Moćni, kreposni ciklus Kristova nauka
Pozivam vas da opetovano, uzastopno i hotimično živite Kristov nauk te da pomažete drugima na njihovu putu.
Prije mnogo godina, moja supruga Ruth, naša kćer Ashley i ja pridružili smo se drugim turistima na izletu kajacima u državi Havaji u Sjedinjenim Državama. Kajak je niski čamac nalik kanuu u kojem veslač sjedi licem prema naprijed i koristeći dvostruko veslo vesla zamahujući od naprijed prema natrag s jedne pa s druge strane. Plan je bio veslati do dva mala otoka blizu obale Oahua i natrag. Bio sam samouvjeren jer sam kao mladić kajakom veslao preko planinskih jezera. Umišljenost nikada ne sluti na dobro, zar ne?
Naš nam je vodič dao upute i pokazao morske kajake koje ćemo koristiti. Razlikovali su se od onih u kojima sam prije veslao. Trebao sam sjediti na gornjoj strani kajaka umjesto na donjoj. Kada sam se smjestio u kajak, moj centar ravnoteže bio je viši od onoga na koji sam bio naviknut te sam bio manje stabilan u vodi.
Kada smo krenuli, veslao sam brže od Ruth i Ashley. Nakon nekog vremena, bio sam daleko ispred njih. Iako ponosan na svoju herojsku brzinu, prestao sam veslati i pričekao da me dostignu. Veliki val – oko 13 centimetra – zapljusnuo je stranu mojeg kajaka i prevrnuo me u vodu. Kada sam konačno uspio ispraviti kajak i izmučiti se da se popnem na njega, Ruth i Ashley su me prestigle, no ja sam bio previše uspuhan da bih nastavio veslati. Prije nego što sam uspio doći do zraka, drugi val, ovaj put stvarno golemi – barem 20 centimetra – zapljusnuo je moj kajak i ponovno me je prevrnuo. Kada sam konačno uspio ispraviti kajak, bio sam toliko bez daha da sam se bojao kako se neću uspjeti popeti na njega.
Vidjevši moju situaciju, vodič je doveslao do mene i stabilizirao moj kajak, što mi je olakšalo da se popnem na njega. Kada je vidio da sam još uvijek bez zraka, previše da bih nastavio veslati, privezao je uže za moj kajak i počeo veslati, vukući me za sobom. Ubrzo sam uhvatio zraka i počeo primjereno samostalno veslati. On je pustio uže i ja sam stigao do prvog otoka bez daljnje pomoći. Po dolasku, bacio sam se na pijesak, izmučen.
Nakon što se skupina odmorila, vodič mi je tiho rekao: »Gospodine Renlunde, ako samo nastavite veslati, održavajući svoj zamah, mislim da ćete biti u redu«. Slijedio sam njegov savjet dok smo veslali prema drugom otoku i nakon toga natrag do naše točke polaska. Dvaput je vodič doveslao do mene i rekao mi kako mi »dobro« ide. Čak su i veći valovi zapljusnuli moj kajak sa strane, no nisu me prevrnuli.
Stalnim veslanjem u kajaku održavao sam svoj zamah i kretanje prema naprijed, ublažavajući utjecaj valova koji su me zapljuskivali sa strane. Isto načelo može se primijeniti na naše duhove živote. Postajemo ranjiviji kada usporimo te pogotovo kada stanemo. Ako održavamo duhovni zamah, stalno »veslajući« prema Spasitelju, sigurniji smo i zaštićeniji jer naš vječni život ovisi o našoj vjeri u njega.
