Gledaj naprijed i vjeruj
starješina Edward Dube
iz Sedamdesetorice
U očima Gospodnjim, nije toliko važno što smo učinili ili gdje smo bili, nego gdje želimo poći.
Kad sam bio dječak, radeći na poljima sa svojom majkom, poučila me najvažnijim životnim lekcijama. Bilo je već kasno jutro, sunce je izašlo, a mi smo kopali dosta dugo, bar se meni tako činilo. Zastao sam i pogledao prema onome što smo napravili i rekao majci: »Pogledaj što smo sve učinili!« Majka nije odgovarala. Misleći da me nije čula, ponovio sam još jednom malo glasnije. Još uvijek nije odgovarala. Povisujući svoj glas malo više, ponovio sam iznova. Naposljetku se okrenula i rekla mi: »Edwarde, nikada ne gledaj unatrag. Nego gledaj naprijed prema onome što još imamo učiniti.«
Draga moja braćo i sestre, savez koji smo sklopili s Gospodinom prilikom krštenja »sta[ja]ti kao svjedoci Božji u svako doba, i u svemu, i na svakome mjestu gdje se možda na[đemo]« (Mosija 18:9), cjeloživotna je predanost. Predsjednik Dieter F. Uchtdorf je savjetovao: »Oni koji su ušli u vode krštenja i primili dar Duha Svetoga, krenuli su putem učeništva i imaju zadatak postojano i u potpunosti slijediti korake Spasitelja.« (»Sveci svih godišnjih doba«, Ensignili Liahona,, rujan 2013, 5). Gospodin nas kroz svoje sluge poziva da mu služimo u različitim pozivima koje prihvaćamo s potpunom predanošću. Kada smo razriješeni i dobijemo poziv za drugo zaduženje, radosno ga prihvaćamo znajući, poput naših predaka, da »u službi Gospodnjoj, nije važno gdje služite, već kako« (J. Reuben Clark Jr., Conference Report, travanj 1951, 154)
Stoga, kada je predsjednik okola ili biskup razriješen, on radosno prihvaća svoje razrješenje, a kada dobije poziv za služenje koje Gospodin, preko svojih slugu, smatra »podobnim« (Mosija 3:19), ne zasjenjuje ga njegovo prethodno iskustvo niti gleda unatrag razmišljajući da je dovoljno služio. Neće »klon[uti] u dobročinstvima« jer zna da »polaže temelj za veliko djelo« s jasnom vizijom da takva nastojanja blagoslivljaju živote za vječnost. Stoga, »iz onoga što je maleno proizlazi ono što je veliko« (NiS 64:33).
Svi se trebamo »brižljivo zauzimati za ono što je dobro, i učiniti mnogo toga po [našoj] slobodnoj volji svojoj i ostvariti mnogo pravednosti« (NiS 58:27).
Starješina Jeffrey R. Holland iz Zbora dvanaestorice apostola je savjetovao: »Prošlost je da učimo od nje, a ne da u njoj živimo. Gledamo natrag kako bismo tražili žar blistavih iskustava, a ne pepeo. A kada smo naučili ono što trebamo naučiti i donijeli sa sobom ono najbolje što smo iskusili, tada gledamo naprijed i pamtimo da je vjera uvijek usmjerena prema budućnosti« (»The Best Is Yet to Be«, Ensign,, siječanj, 2010, 24; ili Liahona, siječanj, 2010, 18).
Iako je majčina lekcija o gledanju prema naprijed bila usmjerena prema vidljivom korovu na polju, taj je izazov bio neznatan u odnosu na ono što su rani sveci prošli. Starješina Joseph B. Wirthlin dobro je opisao ovo iskustvo: »Godine 1846. više od 10.000 [ljudi] napustilo je procvjetali grad [Nauvoo] izgrađen na obali rijeke Mississipi. S vjerom u proročke vođe, ti su rani članovi Crkve napustili svoj ‘Prekrasni grad’ i uputili se u divljinu američkih granica. Nisu točno znali kamo idu, koliko se točno kilometara nalazi pred njima, koliko će trajati putovanje ili kakva se budućnost krije pred njima. No, ono što su znali je da ih vodi Gospodin i njegovi sluge« (»Faith of Our Fathers«, Ensign, svibanj 1996, 33).
Znali su kako je to gledati naprijed i vjerovati. Prije desetljeća i pol, neki su od tih članova bili prisutni kada je primljena objava:
»Jer, zaista kažem vam, blago onomu koji obdržava zapovijedi moje, i u životu i u smrti, i onomu koji je vjeran u nevolji, plaća će biti veća u kraljevstvu nebeskomu.
