Sveti omekša njegovo srce tako da njezin odabir postane njegov.
Nebeski Otac ima savršeno predviđanje, poznaje svakoga od nas i zna našu budućnost. Zna kroz koje ćemo poteškoće prolaziti. Poslao je svog Sina da bi patio kako bi mogao znati kako nas utješiti u našim kušnjama.
Mi znamo da Nebeski Otac ima duhovnu djecu na ovom svijetu koja ponekad odabiru grijeh i veliku nesreću. Zbog toga je poslao svog Prvorođenca da bude naš Otkupitelj, što je najveće djelo ljubavi u cijelom stvaranju. Stoga, moramo očekivati da će nam biti potrebna pomoć Boga i vrijeme da nas uzdigne za vječni život da bismo živjeli s našim Ocem.
Život u obiteljima će nas iskušavati. To i jest jedan od Božjih ciljeva kada nam daje dar smrtnosti ‒ jačati nas kušnjama. To će se očitovati osobito u obiteljskom životu gdje ćemo pronaći veliku radost i veliku tugu te izazove koji će se s vremena na vrijeme činiti izvan naše moći da ih izdržimo.
Predsjednik George Q. Canon rekao je sljedeće o tome kako je Bog pripremio vas, mene i našu djecu za kušnje s kojima ćemo se suočiti: »Nema onoga među nama na kojeg nije utrošena Božja ljubav. Nema onoga među nama za kojeg se on nije brinuo i njegovao ga. Nema onoga među nama kojeg on nije želio spasiti i za kojeg nije smislio način spašavanja. Nema onoga među nama nad kime nije postavio svoje anđele. Mi se možda u našim očima, i u očima drugih, vidimo beznačajnima i prezrenima, no istina jest da smo djeca Božja i da nam je on uistinu dao svoje anđele ‒ nevidljiva snažna i moćna bića ‒ da brinu o nama i da bdiju nad nama te da nas čuvaju u svom okrilju.«2
Ono što je predsjednik Cannon rekao je istinito. Bit će vam potrebna ta sigurnost, kao što sam ju i ja trebao i ovisio o njoj.
S vjerom sam molio da će netko koga volim tražiti i osjetiti snagu pomirenja. S vjerom sam molio da će ljudski anđeli priteći u pomoć, i došli su.
Bog je smislio načine da spasi svako od svoje djece. Za mnoge, to znači da budu zajedno s bratom ili sestrom ili bakom ili djedom koji ih voli bez obzira što činili.
Prije nekoliko godina jedan moj prijatelj je govorio o svojoj baki. Živjela je punim životom, uvijek vjerna Gospodinu i njegovoj Crkvi. Ipak, jedan je od njezinih unuka odabrao život kriminalca. Na kraju mu je izrečena kazna zatvora. Moj se prijatelj prisjetio da se njegova baka, dok se vozila autocestom kako bi posjetila svoga unuka u zatvoru, molila tjeskobno sa suzama u očima: »Pokušala sam živjeti dobrim životom. Zašto, zašto moram proživljavati ovu tragediju unuka koji je uništio svoj život?«
Odgovor joj je odmah došao u obliku ovih riječi: »Dao sam ga tebi jer sam znao da ga možeš voljeti i da ga budeš voljela bez obzira što učinio.«
Eto jedne čudesne lekcije svima nama. Put brižnih roditelja, a i baka i djedova kao i svih Božjih slugu neće biti lak u ovom svijetu koji propada. Ne možemo prisiliti Božju djecu da odaberu put do sreće. Bog to ne može učiniti zbog slobode odabira koju nam je dao.
Nebeski Otac i njegov Ljubljeni Sin ljube svu Božju djecu bez obzira na to što ona odabrala učiniti ili što su postala. Spasitelj je platio cijenu za sve grijehe, bez obzira koliko strašni oni bili. Iako pravda mora postojati, otvorena je prilika za milosrđekoja neće narušiti pravdu.
Alma je izrazio tu nadu svome sinu Korijantonu ovim riječima: »U skladu, dakle, s pravdom, naum se otkupljenja ne bi mogao obistiniti, već jedino uz uvjet da se ljudi obrate u tom stanju kušnje, da, u stanju priprave. Jer da nije tih uvjeta, milosrđe učinka ne bi moglo imati, a da ne uništi djelo pravde. A djelo pravde ne mogaše biti uništeno, jer bi tad Bog prestao biti Bogom.«3
Moja je poruka, stoga, mojoj unučadi, a i svima nama koji pokušavamo iskovati vječne obitelji, da je radost zajamčena za vjerne. Još prije postanka svijeta, brižni Otac na Nebu i njegov Ljubljeni Sin voljeli su one za koje su znali da će zalutati i utjecali na njih. Bog će ih voljeti zauvijek.
Vi imate prednost znati da su naučili naum spasenja iz naučavanja koja su primili u duhovnom svijetu. Oni i vi ste bili dovoljno vjerni da vam bude omogućeno doći na svijet, kada se mnogima drugima to nije dopustilo.
Uz pomoć Duha Svetoga, sve će istine biti prenesene u naše sjećanje. Ne možemo druge prisiliti na to, no možemo im dopustiti da to vide u našim životima. Uvijek možemo crpiti hrabrost iz sigurnosti da smo svi mi jednom osjetili radost zajedništva dok smo bili članovi ljubljene obitelji našeg Nebeskog Oca. Uz Božju pomoć svi mi opet možemo osjetiti tu nadu i tu radost. Molim se da tako bude za sve nas u ime Gospodina Isusa Krista. Amen.