Viša radost
Svi tražimo i pronađimo veću radost koja dolazi iz posvećivanja našeg života našem Nebeskom Ocu i njegovu ljubljenom Sinu.
Već tri desetljeća imam veliki blagoslov govoriti na Općem saboru. Tijekom tog vremena mnogi, diljem svijeta postavili su mi pitanja vezana za ove poruke. U posljednje se vrijeme stalno pojavljuje jedno određeno pitanje. Obično ide otprilike ovako: »Starješino Uchtdorf, pažljivo sam slušao Vaš posljednji govor, ali… nisam čuo ništa o zrakoplovstvu.«
Pa, nakon današnjeg dana možda neću čuti to pitanje neko vrijeme.
O »radosti oblaka razdvojenih sunčevom svjetlošću«
Teško je povjerovati da je samo 120 godina prošlo otkad su Wilbur i Orville Wright prvi put poletjeli i preletjeli pijeske Kitty Hawka u Sjevernoj Karolini. Četiri kratka leta toga prosinačkog dana promijenila su svijet i otvorila vrata jednom od najvećih izuma u povijesti svijeta.
Letenje je bilo riskantno u tim ranim danima. Braća su to znala. Kao i njihov otac, Milton. Zapravo, toliko se bojao da će izgubiti oba sina u letačkoj nesreći da su mu obećali da nikada neće letjeti zajedno.
I nikada to nisu učinili – uz jednu iznimku. Sedam godina nakon povijesnog dana u Kitty Hawku, Milton Wright napokon je dao svoj pristanak i gledao kako Wilbur i Orville prvi put zajedno lete. Nakon slijetanja, Orville je uvjerio svog oca da napravi svoj prvi i jedini let te da se sam uvjeri kako je to.
Dok se avion podizao sa zemlje, 82-godišnjeg Miltona toliko je obuzelo ushićenje leta da je sav strah iščeznuo. Orville se radovao dok je njegov otac s oduševljenjem vikao: »Više, Orville, više!«
To je bio čovjek po mojem ukusu!
Možda je razlog što povremeno govorim o zrakoplovstvu taj što znam nešto o tome što su Wrightovi osjećali. I ja sam »izmaknuo mrskim Zemljinim sponama i zaplesao nebom na smijehom posrebrenim krilima«.
Prvi let braće Wright, koji se dogodio svega 37 godina prije mojeg rođenja, otvorio je vrata avanturi, čudu i čistoj radosti u moj život.
Pa ipak, koliko god ta radost bila čudesna, postoji čak i viša vrsta radosti. Danas, u duhu oduševljenog vapaja Miltona Wrighta: »Više, Orville, više«, želio bih govoriti o toj višoj radosti – odakle dolazi, kako ulazi u naša srca i kako je možemo doživjeti u većoj mjeri.
Cijeli cilj ljudskog postojanja
Vjerojatno se podrazumijeva da svi žele biti sretni. Ipak, podrazumijeva se i da nisu svi sretni. Nažalost, čini se da je mnogim ljudima sreću teško pronaći.
Zašto je tome tako? Ako je sreća jedina stvar koju mi ljudi najviše želimo, zašto smo tako neuspješni u njezinu pronalaženju? Da parafraziram jednu country pjesmu, možda smo tražili radost na pogrešnim mjestima.
Gdje možemo pronaći radost?
Prije nego što raspravimo o tome kako pronaći radost, dopustite mi da priznam da su depresija i drugi teški mentalni i emocionalni izazovi stvarni, a odgovor nije jednostavno: »Nastojte biti sretniji.« Moja svrha danas nije umanjiti ili trivijalizirati probleme mentalnog zdravlja. Ako se suočavate s takvim izazovima, ja tugujem s vama i stojim uz vas. Za neke ljude pronalaženje radosti može uključivati traženje pomoći obučenih stručnjaka za mentalno zdravlje koji svoj život posvećuju prakticiranju svoje vrlo važne vještine. Trebali bismo biti zahvalni na takvoj pomoći.
