Neprestance se čvrsto držati

starješina Kevin S. Hamilton

iz Sedamdesetorice

Neka neprestance držimo palicu gvozdenu koja nas vodi u nazočnost našeg Nebeskog Oca.

Moj se otac mogao sjetiti onoga dana, čak i sata kada je njegova obitelj ‒ otac, majka i četvero djece ‒ napustila Crkvu, a mnogi od njih se nikada više nisu vratili u ovom životu. Njemu je tada bilo 13 godina, bio je đakon, a tih su dana obitelji pohađale Nedjeljnu školu ujutro, a potom sakramentalni sastanak poslije podne. Jednog prekrasnog proljetnog dana, nakon povratka kući s nedjeljnih jutarnjih bogoštovlja i blagujući podnevni obrok zajedno, njegova se majka obratila ocu jednostavno pitajući: »Dobro, dragi, misliš li da bismo trebali ići na sakramentalni sastanak ovo poslijepodne ili da odvedemo obitelj na vožnju krajolikom?«

Ideja da se ide negdje drugdje umjesto na sakramentalni sastanak nikada nije mom ocu pala na pamet, no on i njegovo troje braće i sestara ustali su i pozorno slušali. Tog nedjeljnog popodneva vožnja poljem bila je vjerojatno najugodnija obiteljska aktivnost, no ta je malena odluka postala početak novog usmjerenja koje je neminovno odvraćalo njegovu obitelj od Crkve, sigurnosti, zaštite i blagoslova i vodilo na sasvim drugačiji put.

Kao lekciju onima u naše dane koji su možda u kušnji izabrati drugačiji put, prorok Lehi iz Mormonove knjige podijelio je viziju sa svojom obitelji: »I vidjeh bezbrojne skupine ljudi, mnogi od kojih se probijahu naprijed kako bi se domogli puta koji vodi k stablu uz koje [on] staja[še].

I… krenuše oni i krenuše stazom koja vodi k stablu.

I… silno velika mračna sumaglica, tolika da oni koji krenuše stazom, izgubiše svoj pravac te zalutaše i izgubiše se.«¹

Lehi je zatim vidio drugu skupinu »gdje se probijaju naprijed te iziđoše i uhvatiše se za kraj palice gvozdene; i probijahu se kroz mračne sumaglice prianjajući uz palicu gvozdenu sve dok ne iziđoše i ne okusiše od ploda sa stabla«. Nažalost, »kad okusiše od ploda sa stabla, obazirahu se naokolo kao da se posramiše« radi onih u »velik[oj] i prostran[oj] zgradi[i]« u kojih »držanje… bijaše podrugljivo, i upirahu prste svoje prema onima koji bijahu prišli i kušali od ploda«. Ti ljudi zatim »zastraniše na staze zabranjene i izgubiše se«.² Nisu bili u mogućnosti ili možda nisu željeli ustrajati do svršetka.

Bila je tamo treća skupina koja ne samo da je bila uspješna u dosezanju stabla života, već i na kraju nije odustala. O njima se u Svetim pismima govori da su se probijali »naprijed, neprestance čvrsto se držeći palice gvozdene, sve dok ne stigoše i ne popadaše i okusiše ploda sa stabla«.³ Palica gvozdena predstavljala je za ovu skupinu ljudi jedinu sigurnost i zaštitu koju su mogli naći, a neprestance su se čvrsto držali; odbili su ju pustiti čak i zbog nečega jednostavnoga poput vožnje krajolikom u nedjelju poslijepodne.

O toj je skupni ljudi starješina David A. Bednar podučio: »Ključna je fraza u ovom stihu ‘neprestance čvrsto se držeći’ palice gvozdene… Možda je ova treća skupna ljudi neprestance čitala iproučavala i tražila riječi Kristove… To je skupina kojoj bismo i vi i ja trebali težiti.«⁴

Oni među nama koji su članovi Božje Crkve danas sklopili su savez slijediti Isusa Krista i slušati Božje zapovijedi. Krštenjem smo sklopili savez da stojimo kao svjedoci Spasitelja⁵, da tješimo slabe i potrebite⁶, da obdržavamo zapovijedi Božje te da se pokajemo ako je potrebno jer apostol Pavao nas podučava: »Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave«.⁷

Svaki tjedan imamo priliku prisustvovati sakramentalnom sastanku gdje možemo obnoviti te saveze blagujući kruh i vodu sakramentalne uredbe. Taj nam jednostavan čin dopušta da se još jednom obvežemo slijediti Isusa Krista i pokajati se kada podbacimo. Zauzvrat, imamo Božje obećanje da će nas njegov Duh voditi i štititi.

Iz Propovijedaj moje evanđelje naši misionari podučavaju da objava i svjedočanstvo dolaze kada prisustvujemo nedjeljnim crkvenim sastancima: »Dok prisustvujemo bogoslužjima i zajedno štujemo, jačamo jedan drugoga. Obnavljamo se u društvu naših prijatelja i obitelji. Naša vjera se jača dok proučavamo Sveta pisma i učimo više o obnovljenom evanđelju.⁸

Netko bi mogao zapitati zašto imamo tri zasebna sastanka nedjeljom i zašto su sva tri potrebna? Osvrnimo se kratko na ta tri sastanka:

