»Čuj ga«, 2. poglavlje iz Sveci: Priča o Crkvi Isusa Krista u posljednjim danima, 1. svezak, Mjerilo istine, 1815.–1846. (2018.)
2. poglavlje: »Čuj ga«
2. poglavlje
Čuj ga
Joseph je ustao rano ujutro u proljeće 1820. godine i krenuo prema šumi kraj svojeg doma. Dan je bio vedar i krasan, a sunčeva svjetlost blago se probijala kroz grane drveća. Htio je biti sam dok se moli, a znao je mirno mjesto u šumi gdje je nedavno sjekao stabla. Tamo je ostavio sjekiru zabijenu u panj.1
Pronašavši mjesto, Joseph je pogledao oko sebe kako bi bio siguran da je sam. Bio je zabrinut zbog toga što je htio moliti se naglas, pa nije želio biti prekinut.
Zadovoljan jer je bio sam, Joseph je kleknuo na hladnu zemlju i počeo Bogu iznositi želje svoga srca. Tražio je milost i oprost te mudrost za pronalazak odgovora na svoja pitanja. »Oh Gospode«, molio se, »kojoj se crkvi trebam priključiti?«2
Dok se molio, činilo se da mu je jezik počeo naticati tako da nije mogao govoriti. Začuo je korake iza sebe, ali nikoga nije vidio kad se okrenuo. Ponovno je pokušao moliti se, ali je zvuk koraka bio sve glasniji, kao da netko dolazi po njega. Digao se na noge i okrenuo se, ali još uvijek nije vidio nikoga.3
Odjednom ga je obuzela nevidljiva moć. Pokušao je ponovno govoriti, ali njegov je jezik još uvijek bio svezan. Gusta tama ga je obuhvatila sve dok više nije mogao vidjeti sunčevu svjetlost. Mislima su mu prolazile sumnje i užasne slike, zbunjujući i ometajući ga. Osjećao se kao da ga neko strašno biće, stvarno i neizmjerno moćno, želi uništiti.4
Prikupivši svu svoju snagu, Joseph je ponovno pozvao Boga. Jezik mu se oslobodio i molio se za izbavljenje. No otkrio je da tone u očaj, prevladan nepodnošljivom tamom i spreman prepustiti se uništenju.5
U tom se trenutku iznad njegove glave pojavio stup svjetlosti. Spuštao se polako i činilo se kao da zapaljuje šumu. Dok je svjetlo počivalo na njemu, Joseph je osjetio kako ga nevidljiva moć oslobađa. Zamijenio ju je Duh Božji, ispunjajući ga mirom i neizrecivom radošću.
Pogledavši u svjetlost, Joseph je vidio Boga Oca kako stoji povrh njega u zraku. Lice mu je bilo sjajnije i veličanstvenije od bilo čega što je Joseph ikad vidio. Bog ga je zazvao imenom i prstom ukazao na drugo biće koje se pojavilo pored njega. »Ovo je moj ljubljeni Sin«, rekao je. »Čuj ga!«6
Joseph je pogledao u lice Isusa Krista. Bilo je sjajno i veličanstveno poput Očevog.
»Josephe«, rekao je Spasitelj, »grijesi su ti tvoji oprošteni.«7
Oslobodivši se tereta, Joseph je ponovio svoje pitanje: »Kojoj se crkvi trebam priključiti?«8
»Nijednoj od njih«, rekao mu je Spasitelj. »Podučavaju kao nauke zapovijedi ljudske, imajući obličje božanskog, ali niječu moć njezinu.«
Gospodin je Josephu rekao da je svijet zakoračio u grijeh. »Nitko ne čini dobro«, objasnio je. »Oni su se okrenuli od evanđelja i ne obdržavaju zapovijedi moje.« Svete istine su bile izgubljene ili iskvarene, ali je obećao u budućnosti otkriti Josephu puninu svog evanđelja.9
Dok je Spasitelj govorio, Joseph je vidio anđele, a svjetlost oko njih bila je svjetlija od podnevnog sunca. »A, evo, gle, dolazim žurno«, rekao je Gospodin, »zaodjeven slavom moga Oca.«10
Joseph je očekivao da će blještavilo progutati šumu, ali drveće je gorjelo poput Mojsijevog grma i nije bilo spaljeno.11
Kad je svjetlo izblijedjelo, Joseph je otkrio da leži na leđima, gledajući u nebo. Stup svjetlosti je otišao, a njegova krivnja i zbunjenost su nestale. Osjećaji božanske ljubavi ispunili su njegovo srce.12 Bog Otac i Isus Krist su mu se obratili, a on je za sebe doznao kako pronaći istinu i oprost.