Duhovni zamah stvara se »tijekom života dok opetovano prihvaćamo Kristov nauk«. Čineći tako, podučio je predsjednik Nelson, proizvodi se »[]moćni[] kreposni ciklus«. Uistinu, elementi Kristova nauka – kao što su vjera u Gospodina Isusa Krista, pokajanje, ulazak u savezni odnos s Gospodinom preko krštenja, primanje dara Duha Svetoga i ustrajanje do svršetka – nisu namijenjeni kako bi ih iskusili kao jednokratne, pro forma događaje. Posebice, »ustrajati do svršetka« zapravo nije zaseban korak Kristova nauka – kao da dovršimo prva četiri elementa, a zatim se skutrimo, stisnemo zube i čekamo smrt. Ne, ustrajati do svršetka znači opetovano i uzastopno primjenjivati ostale elemente Kristova nauka stvarajući »[]moćni[] kreposni ciklus« koji je predsjednik Nelson opisao.
Opetovano znači da ćemo elemente Kristova nauka proživljavamo iznova tijekom našeg života. Uzastopno znači da svakim ponavljanjem nadograđujemo i poboljšavamo. Iako ponavljamo elemente, mi se ne vrtimo u krug bez putanje prema naprijed. Umjesto toga, mi se približavamo Isusu Kristu svaki put kad prođemo jedan krug.
Zamah uključuje i brzinu i smjer kretanja. Da sam energično veslao kajakom u krivom smjeru, mogao sam stvoriti značajan zamah, no ne bi došao na svoje namijenjeno odredište. Slično tome i u životu, trebamo »veslati« prema Spasitelju kako bi došli k njemu.
Našu vjeru u Isusa Krista treba dnevno njegovati. Njegujemo je kada se dnevno molimo, dnevno proučavamo Sveta pisma, dnevno razmišljamo o Božjoj dobroti, dnevno se kajemo i dnevno slijedimo poticaje Svetog Duha. Kao što nije zdravo odgađati jesti sva naša jela do nedjelje i tada se prejedati našom tjednom dozom hrane, tako nije ni duhovno zdravo ograničiti ponašanje hranjivo za naše osvjedočenje na jedan dan u tjednu.
Kada preuzmemo odgovornost za svoja vlastita osvjedočenja, zadobivamo duhovni zamah i postepeno razvijamo temeljnu vjeru u Isusa Krista pa Kristov nauk postaje središnji za svrhu života. Zamah se isto tako gradi dok mi nastojimo obdržavati Božje zakone i kajati se. Pokajanje je radosno i omogućuje nam učiti iz naših pogrešaka, a to je način na koji vječno napredujemo. Nesumnjivo ćemo imati vremena kada ćemo se prevrnuti u svojim kajacima i naći se u dubokoj vodi. Pokajanjem se možemo vratiti natrag gore i nastaviti, bez obzira koliko puta otpali. Važan dio jest da ne odustanemo.
Sljedeći element Kristova nauka jest krštenje, što uključuje krštenje vodom i, preko potvrde, krštenje Svetim Duhom. Iako je krštenje jedinstveni događaj, mi obnavljamo svoje krsne saveze opetovano kada blagujemo sakrament. Sakrament ne zamjenjuje krštenje, no povezuje polazni element u Kristovu naumu – vjeru i pokajanje – s primanjem Svetoga Duha. Dok svjesno blagujemo sakrament, pozivamo Svetoga Duha u svoj život, baš kao kad smo bili kršteni i potvrđeni. Dok obdržavamo savez opisan u sakramentalnoj molitvi, Sveti Duh postaje naš suputnik.
Kako Sveti Duh ima veći utjecaj na naš život, mi progresivno i uzastopno razvijamo kristolike osobine. Naše se srce mijenja. Naša se težnja da činimo zlo umanjuje. Naša se sklonost da činimo dobro uvećava dok ne počnemo željeti »činiti dobro neprestance«. I mi tako pristupamo nebeskoj moći potrebnoj za ustrajanje do svršetka. Naša vjera je uvećana i mi smo spremni opet ponoviti moćni, kreposni ciklus.