Svojim naravnim očima zasad vidjeti ne možete namisao Boga svoga o onomu što će doći poslije, i onu slavu koja će uslijediti nakon velike nevolje.« (NiS 58:2–3).
I mi također možemo gledati naprijed i vjerovati. Možemo prihvatiti poziv našeg Gospodina koji nas otvorenih ruku poziva:
»Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.
Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj dušama svojim,
jer jaram je moj sladak, a moje breme lako« (Matej 11:29–30).
Naš dragi prorok, predsjednik Thomas S. Monson, njegovi savjetnici i Zbor dvanaestorice apostola uputili su poziv svima nama da sudjelujemo u djelu spasenja. Novi obraćenici, mladi, mladi odrasli, umirovljenici i cjelodnevni misionari trebaju jednako upregnuti u ubrzavanju djela spasenja.
Predsjednik Boyd K. Packer, Predsjednik Zbora dvanaestorice apostola jednom je prisustvovao natjecanju s upregnutim bikovima, iz čega je izvukao analogiju. O tom je iskustvu rekao: »Drvene su saonice bile natovarene ciglama od cementa: deset tisuća funti [4,535 kg] – pet tona. … Cilj je bio da volovi pomaknu saonice za oko tri stope [91 cm]. … Primijetio sam dobro uparen par vrlo velikih, šarenih, plavosivih životinja… velike plave volove iz minulih razdoblja.«
Govoreći o rezultatima natjecanja rekao je: »Ekipe su bile eliminirane jedna po jedna. … Veliki se plavi volovi nisu niti pomaknuli! Neugledan, maleni par životinja, ne tako dobro uparenih veličinom, pomaknuo je saonice sva tri puta.«
Tada je dobio objašnjenje tog iznenađujućeg rezultata: »Veliki plavi bili su veći i jači i bolje upareni veličinom od druge ekipe. No, maleni su bikovi bolje timski surađivali i koordinirali. Zajedno su upregnuli. Obje životinje zajedno kreću u isto vrijeme i sila se prenosi na teret« (»Equally Yoked Together«, izvadak iz obraćanja na seminaru za regionalne predstavnike, 03. travnja 1975; u Teaching Seminary: Preservice Readings [2004], 30).
Dok gledamo naprijed i vjerujemo, potreban nam je isti taj timski rad u ubrzanju djela spasenja dok pozivamo druge da dođu Kristu. U našim individualnim mogućnostima, trebamo slijediti savjet predsjednika Dietera F. Uchtdorfa da »stanemo bliže jedan drugomu te podignemo druge tamo gdje stojimo« (»Lift Where You Stand«, Ensign ili Liahona, studeni 2008, 56). Možemo iskoristiti svoj puni potencijal, upravo kao što je to rekao starješina L. Tom Perry iz Zbora dvanaestorice: »Dok putujem diljem Crkve, divim se svim onim pozitivnim stvarima koje se događaju. Ipak, nikada nisam osjetio da mi, kao ljudi, živimo svojim stvarnim potencijalom. Osjećam da ne djelujemo uvijek zajedno, da smo još uvijek previše zainteresirani za osobnu slavu i uspjeh te da pokazujemo premalo zanimanja za zajednički cilj izgradnje kraljevstva Božjeg« (»United in Building the Kingdom of God«, Ensign, svibanj 1987, 35).
Ujedinimo se, stoga, svi u taj zajednički cilj »ostvariva[nja] besmrtnost[i] i život[a] vječn[og] za čovjeka« (Mojsije 1:39).
Naš Spasitelj, Isus Krist, koji vidi početak i kraj, vrlo je dobro znao put kojim će putovati u Getsemani i Golgotu kada je rekao: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.« (Luka 9:62) U očima Gospodnjim, nije toliko važno što smo učinili ili gdje smo bili, nego gdje želimo poći.
Prorok Joseph Smith poučio nas je našim vodećim načelima: »Temeljna načela naše religije je svjedočanstvo apostola i proroka koje se odnosi na Isusa Krista te da je umro, bio pokopan, ponovno ustao treći dan i bio uznesen na nebo; i sve druge stvari koje se odnose na našu religiju su samo dodaci tome« (Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph Smith [2007], 49).
Svjedočim da dok slijedimo primjer našeg Spasitelja, Isusa Krista, i dižemo svoje ruke u kako bismo podržali našeg dragog proroka, predsjednika Thomasa S. Monsona, pronaći ćemo mir, utjehu, radost i »blagovat će[mo] dobra zemlje… u ove posljednje dane« (NiS 64:34). U ime Isusa Krista, amen.