Stupovi i zrake
I mi možemo imati vlastiti stup svjetlosti – jednu po jednu zraku.
Moja je poruka za one koji se brinu zbog svojeg svjedočanstva jer nisu imali preplavljujuća duhovna iskustva. Molim se da mogu pružiti nešto mira i uvjerenja.
Obnova evanđelja Isusa Krista započela je eksplozijom svjetla i istine! Tinejdžer u sjevernom dijelu države New York, vrlo uobičajenog imena – Joseph Smith – ulazi u šumarak kako bi se molio. Zabrinut je zbog svoje duše i položaja pred Bogom. Traži oprost za svoje grijehe. I zbunjen je oko toga kojoj se crkvi priključiti. Potrebna mu je jasnoća i mir – potrebno mu je svjetlo i znanje.
Dok se Joseph spušta na koljena kako bi se molio i »prinosi[o] želje svoga srca Bogu«, gusta ga tama obujmljuje. Nešto zlo, ugnjetavačko i vrlo stvarno pokušava ga zaustaviti – svezati mu jezik tako da ne može govoriti. Sile tame postaju toliko silne da Joseph misli kako će umrijeti. No on »napre[že] sve svoje moći da prizove[] Boga da [ga] izbavi iz vlasti toga neprijatelja koji [ga je] zahvati[o]«. I tada, »u tom trenutku kada [je] bi[o] spreman utonuti u očaj i prepustiti se uništenju«, kada nije znao može li više izdržati, veličanstveni sjaj ispunjava šumarak, raspršujući tamu i neprijatelja njegove duše.
»Stup svjetlosti« sjajniji od sunca postupno se spušta na njega. Pojavi se jedna osoba, a zatim druga. Njihov »sjaj i slava ne daju se opisati«. Prvi, naš Nebeski Otac, izgovara njegovo ime, »upirući prstom u drugoga – [Josephe!] Ovo je moj ljubljeni Sin. Čuj ga!«
I s tim preplavljujućim naletom svjetla i istine, započela je Obnova. Uslijedit će stvaran potop božanske objave i blagoslova: nova Sveta pisma, obnovljeni svećenički ključevi, apostoli i proroci, uredbe i savezi te ponovno uspostavljanje Gospodinove istinite i živuće Crkve koja će jednog dana ispuniti Zemlju svjetlom i svjedočanstvom o Isusu Kristu te njegovim obnovljenim evanđeljem.
Sve je to i još mnogo više toga započelo s dječakovom očajničkom molitvom i stupom svjetlosti.
I mi imamo svoje očajničke potrebe. I mi trebamo slobodu od duhovne zbunjenosti i svjetovne tame. I mi trebamo spoznati za sebe. To je jedan razlog iz kojeg nas je predsjednik Russell M. Nelson pozvao da se »uroni[mo]… u veličanstveno svjetlo Obnove«.
Jedna od velikih istina Obnove jest ta da su nebesa otvorena – da i mi možemo primiti svjetlo i spoznaju s visina. Svjedočim da je to istinito.
No moramo se paziti duhovne klopke. Ponekad vjerni članovi Crkve postaju obeshrabreni pa čak i odlutaju jer nisu imali preplavljujuća duhovna iskustva – jer nisu iskusili vlastiti stup svjetlosti. Predsjednik Spencer W. Kimball upozorio je: »Uvijek očekujući ono spektakularno, mnogi će u potpunosti propustiti stalan priljev objavljene komunikacije.«
Slično tomu, predsjednik Joseph F. Smith prisjetio se: »Gospodin je uskratio čuda od mene [kad sam bio mlad], i pokazao mi istinu, redak za retkom, odredbu za odredbom, ovdje malo i ondje malo«.
To je Gospodinov uobičajen uzorak, braćo i sestre. Umjesto da nam šalje stup svjetlosti, Gospodin nam šalje zraku svjetla, a zatim još jednu pa još jednu.
Te zrake svjetla neprestano se izlijevaju dolje na nas. U Svetim pismima podučava se da je Isus Krist »svjetlo i život svijeta«, da njegov »Duh daje svjetlo svakom čovjeku koji dođe na svijet« i da njegovo svjetlo »ispu[nja] beskrajnost prostora«, dajući »život svemu«. Svjetlo Kristovo doslovno je svugdje oko nas.
Ako smo primili dar Duha Svetoga i nastojimo primjenjivati vjeru, kajati se i poštivati svoje saveze, tada smo dostojni stalno primati te božanske zrake. Po nezaboravnoj frazi starješine Davida A. Bednara: »Mi ‘živimo u objavi’.«
Pa ipak, svatko je od nas drugačiji. Nema dvoje ljudi koji doživljavaju Božje svjetlo i istinu na potpuno isti način. Odvojite nešto vremena da razmislite o tome kako doživljavate svjetlo i Duh Gospodnji.
Možda ste iskusili te nalete svjetla i svjedočanstva kao »mir [izgovoren] umu [vašemu] gledom na o[n]o« što vas je brinulo.
Ili kao dojam – miran, nježan glas – koji se staložio »u umu [vašemu] i u srcu [vašemu]« te vas je poticao da činite nešto dobro, poput pomaganja nekome.
Možda ste bili na satu u crkvi – ili u kampu za mlade – i osjetili snažnu želju da slijedite Isusa Krista i ostanete vjerni. Možda ste čak ustali i iznijeli svjedočanstvo za koje ste se nadali da je istinito, a zatim ste osjetili da jest.