Preslab od viđenja da se pomakne, Joseph je ležao u šumi dok nije povratio snagu. Zatim je jedva došao kući i naslonio se na ognjište kao potporanj. Njegova ga je majka ugledala i upitala ga što nije u redu.
»Sve je u redu«, uvjeravao ju je. »Dovoljno mi je dobro.«13
Nekoliko dana kasnije, dok je razgovarao s jednim propovjednikom, Joseph mu je ispričao o onome što je vidio u šumi. Propovjednik je bio aktivan u nedavnim vjerskim raspravama, pa je Joseph očekivao da će on ozbiljno prihvatiti njegovo viđenje.
Na početku se propovjednik odnosio olako prema njegovim riječima. Ljudi su s vremena na vrijeme tvrdili da imaju nebeska viđenja.14 No zatim je postao ljutit i zauzeo obrambeni stav te rekao Josephu da je njegova priča od đavla. Dani viđenja i objava davno su prestali, rekao je, i nikad se neće vratiti.15
Joseph je bio iznenađen i ubrzo je otkrio da nitko ne vjeruje njegovom viđenju.16 Zašto bi mu vjerovali? Imao je samo 14 godina i gotovo nikakvo obrazovanje. Dolazio je iz siromašne obitelji i očekivalo se da će ostatak života provesti radeći na zemlji i obavljajući razne poslove kako bi zaradio za posve skroman život.
A ipak, njegovo je svjedočanstvo smetalo nekim ljudima toliko da su ga počeli ismijavati. Kako čudno, mislio je, da je običan dječak bez utjecaja u svijetu mogao privući toliko ogorčenosti i prezira. »Čemu me progone što govorim istinu?« želio je pitati. »Zašto me svijet misli primorati da zaniječem ono što doista vidjeh?«
Joseph je o ovim pitanjima promišljao do kraja života. »Ja doista vidjeh svjetlo, i usred toga svjetla vidjeh dvije Osobe, i one zbiljski govorahu sa mnom«, kasnije se prisjećao, »i premda bijah omražen i progonjen jer govorah da vidjeh viđenje, ipak to bijaše istina«.
»Znadoh to, i znadoh da i Bog to znade«, posvjedočio je, »i ne mogah to zanijekati«.17
Kad je Joseph otkrio da je iznošenje viđenja okrenulo njegove susjede protiv njega, uglavnom ga je držao za sebe, zadovoljan spoznajom koju mu je Bog dao.18 Kasnije, kad se odselio iz New Yorka, pokušao je zapisati svoje sveto iskustvo u šumi. Opisao je svoju želju za oprostom i Spasiteljevo upozorenje svijetu koji treba pokajanje. Sam je zapisao događaj, nespretnim jezikom, iskreno pokušavajući uhvatiti veličanstvenost trenutka.
U godinama koje su uslijedile, javno je opisao svoje viđenje, oslanjajući se na književnike koji su mu mogli pomoći izraziti ono za što riječi nisu bile dovoljne. Izrazio je svoju želju da pronađe istinsku crkvu i opisao Boga Oca koji se prvo pojavio da bi predstavio Sina. Manje je pisao o vlastitoj potrazi za oprostom, a više o Spasiteljevoj univerzalnoj poruci istine i potrebi za obnovom evanđelja.19
Sa svakim nastojanjem da zapiše svoje iskustvo, Joseph je svjedočio da je Gospodin čuo njegovu molitvu i odgovorio na nju. Kao mladić je doznao da Spasiteljeva crkva više nije na zemlji. No Gospodin je obećao da će više otkriti o svom evanđelju u odgovarajuće vrijeme. Stoga je Joseph odlučio vjerovati Bogu, poštivati zapovijed koju je primio u šumi i strpljivo čekati daljnje usmjerenje.20