Život nije beskrajan slijed emocionalnih vrhunaca. »Jer mora svakako biti da ima oprečnosti u svemu.« I ako sam Bog plače, kao što Sveta pisma potvrđuju da on čini, tada ćemo naravno vi i ja plakati također. Osjećaj tuge nije znak neuspjeha. U ovom su životu, barem, radost i tuga nerazdvojni suradnici. Kao i svi vi, osjetio sam svoj dio razočaranja, tuge, žalosti i žaljenja.
Međutim, također sam za sebe iskusio veličanstvenu zoru koja ispunjava dušu s toliko dubokom radošću da je se jedva može zadržati. Otkrio sam za sebe da ovo mirno samopouzdanje dolazi iz slijeđenja Spasitelja i kročenja njegovim Putem.
Mir koji nam on daje nije poput onoga što svijet daje. Bolji je. Viši je i svetiji. Isus je izjavio: »Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju.«
Evanđelje Isusa Krista doista je »radosn[a] vijest o velikom veselju«! To je poruka neusporedive nade! Poruka o nošenju jarma i dizanju bremena. O skupljanju svjetla. O nebeskoj naklonosti, višem razumijevanju, svetijim savezima, vječnoj sigurnosti i beskrajnoj slavi!
Radost je sama svrha Božjeg nauma za njegovu djecu. To je ono za što ste stvoreni – »da bi[ste] radost imali«! Vi ste stvoreni za ovo!
Naš Otac na Nebu nije sakrio put prema sreći. To nije tajna. Dostupno je svima!
To je obećano onima koji kroče putem učeništva, slijede Spasiteljeva naučavanja i primjer, obdržavaju njegove zapovijedi i poštuju saveze koje sklope s Bogom. Kakvog li čudesnog obećanja!
Bog ima nešto više za ponuditi
Svi znamo ljude koji kažu da ne trebaju Boga kako bi bili sretni, da su dovoljno sretni bez religije.
Priznajem i poštujem te osjećaje. Naš voljeni Otac na Nebu želi da sva njegova djeca imaju što više sreće, stoga je ispunio ovaj svijet prekrasnim, korisnim zadovoljstvima i užicima, »da zadovolji oko i… razveseli srce.« Za mene je letenje donijelo veliku sreću. Drugi je pronalaze u glazbi, umjetnosti, hobijima ili prirodi.
Pozivajući sve i iznoseći Spasiteljevu radosnu vijest o velikom veselju, ne isključujemo nijedan od ovih izvora radosti. Mi jednostavno govorimo da Bog ima nešto više za dati. Viša i dublja radost – radost koja nadilazi sve što ovaj svijet nudi. To je radost koja podnosi slomljeno srce, prodire u tugu i smanjuje usamljenost.
Nasuprot tome, svjetovna sreća ne traje. Ne može. Priroda je svega zemaljskog ostarjeti, propasti, istrošiti se ili postati ustajalo. Ali božanska je radost vječna, jer je Bog vječan. Isus Krist došao je uzdići nas iz vremenitog i zamijeniti raspadljivost neraspadljivošću. Samo on ima tu moć i samo je njegova radost trajna.
Ako smatrate da u vašem životu može biti više ovakve vrste radosti, pozivam vas da krenete na putovanje slijeđenja Isusa Krista i njegova puta. To je putovanje života – i dalje. Molim vas, dopustite mi da predložim nekoliko početnih koraka na ovom vrijednom putovanju otkrivanja čiste radosti.
Približite se Bogu
Sjećate li se žene iz Novog zavjeta koja je 12 godina patila od krvarenja? Potrošila je sve što je imala na liječnike, ali stvari su se samo pogoršale. Čula je za Isusa; njegova moć iscjeljenja bila je dobro poznata. No može li je on iscijeliti? I kako bi mu uopće mogla prići? Njezina ju je bolest učinila »nečistom« prema Mojsijevu zakonu i stoga se od nje tražilo da se kloni drugih.
Činilo se da ne dolazi u obzir otvoreno mu prići i tražiti iscjeljenje.
