»Budite mirni i znajte da sam ja Bog«
Možemo biti mirni i znati da Bog jest naš Nebeski Otac, mi jesmo njegova djeca i Isus Krist jest naš Spasitelj.
Nedavno sam, tijekom dana otvorenih vrata i medija u domu Gospodnjem, vodio skupinu novinara na obilazak po svetoj građevini. Opisao sam svrhe hramova Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana i odgovorio na njihova mnoga odlična pitanja.
Prije ulaska u celestijalnu prostoriju, objasnio sam kako ova određena prostorija u domu Gospodnjem simbolično predstavlja mir i ljepotu nebeskog doma kojemu se možemo vratiti nakon ovog života. Gostima sam ukazao kako nećemo razgovarati dok smo u celestijalnoj prostoriji, no da ću rado odgovoriti na sva pitanja nakon što dođemo do sljedećeg odredišta našeg obilaska.
Nakon izlaska iz celestijalne prostorije i kad smo se okupili na sljedećoj lokaciji, upitao sam goste imaju li bilo kakva zapažanja koja bi željeli iznijeti. Jedna je novinarka vrlo osjećajno rekla: »Nikada nisam osjetila ništa slično ovome u svome cijelom životu. Nisam znala da takva tišina postoji na ovome svijetu, jednostavno nisam vjerovala da je moguća takva mirnoća.«
Bio sam iznenađen iskrenošću i jednostavnošću odgovora te osobe. Reakcija novinarke naglasila je jedan važan aspekt mirnoće – prevladati i isključiti metež naše vanjske okoline.
Kasnije, dok sam premišljao o komentaru novinarke i razmišljao o često užurbanom koraku našega modernog života – zauzetost, buka, odvraćanje pažnje, gubitci koncentracije i stranputice koji toliko često zahtijevaju našu pozornost – stih iz Svetih pisama pao mi je na pamet: »Budite mirni i znajte da sam ja Bog«.
Molim se da će svakog od nas Duh Sveti prosvijetliti dok razmatramo višu i svetiju dimenziju mirnoće našeg života – unutarnju duhovnu mirnoću duše koja nam omogućuje znati i sjetiti se da Bog jest naš Nebeski Otac, mi jesmo njegova djeca i Isus Krist jest naš Spasitelj. Taj je izvanredan blagoslov dostupan svim članovima Crkve koji vjerno nastoje postati »Gospodnji narod saveza«.
Budite mirni
Godine 1833., svetci u Missouriju bili su mete žestokih progona. Svjetine su ih protjerale iz njihovih domova u okrugu Jackson i neki članovi Crkve pokušali su nastaniti se u drugim obližnjim okruzima. No progon se nastavio i prijetnji smrću bilo je mnogo. U tim izazovnim okolnostima, Gospodin je objavio sljedeću uputu proroku Josephu Smithu u Kirtlandu u Ohiju:
»Zato, nek se srca vaša utješe gledom na Sion; jer svako je tijelo u rukama mojim; budite mirni i znajte da sam ja Bog.«
Vjerujem kako Gospodinovo upozorenje »budite mirni« zahvaća puno više od jednostavne šutnje i mirnog stajanja. Možda je njegova namjera da ga se prisjetimo te oslonimo na njega i njegovu moć »u svako vrijeme i u svemu, i na svakome mjestu gdje se možda [našli]«. Time »budite mirni« može biti način na koji nas se podsjeća da se uvijek usredotočimo na Spasitelja kao krajnjem izvoru duhovne mirnoće duše koja nas jača kako bismo izvršili i nadvladali teške stvari.
Gradite na stijeni
Istinska vjera usmjerena je u Gospodina Isusa Krista i na njega – u njega kao božanskog i Jedinorođenog Sina Vječnog Oca te na njega i njegovo otkupljujuće poslanje koje je ispunio.
»Jer on ispuni svrhe zakona, i on polaže pravo na sve one koji imaju vjeru u njega; a oni koji imaju vjeru u njega prionut će uza sve što je dobro; stoga on zagovara stvar djece ljudske; i on prebiva vječno na nebesima.«
Isus Krist jest naš Otkupitelj, naš Posrednik i naš Zagovornik kod Vječnog Oca te stijena na kojoj bismo trebali graditi duhovni temelj našeg života.
