»Biti budan«, 4. poglavlje knjige Sveci: Priča o Crkvi Isusa Krista u posljednjim danima, 1. svezak, Mjerilo istine, 1815.–1846. (2018.)
4. Poglavlje: »Biti budan«
4. POGLAVLJE
Biti budan
Dvadeset i jednogodišnja Emma Hale prvi je puta čula za Josepha Smitha kada je došao raditi za Josiju Stowella u jesen 1825. Josiah je zaposlio mladića i njegovog oca da mu pomognu pronaći skriveno blago na njegovom posjedu.1 Mjesne su predaje tvrdile da je skupina istraživača stotinama godina ranije iskopavala nalazište srebra i skrila blago u tom području. Znajući da je Joseph imao dar korištenja kamenja vidioca, Josiah mu je ponudio dobru plaću i udio u pronalasku ako mu on pomogne u potrazi.2
Emin otac, Issac, podupro je pothvat. Kada su Joseph i njegov otac došli na Stowellovu farmu u Harmonyju u Pennsylvaniji – selo udaljeno nekih 240 kilometara južno od Palmyre – Isaac je služio kao svjedok kada su oni potpisali svoj ugovor. Također, dopustio je radnicima da žive u njegovom domu.3
Emma je upoznala Josepha ubrzo nakon toga. Bio je mlađi od nje, preko 183 cm visok i izgledao je kao netko tko je naviknut na naporan rad. Imao je plave oči i svijetlu put te je lagano šepao. Njegova je gramatika bila nedosljedna, a ponekada je koristio previše riječi kako bi se izrazio, no kada je govorio pokazivao je prirodnu razumnost. On i njegov otac bili su dobri ljudi koji su radije štovali Boga za sebe nego što su išli u crkvu u kojoj su Emma i njezina obitelj štovali.4
I Joseph i Emma voljeli su provoditi vrijeme vani. Emma je od djetinjstva uživala u jahanju i vožnji kanuom po rijeci u blizini svoje kuće. Joseph nije bio vješt jahač, no bio je izvrstan u hrvanju i igrama s loptom. Bio je staložen oko drugih i rado se smijao, često pričajući šale ili šaljive priče. Emma je bila suzdržanija, no voljela je dobru šalu i mogla je sa svima razgovarati. Također, voljela je čitati i pjevati.5
Kako su tjedni prolazili i Emma je bolje upoznala Josepha, njezini su roditelji postali zabrinuti zbog njihovog odnosa. Joseph je bio siromašan radnik iz druge države i oni su se nadali da će njihova kći izgubiti zanimanje za njega i udati se za nekog iz imućnijih obitelji iz njihove doline. Također, Emmin je otac postao oprezan po pitanju lova na blago te je sumnjao u Josephovu ulogu u tome. Činilo se kako Isaacu Haleu nije bilo bitno što je Joseph pokušavao uvjeriti Josiju Stowella da opozove potragu kada je postalo očito da od nje neće biti ništa.6
Emmi se Joseph sviđao više od ijednog drugog muškarca koje je poznavala pa nije prestala provoditi vrijeme s njim. Nakon što je uspio uvjeriti Josiju da obustavi potragu za srebrom, Joseph je ostao u Harmonyju kako bi radio na Stowellowoj farmi. Ponekada je radio i za Josepha i Polly Knight, još jednu obitelj u tom području. Kada nije radio, bio je u posjeti Emmi.7
Joseph i njegov kamen vidioca ubrzo su postali tema tračeva u Harmonyju. Neki su od starijih ljudi u gradu vjerovali u vidioce, no mnogi od njihove djece i unučadi nisu. Tvrdeći da je Joseph iskoristio njegovog ujaka, Stowellow je nećak izveo mladića pred sud i optužio ga da je varalica.
Joseph je pred sucem objasnio kako je pronašao taj kamen. Joseph st. je posvjedočio kako je stalno tražio od Boga da im pokaže svoju volju za Josephov čudesan dar kao vidioca. Naposljetku je Josiah stao pred sud i posvjedočio da ga Joseph nije nasamario.