Sakramentalni sastanak pruža mogućnost sudjelovati u uredbama sakramenta. Obnavljamo svoje saveze, primamo i povećavamo mjeru Duha te dobivamo dodatni blagoslov podučavanja i izgrađivanja po Duhu Svetomu.
Nedjeljna nam škola dopušta da »jedan drugoga poučava[mo] o nauku kraljevstva«⁹ da se svi možemo »poti[cati] i rad[ovati]«.¹⁰ Velika snaga i osobni mir dolaze nam kada shvaćamo nauke obnovljenog evanđelja.
Svećenički su sastanci vrijeme za muškarce i mladiće da »upozna[ju] dužnost svoju«¹¹ te da budu »savršenije upu[ćeni]«¹², a sastanak Potpornog društva pruža ženama Crkve mogućnost da »povećaju svoju vjeru… ojačaju [svoje] obitelji i domove te pomognu onima u potrebi«.¹³

Slično tome i naše djevojke i djeca imaju svoje vlastite sastanke i nastavu gdje uče evanđelje dok se pripremaju za važne odgovornosti koje će im doći. Na svakom od tih jedinstvenih, ali povezanih, sastanaka učimo nauk, osjećamo Duha i služimo jedni drugima. Iako će možda postojati iznimke zbog udaljenosti, putnih troškova ili zdravlja, trebali bismo nastojati prisustvovati svim našim nedjeljnim sastancima. Obećavam vam da će blagoslovi velike radosti i mira doći štovanjem šabata tijekom našeg trosatnog rasporeda nedjeljnih sastanaka.

Naša se obitelj obvezala prisustvovati svim našim nedjeljnim sastancima. Utvrdili smo da to jača našu vjeru i produbljuje naše shvaćanje evanđelja. Naučili smo da se osjećamo dobro donoseći odluku da ćemo prisustvovati našim crkvenim sastancima, osobito kada se vraćamo našim domovima i nastavljamo poštovati šabat. Mi prisustvujemo svim našim nedjeljnim sastancima čak i kada smo na odmoru ili putovanju. Jedna od naših kćeri nedavno nam je pisala da je posjetila crkvu u gradu u kojem je putovala i zatim je dodala: »Da, tata, prisustvovala sam svim trima nedjeljnim sastancima.« Znamo da je blagoslovljena zbog pravedne odluke.

Svako od nas ima mogućnost mnogih odabira kako poštivati šabat. Uvijek će biti nekih »dobrih« aktivnosti koje se mogu i trebaju žrtvovati za bolji odabir prisustvovanja na crkvenom sastanku. To je ustvari jedan od načina na koji protivnik »vara [naše] duše i pomalo [nas] odvodi u pakao«.¹⁴ Koristi one »dobre« aktivnosti i mijenja ih za »bolje« ili čak »najbolje« aktivnosti.¹⁵

Neprestance se držati palice znači da prisustvujemo kad god je to moguće svim našim nedjeljnim sastancima: sakramentalnom sastanku, nedjeljnoj školi, svećeničkom sastanku te sastanku Potpornog društva. Naša djeca i mladi prisustvuju sastancima u Maloj školi, organizacijama Mladića i Djevojaka. Nikada ne smijemo izdvajati ili odabirati kojim sastancima prisustvovati. Jednostavno se trebamo držati riječi Božje štujući i prisustvujući svim našim sastancima šabata.

Neprestance se držati palice znači da trebamo nastojati obdržavati sve Božje zapovijedi, svaki dan imati osobnu ili obiteljsku molitvu te svakodnevno proučavati Sveta pisma.

Neprestance se držati dio je nauka Kristova kako poučava Mormonova knjiga. Mi živimo po vjeri u Isusa Krista, kajemo se za svoje grijehe te mijenjamo svoja srca, zatim ga slijedimo u vode krštenja te primamo dar potvrde od Duha Svetoga, koji nam služi kao voditelj i tješitelj. A potom, kao što podučava Nefi »hrli[mo] naprijed, gosteći se riječju Kristovom« sve do kraja naših života.¹⁶

Moja braćo i sestre, ljudi smo saveza. Mi svojevoljno stupamo i obdržavamo saveze, a obećani je blagoslov da ćemo primiti »sve što ima Otac«.¹⁷ Dok se neprestance držimo palice obdržavajući naše saveze, bit ćemo ojačani oduprijeti se iskušenjima i opasnostima svijeta. Bit ćemo u mogućnosti upravljati ovim smrtničkim životom sa svim njegovim kušnjama sve dok zapravo ne dosegnemo stablo s plodovima »vrhu svih drugih plodova najdragocjeni[jima] i najpoželjni[jima]«.¹⁸

Moj je otac imao sreću vjenčati se s dobrom ženom koja ga je potaknula da se vrati natrag u crkvu svoje mladosti te da iznova započne napredovati na tom putu. Njihovi su vjerni životi blagoslovili svu njihovu djecu, sljedeći naraštaj unučadi, a sada i praunučadi.

Kao što je jednostavna odluka prisustvovati ili ne prisustvovati jednom od njihovih sastanaka štovanja šabata uvelike izmijenila živote obitelji moje bake i djeda, naše svakodnevne odluke će utjecati na naše živote na najznačajnije načine. Beznačajno malena odluka poput prisustvovati ili ne sakramentalnom sastanku može imati dalekosežne, čak i vječne, posljedice.

Možemo odabrati biti marljivi i dobiti velike blagoslove i zaštite koji proizlaze od sabiranja i obdržavanja saveza. Da neprestance držimo palicu gvozdenu koja nas vodi u nazočnost našeg Nebeskog Oca, moja je molitva, u sveto ime Isusa Krista. Amen.