Helaman objašnjava: »Sjetite se, sjetite se da na stijeni, Otkupitelju našem koji je Krist, Sin Božji, morate graditi temelj svoj; da kada đavao pošalje snažne vjetrove svoje, da, strijele svoje u vihoru, da, kad sva tuča njegova i snažna oluja njegova budu udarale na vas, to neće imati nikakve moći nad vama da vas povuče dolje u bezdan bijede i beskrajna jada, zbog stijene na kojoj ste izgrađeni, koja je pouzdan temelj, temelj na kojem ljudi, ako na njemu grade, ne mogu pasti.«
Simbolika Krista kao »stijene« na kome trebamo graditi temelj svojeg života nadasve je poučna. Molim vas, primijetite kako u tom stihu Spasitelji nije temelj. Umjesto toga, upozoreni smo graditi svoje vlastite duhovne temelje na njemu.
Temelj je dio građevine koji je povezuje s tlom. Snažan temelj pruža zaštitu od prirodnih nepogoda i mnogih drugih uništavajućih sila. Ispravan temelj također raspoređuje težinu građevine po širem području kako bi se izbjeglo preopterećenje podložnog tla i osigurava ravnu površinu za izgradnju.
Jaka i pouzdana poveznica između tla i temelja bitna je ako želimo građevinu koja će ostati čvrsta i stabilna dugo vremena. Za određenu vrstu izgradnje, sidreni klinovi i čelične šipke mogu se koristiti kako bi pričvrstili temelj građevine za »stjenovito tlo« – čvrstu, pouzdanu stijenu ispod površnog materijala kao što je zemlja ili šljunak.
Na sličan način, temelj našeg života mora biti povezan za stijenu Kristovu ako želimo ostati čvrsti i postojani. Sveti savezi i uredbe Spasiteljeva obnovljenog evanđelja mogu se usporediti sa sidrenim klinovima i čeličnim šipkama koji se koriste za povezivanje građevine sa stjenovitim tlom. Svaki puta kada vjerno primimo svete saveze, pregledavamo ih, prisjećamo ih se i obnavljamo ih, naša duhovna sidra osigurana su čvršće i postojanije za »stijenu« Isusa Krista.
»Stoga, tko god vjeruje u Boga može se sa sigurnošću nadati boljemu svijetu, da, i to mjestu zdesna Bogu, a ta nada dolazi od vjere, čini sidro dušama ljudskim, koje ih čini sigurnima i postojanima, uvijek obilujući dobrim djelima, i vodi ih ka slavljenju Boga.«
Postupno i povećavajući se »tijekom vremena«, »krepost [će resiti] misli [naše] neprestance«, »pouzdanje [naše rast će jače i jače] u nazočnosti Božjoj«, a »Duh [je] Sveti [naš] trajni drug«. Postajemo utemeljeniji, ukorijenjeniji, učvršćeniji i postojniji. Kad je temelj našeg života izgrađen na Spasitelju, blagoslovljeni smo što možemo »[biti] mirni« – što možemo imati duhovno uvjerenje da Bog jest naš Nebeski Otac, mi jesmo njegova djeca i Isus Krist jest naš Spasitelj.
Sveta vremena, sveta mjesta i dom
Gospodin omogućuje i sveta vremena i sveta mjesta kako bi nam pomogao iskusiti i naučiti o toj unutarnjoj mirnoći naše duše.
Na primjer, šabat je dan Božji, sveto vrijeme odvojeno kako bi se prisjećali i štovali Oca u ime njegova Sina, sudjelovali u svećeničkim uredbama te primili i obnovili svete saveze. Svaki tjedan štujemo Gospodina tijekom svojih proučavanja u domu te također kao »sugrađani svetih« tijekom sakramentalnog sastanka i ostalih sastanaka. Na njegov sveti dan naše misli, djela i ponašanje znaci su koje dajemo Bogu te pokazatelji naše ljubavi prema njemu. Svake nedjelje, ako hoćemo, možemo biti mirni i znati da Bog jest naš Nebeski Otac, mi jesmo njegova djeca i Isus Krist jest naš Spasitelj.