Duhovni zamah prema naprijed također nas pokreće sklapati dodatne saveze s Bogom u domu Gospodnjem. Više saveza privlači nas bliže Kristu i snažnije nas povezuje s njim. Kroz te saveze imamo veći pristup njegovoj moći. Kako bi bilo jasno, krsni i hramski savezi nisu sami po sebi izvor moći. Izvor su moći Gospodin Isus Krist i naš Nebeski Otac. Sklapanje i obdržavanje saveza stvara provodnik za njihovu moć u našim životima. Dok živimo prema tim savezima s vremenom postajemo nasljednici svega što Nebeski Otac ima. Zamah proizveden življenjem Kristova nauka ne samo da pokreće preobražaj naše božanske prirode u našu vječnu sudbinu, već nas i potiče pomagati drugima na prikladne načine.
Razmotrite kako mi je vodič izleta pomogao nakon što sam se okrenuo s kajakom. On nije viknuo iz daljine nekorisno pitanje poput: »Gospodine Renlunde, što radite u vodi?« On nije doveslao i kudio me, govoreći: »Gospodine Renlunde, ne biste bili u ovoj situaciji da ste malo više fizički spremniji.« On nije počeo vući moj kajak dok sam ja nastojao popeti na njega. I nije me ispravio pred cijelom skupinom. Umjesto toga, pružio mi pomoć koja mi je bila potrebna u trenutku kad mi je bila potrebna. Dao mi savjet kada sam bio prijemčiv. I dao je sve od sebe kako bi me ohrabrio.
Dok poslužujemo drugima, ne trebamo postavljati nekorisna pitanja ili izjavljivati ono što je očito. Većina ljudi koji se muče znaju da se muče. Mi ne bismo trebali osuđivati; naša osuda niti je od pomoći niti je dobrodošla i najčešće je temeljena na lošoj informiranosti.
Naše uspoređivanje s drugima može nas navesti da činimo opasne pogreške, posebice ako zaključimo da smo pravedniji od onih koji se muče. Takva je usporedba poput bespomoćnog utapanja u tri metra vode, gledajući nekog drugog kako se utapa u četiri metra vode, prosuđujući njega većim grešnikom, a osjećajući se zadovoljnim zbog sebe. Naposljetku, svi se mučimo na svoj način. Nitko od nas ne zarađuje spasenje. Nikad ni ne možemo. Jakov je, u Mormonovoj knjizi, podučio: »Sjetite se da [smo], nakon što se izmiri[mo] s Bogom, jedino kroz milost Božju i u njoj spašeni«. Svi trebamo Spasiteljevo beskonačno Pomirenje, ne samo dio njega.
Doista trebamo cijelo svoje suosjećanje, empatiju i ljubav dok smo u interakciji s onima koji su oko nas. Oni koji se muče »trebaju iskusiti čistu ljubav Isusa Krista koja se odražava u [našim] riječima i djelima«. Dok poslužujemo, učestalo ohrabrujemo druge i pružamo pomoć. Čak i ako netko nije prijemljiv, mi nastavljamo posluživati onoliko koliko dozvoljavaju. Spasitelj je podučio da »takvima nastavit[e] posluživati; jer ne znate hoće li se oni vratiti i pokajati, i doći k meni s cjelovitom namjerom srca, i ja ću ih iscijeliti; a vi ćete biti sredstvo koje im donosi spasenje«. Spasiteljev je posao iscjeljivati. Naš je posao voljeti – voljeti i posluživati na način koji privlači druge k Isusu Kristu. To je jedan od plodova moćnoga, kreposnog ciklusa Kristova nauka.
Pozivam vas da opetovano, uzastopno i hotimično živite Kristov nauk te da pomažete drugima na njihovu putu. Svjedočim kako je Kristov nauk u središtu nauma Nebeskog Oca; to je, uostalom, njegov nauk. Dok primjenjujemo vjeru u Isusa Krista i njegovo Pomirenje, pokrenuti smo po stazi saveza i potaknuti smo pomoći drugima postati vjerni učenici Isusa Krista. Možemo postati baštinici u kraljevstvu Nebeskog Oca, što je vrhunac vjernog življenja Kristova nauka. U ime Isusa Krista, amen.