Jesmo li svjesni što imamo?
Carole M. Stephens
prva savjetnica u vrhovnom predsjedništvu Potpornog društva
Svećeničke uredbe i savezi omogućavaju pristup punini blagoslova koje nam je Bog obećao, a koji su mogući Spasiteljevim pomirenjem.
U brošuri »Obitelj: Proglas svijetu«, Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice apostola izjavili su: »Sva ljudska bića – muško i žensko – stvorena su na sliku Boga. Svatko je ljubljeni duhovni sin ili kći nebeskih roditelja i kao takav svatko ima božansku narav i sudbinu«.1 Kako bismo postigli tu božansku sudbinu, svakom su sinu i kćeri Božjoj potrebne svećeničke uredbe i savezi.
Potrebno nam je krštenje. Kada smo uronjeni u vode krštenja, sklapamo savez da ćemo na sebe uzeti ime Kristovo, da ćemo ga se uvijek spominjati, obdržavati njegove zapovijedi i služiti mu do svršetka, kako bismo uvijek uza se mogli imati njegova Duha.2
Trebamo dar Duha Svetoga. Kroz tu uredbu imamo pravo na stalno suputništvo Duha. Predsjednik Wilford Woodruff je podučavao: »Svaki muškarac ili žena koji su ušli u crkvu Boga i koji su kršteni za iskupljenje grijeha imaju pravo na objavu, pravo na Duh Božji, da im pomogne u njihovom radu, u odgoju djece, u savjetovanju njihove djece i onih koje su pozvani čuvati. Duh Sveti nije ograničen samo na muškarce, apostole ili proroke; on pripada svakom vjernom muškarcu ili ženi, svakom djetetu koje je dovoljno staro da primi evanđelje Kristovo.«3
Trebamo primiti hramsko podarivanje. Starješina M. Russell Ballard je rekao: »Kada muškarac i žena odlaze u hram, tada oboje bivaju podareni istom moći koja je prema definiciji svećenička moć… Podarivanje je doslovno dar moći.«4
Potrebna nam je uredba pečaćenja koja vodi vječnom životu, »najveć[em] od svih darova Božjih«.5 Ovu svećeničku uredbu primaju muškarac i žena zajedno. Starješina Russell M. Nelson je podučavao: »Svećenička ovlast obnovljena je tako da bi obitelji mogle biti zapečaćene za vječnost«.6
Potrebna nam je mogućnost obnove naših saveza svakog tjedna kada blagujemo sakrament. Proroci i apostoli posljednjih dana također su podučavali da kada dostojno blagujemo sakrament, obnavljamo ne samo naše saveze krštenja, nego »sve saveze koje sklapamo s Gospodinom«.7
Te svećeničke uredbe i savezi omogućavaju pristup punini blagoslova koje nam je Bog obećao, a koji su mogući Spasiteljevim pomirenjem. One naoružavaju sinove i kćeri Božje moću, Božjom moću8, te nam pružaju mogućnost da primimo vječni život ‒ da se vratimo u Božju prisutnost i živimo s njime u njegovoj vječnoj obitelji.
Nedavno samo pošao sa svećeničkim vođama posjetiti domove četiriju žena u Hondurasu. Tim su sestrama i njihovim obiteljima bili potrebni svećenički ključevi i ovlast, svećeničke uredbe i savezi te svećenička moć i blagoslovi.
Posjetili smo dragu sestru koja je bila udana i ima dvoje prekrasne djece. Ona je vjerna i aktivna u Crkvi i uči svoju djecu da odaberu ispravno. Njezin ju suprug podržava u aktivnostima Crkve, no on nije član. Njezina je obitelj jaka, ali da bi imali više snage trebaju dodatne svećeničke blagoslove. Trebaju da otac primiti uredbe krštenja i dar Duha Svetoga te da mu se dodijeli svećeništvo. Bila im je potrebna svećenička moć koja može doći kroz podarivanje i pečaćenje.
Naš sljedeći posjet bio je dom dviju neudanih sestara, žena velike vjere. Jedna je sestra imala sina koji se pripremao za misiju. Druga se sestra liječila od raka. U vrijeme obeshrabrenja i očaja, sjetili su se Spasiteljeva pomirenja i ispunili su se vjerom i nadom. Objema su bili potrebni dodatni blagoslovi i moć dostupna kroz hramske uredbe. Potaknuli smo ih da se pridruže budućem misionaru u svom domu u pripremi da prime te uredbe.
Naš je posljednji posjet bio domu sestre čiji je suprug nedavno tragično poginuo u prometnoj nezgodi. Kao nedavna obraćenica u Crkvi, nije shvatila da može primiti vlastito podarivanje i biti zapečaćena za svojeg supruga. Kada je naučila da su ti blagoslovi dostupni njoj i njezinom pokojnom mužu, obuzela ju je nada. Znajući da se kroz hramske uredbe i saveze njezina obitelj može zajedno zapečatiti, imala je vjeru i odlučnost suočiti se s nadolazećim iskušenjima.
Sin ove udovice priprema se primiti Aronovo svećeništvo. Njegovo će zaređenje za nju i za njezinu obitelj biti veliki blagoslov. Imat će obnašatelja svećeništva u svojem domu.