Središnja odlika našega šabatnjeg štovanja jest »[ići] u dom molitve i prinosi[ti] sakramente [naše] u sveti dan [Gospodinov]«. »Dom[ovi] molitve« u kojima se okupljamo na Šabat su sastajališta i ostali odobreni objekti – sveta mjesta poštovanja, štovanja i učenja. Svako sastajalište i objekt posvećeni su svećeničkom ovlašću kao mjesto gdje Duh Gospodinov može prebivati i gdje Božja djeca mogu doći »do spoznaje o Otkupitelju svojemu«. Ako hoćemo, možemo »[biti] mirni« na svojim svetim mjestima štovanja i znati još sigurnije kako Bog jest naš Nebeski Otac, mi jesmo njegova djeca i Isus Krist jest naš Spasitelj.
Hram je još jedno sveto mjesto posebno odijeljeno za štovanje i služenje Bogu te učenje vječnih istina. U domu Gospodnjem razmišljamo, ponašamo se i odijevamo drugačije nego na drugim mjestima koje često posjećujemo. U njegovu svetom domu, ako hoćemo, možemo biti mirni i znati da Bog jest naš Nebeski Otac, mi jesmo njegova djeca i Isus Krist jest naš Spasitelj.
Glavne svrhe svetog vremena i svetih mjesta posve su iste: opetovano usmjeriti našu pažnju na Nebeskog Oca i njegov naum, na Gospodina Isusa Krista i njegovo Pomirenje, na prosvjetljujuću moć Duha Svetoga te na obećanja povezana sa svetim uredbama i savezima Spasiteljeva obnovljenog evanđelja.
Danas ponavljam načelo koje sam prethodno naglasio. Naši domovi trebali bi biti krajnja kombinacija i svetog vremena i svetog mjesta gdje pojedinci i obitelji mogu »[biti] mirni« te znati da Bog jest naš Nebeski Otac, mi jesmo njegova djeca i Isus Krist jest naš Spasitelj. Odlazeći iz svojih domova kako bismo štovali na šabat i u domovima Gospodnjim svakako je bitno. No kako se vraćamo u svoje domove s duhovnim gledištem i snagom zadobivenom u tim svetim mjestima i aktivnostima možemo održati svoju usredotočenost na prvenstvenim svrhama smrtnog života te prevladati iskušenja koja prevladavaju u našemu palom svijetu.
Naša stalna šabatna, hramska i kućna iskustva osnažuju nas s moći Duha Svetoga, sa stalnim i jačim saveznim vezama s Ocem i Sinom te »savršen[im] sjaj[em] nade« u Božja vječna obećanja.
Dok se domovi i Crkva zajedno obuhvaćaju pod jedno u Kristu, možemo biti uznemireni na svim stranama, no nećemo biti ojađeni u svojem umu i srcu. Možemo biti zbunjeni svojim okolnostima i izazovima, no nećemo očajavati. Mogu nas progoniti, no također ćemo uvidjeti kako nikada nismo sami. Možemo primiti duhovnu snagu kako bismo postali i ostali čvrsti, postojani i vjerni.
Obećanje i osvjedočenje
Obećavam da će nas, dok gradimo temelj našeg života na »stijeni« Isusa Krista, Duh Sveti blagosloviti primanjem pojedinačne i duhovne mirnoće duše koja nam omogućuje znati i prisjetiti se da Bog jest naš Nebeski Otac, mi jesmo njegova djeca i Isus Krist jest naš Spasitelj te možemo biti blagoslovljeni u izvršavanju i nadvladavanju teških stvari.
Radosno svjedočim da Bog jest naš Nebeski Otac, mi jesmo njegova djeca te Isus Krist jest naš Otkupitelj i »stijena« našeg spasenja. Tako svjedočim, u sveto ime Gospodina Isusa Krista. Amen.