»Razumijem li«, rekao je sudac, »da vjerujete kako zatvorenik može vidjeti pomoću tog kamena?«
Ne, Josiah je inzistirao. »Nesumnjivo znam da je to istina.«
Josiah je bio poštovan čovjek u zajednici i ljudi su prihvatili njegovu riječ. Na kraju, saslušanje nije predočilo nikakve dokaze da ga je Joseph obmanuo pa je sudac odbacio optužbu.8
U rujnu 1826., Joseph se vratio do brda po ploče, no Moroni mu je rekao da još uvijek nije spreman za njih. »Makni se iz društva kopača za novcem«, anđeo mu je rekao. Među njima ima opakih ljudi.9 Moroni mu je dao još jednu godinu kako bi uskladio svoju volju s Božjom. Ako to ne učini, ploče mu nikada neće biti povjerene.
Anđeo mu je također rekao da sljedeći puta dovede nekoga sa sobom. Bio je to isti zahtjev koji je iznio na kraju Josephovog prvog posjeta brdu. No, budući da je Alvin preminuo, Joseph je bio zbunjen.
»Tko je prava osoba?«, upitao je.
»Znat ćeš«, Moroni je rekao.
Joseph je tražio usmjerenje kroz svoj kamen vidioca. Saznao je da je prava osoba bila Emma.10
Josepha je Emma privukla čim ju je upoznao. Poput Alvina, ona je bila netko tko mu je mogao pomoći da postane čovjek kakvog je Gospodin trebao za provođenje njegovog djela. No, s Emmom se radilo o nečemu puno većem. Joseph ju je volio i htio ju je oženiti.11
Joseph je u prosincu navršio dvadeset i jednu godinu. U prošlosti si je dopuštao da bude odvučen na tu stranu i to zbog očekivanja onih koji su htjeli iskoristiti njegov dar.12 No, nakon njegovog posljednjeg posjeta brdu, znao je da mora učiniti više kako bi se pripremio za primanje ploča.
Prije nego što se vratio u Harmony, Joseph je razgovarao sa svojim roditeljima. »Donio sam zaključak da se trebam vjenčati«, rekao im je, »i ako nemate ništa protiv, gospođica Emma Hale bila bi moj izbor«. Njegovi su roditelji bili zadovoljni njegovom odlukom, a Lucy ga je poticala da dođu živjeti s njima nakon što se vjenčaju.13
Te je zime Joseph proveo što je više vremena mogao s Emmom, ponekada posuđujući saonice Knightovih kada je zbog snijega bilo teško putovati do kuće Haleovih. No, njezini roditelji i dalje ga nisu voljeli, a njegova su nastojanja da pridobije njezinu obitelj bila bezuspješna.14
U siječnju 1827., Emma je posjetila dom Stowellovih gdje su ona i Joseph mogli provoditi vrijeme zajedno bez prijekornih pogleda njezine obitelji. Tu je Joseph zaprosio Emmu, a ona se isprva činila iznenađenom. Znala je da će se njezini roditelji protiviti tom braku.15 No, Joseph ju je bio poticao da razmisli o tome. Mogli su odmah pobjeći u tajnosti.
Emma je razmotrila prosidbu. Udaja za Josepha razočarat će njezine roditelje, no to je bio njezin izbor i ona ga je voljela.16
Nedugo zatim, 18. siječnja 1827., Joseph i Emma vjenčali su se u kući mjesnog mirovnog suca. Nakon toga otišli su u Manchester i započeli zajednički život u novom domu Josephovih roditelja. Kuća je bila udobna, no Joseph st. i Lucy su previše potrošili na nju, kasnili sa svojim otplatama i izgubili vlasništvo. Sada su je unajmljivali od novih vlasnika.17
Smithovi su voljeli što su Joseph i Emma s njima. No, božanski poziv njihovog sina učinio ih je tjeskobnima. Ljudi u području čuli su za zlatne ploče i ponekada išli u potragu za njima.18
Jednog je dana Joseph poslom otišao u grad. Očekujući ga natrag za večeru, njegovi su roditelji bili preplašeni kada se nije vratio. Satima su čekali, ne mogavši spavati. Naposljetku je Joseph otvorio vrata i iscrpljen sjeo na stolicu.
»Zašto toliko kasniš?«, njegov ga je otac upitao.
»Prekoren sam puno ozbiljnije nego ikada u svojem životu«, Joseph je rekao.
»Tko te izgrdio?«, njegov je otac zahtijevao odgovor.