Kada sam se susrela s tim vjernim ženama u Hondurasu, mogla sam vidjeti da nastoje držati svoje obitelji aktivnima u evanđelju. Izrazile su zahvalnost za članove odjela koji obdržavaju saveze i koji su nježno bdjeli nad njima i pomagali im da podrže svoje vremenite i duhovne potrebe. Međutim, svaka je od tih sestara imala potrebe koje nisu sasvim udvoljene.
U svakome od tri doma koje smo posjetili, mudri je svećenički vođa upitao svaku sestru je li primila svećenički blagoslov. Svaki puta odgovor je bio ne. Svaka je sestra tražila i primila svećenički blagoslov toga dana. Svaka je jecala dok je izražavala zahvalnost za utjehu, usmjerenje, ohrabrenje i nadahnuće koje dolazi od njezina Nebeskog Oca kroz dostojnog obnašatelja svećeništva.
Te su me sestra nadahnule. Pokazale su poštovanje prema Bogu i njegovoj moći i ovlasti. Također, bila sam zahvalna za vođe svećeništva koji su posjetili te domove zajedno sa mnom. Kada smo napuštali svaki dom, savjetovali smo se o tome kako možemo pomoći tim obiteljima da prime uredbe koje su im trebale kako bi napredovale na putu saveza i ojačale svoje domove.
Danas postoji velika potreba muškarca i žene da njeguju međusobno poštovanje kao sinovi i kćeri Boga te da iskazuju poštovanje našem Ocu na Nebu i njegovom svećeništvu ‒ njegovoj snazi i ovlasti.
On ima naum za svakoga od nas i kada živimo u našoj vjeri i vjerujemo u njegov naum, naše će poštovanje prema njemu te prema moći i vlasti njegova svećeništva ojačati.
U globalnoj obuci vodstva na temu Jačanje obitelji i Crkve kroz svećeništvo podučeni smo da se sestre koje nemaju obnašatelje svećeništva u svojim domovima nikada ne trebaju osjećati usamljeno. Blagoslovljene su i ojačane kroz uredbe koje su primile i saveze koje obdržavaju. Nemojte oklijevati tražiti pomoć kada je potrebna. Starješina M. Russell Ballard je podučavao da svaka žena u Crkvi treba znati da ima biskupa, predsjednika zbora starješina, kućnog učitelja i druge dostojne obnašatelje svećeništva na koje se može osloniti da će joj doći u dom i pomoći joj i, kako je sestra Rosemary M. Wixom dodala, »dati blagoslov«.9
Starješina Ballard je također podučio: »Naš je Otac na Nebu velikodušan sa svojom moći. Svaki muškarac i žena ima pristup toj moći za pomoć u njihovim vlastitim životima. Svi koji su sklopili svete saveze s Gospodinom i koji poštuju te saveze, podobni su primiti osobnu objavu, biti blagoslovljeni anđeoskim posluživanjem [te] komunicirati s Bogom.«10
Svi mi trebamo jedni druge. Sinovi Božji trebaju kćeri Božje, a kćeri Božje trebaju sinove Božje.
Imamo različite darove i različite snage. U Prvoj poslanici Korinćanima, glava 12, naglašava se potreba sinova i kćeri Božjih, svakoga od nas, ispuniti svoju pojedinačnu ulogu i odgovornosti sukladno Gospodnjem naumu da nam svima bude na korist.11
Sinovi Božji, znate li tko ste? Jeste li svjesne što imate? Jeste li dostojni živjeti svećeništvo i primiti snagu i blagoslove svećeništva? Prihvaćate li svoje uloge i odgovornosti da jačate domove kao očevi, djedovi, sinovi, braća, stričevi ili ujaci? Poštujete li ženu, ženstvenost i majčinstvo?
Kćeri Božje, znamo li mi tko smo? Jesmo li svjesni što imamo? Jesmo li dostojne primiti snagu i blagoslove svećeništva? Primamo li sa zahvalnošću, milošću i dostojanstvom darove koji su nam dani? Prihvaćamo li svoje uloge i odgovornosti da jačamo domove kao majke, bake, kćeri, sestre, strine ili tete? Poštujemo li muškarca, muževnost i očinstvo?
Kao sinovi i kćeri saveza imamo li vjeru u našeg Nebeskog Oca i njegov vječni naum za nas? Imamo li vjeru u Isusa Krista i njegovo pomirenje? Vjerujemo li da imamo božansku narav i sudbinu? A u našim nastojanjima da postignemo tu sudbinu i primimo sve ono što Otac ima12, razumijemo li važnost primanja svećeničkih uredbi te sklapanja, obdržavanja i obnavljanja svojih saveza s Gospodinom?
Mi smo ljubljeni duhovni sinovi i kćeri nebeskih roditelja s božanskom naravi i sudbinom. Naš Spasitelj, Isus Krist, volio nas je toliko da je položio svoj život za nas. Njegovo nam pomirenje pruža način da napredujemo na putu i da se vratimo u naš nebeski dom kroz svete svećeničke uredbe i saveze.
Te svećeničke uredbe i savezi obnovljeni su na zemlju kroz proroka Josepha Smitha, a danas predsjednik Thomas S. Monson drži sve ključeve svećeništva na zemlji.
Starješina D. Todd Christofferson je podučavao: »U Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana postoji svećenička ovlast za posluživanje uredbi po kojima možemo sklopiti obvezujuće saveze s našim Nebeskim Ocem u ime njegovog svetog Sina … Bog će održati svoja obećanja vama kada poštujete svoje saveze s njime.«13
O tome svjedočim, u ime Isusa Krista. Amen.