Ili ste se možda molili i osjetili radosno uvjerenje da vas Bog voli.
Možda ste čuli nekoga kako iznosi svjedočanstvo o Isusu Kristu, a to je dirnulo vaše srce i ispunilo vas nadom.
Možda ste čitali Mormonovu knjigu i stih je progovorio vašoj duši, kao da ga je Bog stavio tamo samo za vas – a onda ste shvatili da on to jest učinio.
Možda ste osjetili Božju ljubav prema drugima dok ste im služili.
Ili se možda mučite osjećati Duha u određenom trenutku zbog depresije ili tjeskobe, ali imate dragocjeni dar i vjeru da se osvrnete unatrag i prepoznate prošla »nježna milosrđa Gospodnja«.
Ono što želim reći jest da postoji mnogo načina za primanje nebeskih zraka svjedočanstva. Naravno, ovo su samo neki. Možda neće biti dramatični, ali svi oni čine dio naših svjedočanstava.
Braćo i sestre, nisam vidio stup svjetlosti, ali sam poput vas iskusio mnoge božanske zrake. Tijekom godina pokušavao sam cijeniti takva iskustva. Otkrivam da ih, dok to činim, prepoznajem te pamtim još i više njih. Evo nekih primjera iz mojega vlastitog života. Nekima možda neće biti dojmljivi, ali su dragocjeni meni.
Sjećam se da sam bio neotesani tinejdžer prilikom krštenja. Kada je sastanak trebao početi, osjetio sam Duha kako me potiče da sjednem i budem pobožan. Sjeo sam i ostao tih ostatak sastanka.
Prije svoje misije bojao sam se da moje svjedočanstvo nije dovoljno snažno. Nitko u mojoj obitelji nikada nije služio misiju, a ja nisam znao hoću li ja to moći učiniti. Sjećam se da sam očajnički proučavao i molio se kako bih primio snažnije osvjedočenje o Isusu Kristu. Tada sam jednoga dana, dok sam preklinjao Nebeskog Oca, osjetio snažan osjećaj svjetla i topline. I spoznao sam. Jednostavno sam znao.
Sjećam se da me jedne noći, godinama kasnije, probudio osjećaj »čiste razumnosti« govoreći mi da ću biti pozvan služiti u zboru starješina. Bio sam pozvan dva tjedna kasnije.
Sjećam se Općeg sabora na kojem je voljeni član Zbora dvanaestorice apostola izrekao točne riječi svjedočanstva za koje sam rekao prijatelju da ih se nadam čuti.
Sjećam se da sam klečao sa stotinama braće kako bih se molio za dragog prijatelja koji je ležao u nesvijesti na respiratoru u maloj, dalekoj bolnici nakon što mu je srce stalo. Kada smo ujedinili svoja srca da bismo preklinjali za njegov život, probudio se i izvukao cijev respiratora iz svojega grla. Danas služi kao predsjednik kolčića.
I sjećam se da sam se probudio sa snažnim duhovnim osjećajima nakon živopisna sna o dragom prijatelju i mentoru koji je prerano preminuo, ostavljajući ogromnu prazninu u mojem životu. Smiješio se i bio je radostan. Znao sam da je bio dobro.
To su neke od mojih zraka. Imali ste svoja vlastita iskustva – svoje vlastite svjetlom ispunjene bljeskove svjedočanstva. Kada prepoznamo, pamtimo i sabiremo te zrake »pod jednu glavu«, nešto se predivno i moćno počinje događati. »Svjetlost prianja uz svjetlost« – »istina grli istinu.« Stvarnost i moć jedne zrake svjedočanstva jača i spaja se s drugom, a zatim trećom pa četvrtom. Redak za retkom, odredbu za odredbom, zraku ovdje i zraku ondje – jedan po jedan mali, dragocjeni duhovni trenutak – u nama raste srž svjetlom ispunjenih, duhovnih iskustava. Možda nijedna zasebna zraka nije dovoljno snažna ili svijetla da sačinjava puno svjedočanstvo, no zajedno mogu postati svjetlo koje tama sumnje ne može prevladati.
»O, dakle, nije li to stvarno?« Alma pita. »Kažem vam: Da, jer je svjetlo.«
»Ono što je od Boga je svjetlo;« Gospodin podučava, »i onaj tko primi svjetlo, i ustraje u Bogu, prima više svjetla; i to svjetlo postaje sve svjetlije i svjetlije sve do savršenog dana.«
Braćo i sestre, to znači da s vremenom i »velikom marljivošću« i mi možemo imati vlastiti stup svjetlosti – jednu po jednu zraku. A posred tog stupa i mi ćemo pronaći brižnoga Nebeskog Oca koji nas zaziva imenom, usmjerava nas prema našem Spasitelju Isusu Kristu i poziva nas da ga čujemo!
Iznosim osvjedočenje o Isusu Kristu, da je on svjetlo i život cijelog svijeta – i vašega osobnog svijeta i mojega.
Svjedočim da je on pravi i živući Sin pravoga i živoga Boga te da stoji na čelu ove istinite i živuće Crkve koju vode i usmjeravaju njegovi istiniti i živući proroci i apostoli.
Prepoznajmo i primimo njegovo veličanstveno svjetlo, a zatim ga odaberimo umjesto tame svijeta – uvijek i zauvijek. U ime Isusa Krista, amen.