Ipak, pomislila je: »Dotaknem li se samo i njegovih haljina, ozdravit ću!«
Naposljetku, njezina je vjera prevladala njezin strah. Izdržala je osudu drugih i ustrajala je prema Spasitelju.
Konačno, bila je nadohvat. Pružila je ruku.
I bila je iscijeljena.
Nismo li svi slični toj ženi?
Možda postoji mnogo razloga zašto oklijevamo približiti se Spasitelju. Možemo se suočiti s ismijavanjem ili osudom drugih. U našoj oholosti možemo odbaciti mogućnost kako nešto tako jednostavno može biti od tolike vrijednosti. Možemo misliti da nas naše stanje nekako diskvalificira od njegova iscjeljenja – da je udaljenost prevelika ili kako su naši grijesi preveliki.
Poput ove žene, naučio sam da, ako se približimo Bogu i posegnemo da ga dotaknemo, doista možemo pronaći iscjeljenje, mir i radost.
Tražite to
Isus je podučio: »Tražite, i naći ćete.«
Vjerujem kako ovaj jednostavan izraz nije samo duhovno obećanje; to je činjenična izjava.
Tražimo li razloge da budemo ljuti, da sumnjamo, budemo ogorčeni ili sami, sigurno ćemo ih pronaći.
Međutim, ako tražimo radost – ako tražimo razloge da se radujemo i sretno slijedimo Spasitelja, pronaći ćemo ih.
Rijetko nađemo nešto što ne tražimo.
Tražite li vi radost?
Tražite i naći ćete.
Nosite bremena jedan drugome
Isus je podučio: »Blaženije je davati nego primati.«
Može li biti da je, u našoj potrazi za radošću, najbolji način da je pronađemo taj da donosimo radost drugima?
Braćo i sestre, vi znate i ja znam da je to istina! Radost je poput brašna u ćupu ili ulja u vrču koje nikad neće nestati. Istinska radost umnožava se kada se iznosi.
Ne zahtijeva nešto veliko ili komplicirano.
Možemo činiti jednostavne stvari.
Poput molitve za nekoga sa svim svojim srcem.
Davanja iskrenog komplimenta.
Pomaganja nekome osjetiti se dobrodošlo, poštovano, cijenjeno i voljeno.
Iznošenja omiljenog stiha iz Svetih pisama i što nam on znači.
Ili čak samo slušajući.
»Kad ste u službi bližnjima svojim, zapravo [ste] u službi Bogu svojemu«, a Bog će vam se velikodušno odužiti za vašu dobrotu. Radost koju pružate drugima vratit će vam se u »dobr[oj], zbijen[oj], strese[noj] i preobiln[oj] mjeri«.
»Što nam je onda činiti?«
Mogu li vas pozvati da tijekom nadolazećih dana, tjedana i mjeseci:
-
provedete vrijeme u iskrenom, srčanom nastojanju da se približite Bogu
-
marljivo tražite svakodnevne trenutke nade, mira i radosti
-
donesete radost drugima oko sebe.
Moja draga braćo i sestre, dragi prijatelji, dok istražujete riječ Božju radi dubljeg razumijevanja Božjeg vječnog nauma, prihvaćate ove pozive i nastojite kročiti njegovim putem, iskusit ćete »mir… Božji, koji nadilazi svaki razum«, čak i usred tuga. Osjetit ćete veću mjeru Božje nenadmašne ljubavi koja bubri u vašem srcu. Zora celestijalnog svjetla prodrijet će u sjene vaših kušnji i počet ćete kušati neizrecive slave i čudesa neviđene, savršene, nebeske sfere. Osjetit ćete kako se vaš duh udaljava od gravitacije ovog svijeta.
I poput dobrog Miltona Wrighta, možda ćete podići glas radosno i uzviknuti: »Više, Oče, više!«
Svi tražimo i pronađimo veću radost koja dolazi iz posvećivanja našeg života našem Nebeskom Ocu i njegovu ljubljenom Sinu. To je moja skromna molitva i blagoslov, u ime Isusa Krista. Amen.