»Bio je to anđeo Gospodnji«, Joseph je odgovorio. »Rekao je da sam bio nemaran.« Ubrzo se približavao dan njegovog narednog susreta s Moronijem. »Moram biti na nogama i raditi«, rekao je. »Moram se usmjeriti na ono što mi je Gospodin zapovjedio da učinim.«19
Nakon jesenske žetve, Josiah Stowell i Joseph Knight poslovno su doputovali u područje Manchestera. Obojica su znali da se bliži četvrta godišnjica Josephovog posjeta brdu i bili su revni saznati hoće li mu Moroni naposljetku povjeriti ploče.
Mjesni lovci na blago također su znali da je vrijeme da Joseph dobije ploče. U posljednje je vrijeme jedan od njih, imenom Samuel Lawrence, tumarao brdom u potrazi za pločama. Zabrinut da će Samuel uzrokovati nevolje, Joseph je poslao svojeg oca do Samuelove kuće u večer 21. rujna kako bi pripazio na njega i suočio se s njime ako bi izgledalo kao da će krenuti na brdo.20
Joseph se tada spremio za zadobivanje ploča. Njegov se godišnji posjet brdu trebao odviti idućeg dana, no kako bi bio ispred lovaca na blago, planirao je doći na brdo ubrzo nakon ponoći – baš kako je počinjalo jutro 22. rujna – kada nitko nije očekivao da će biti vani.
No, i dalje je trebao način da zaštiti ploče jednom kada ih dobije. Nakon što je većina obitelji otišla na počinak, tiho je upitao svoju majku ima li škrinju. Lucy nije imala škrinju pa se zabrinula.
»Nema veze«, rekao je. »Sada mogu dobro proći i bez nje.«21
Uskoro se Emma pojavila, odjevena za jahanje i Joseph se uspeo na kočiju Josepha Knighta te su krenuli u noć.22 Kada su stigli do brda, Emma je čekala s kočijom dok se Joseph popeo uzbrdo do mjesta gdje su ploče bile skrivene.
Moroni se pojavio i Joseph je podignuo zlatne ploče i kamen vidioca iz kamene posude. Prije nego je Joseph krenuo niz brdo, Moroni ga je upozorio da ne pokazuje ploče nikome osim onima koje Gospodin odredi, obećavajući mu da će ploče biti zaštićene ako učini sve što je u njegovoj moći da ih sačuva.
»Trebat ćeš biti budan i dostojan ukazanog povjerenja«, Moroni mu je rekao, »ili će te opaki ljudi prevladati jer će upotrijebiti svaki mogući naum i spletku da ti ih oduzmu. I ne budeš li stalno pažljiv, oni će uspjeti«.23
Joseph je odnio ploče niz brdo, no prije nego je došao do kočije, sakrio ih je u šuplje deblo gdje će biti sigurne dok ne pronađe škrinju. Tada je našao Emmu i oni su se vratili kući prije nego je sunce počelo izlaziti.24
U kući Smithovih, Lucy je gorljivo čekala Josepha i Emmu dok je posluživala doručak Josephu st., Josephu Knightu i Josiji Stowellu. Srce joj je ubrzano kucalo dok je radila, bojeći se da će joj se sin vratiti bez ploča.25
Kratko vrijeme kasnije, Joseph i Emma su ušli u kuću. Lucy je zaključala vrata kako bi vidjela je li Joseph imao ploče, no napustila je sobu ustreperena kada mu je vidjela prazne ruke.
Joseph ju je slijedio. »Majko«, rekao je, »nemoj se uzrujavati.« Predao joj je predmet omotan u rupčić. Lucy je kroz tkaninu osjetila ono što se činilo kao velike naočale. Bili su to Urim i Tumim, kamenje vidioca koje je Gospodin pripremio za prijevod ploča.26
Lucy je bila oduševljena. Joseph je izgledao kao da je veliki teret pao s njegovih leđa. No, kada se pridružio drugima u kući, imao je tužan izraz lica i u tišini je pojeo doručak. Kada je dovršio, ražalošćeno je podbočio ruku pod bradu. »Razočaran sam«, rekao je Josephu Knightu.
»Pa«, rekao je stariji čovjek, »žao mi je«.
»Jako sam razočaran«, Joseph je ponovio, a njegov se izraz promijenio u osmjeh. »Deset je puta bolje nego što sam očekivao!« Nastavio je opisivati veličinu i težinu ploča te je ushićeno govorio o Urimu i Tumimu.
»Mogu sve vidjeti«, rekao je. »Čudesne su.«27
Dan nakon što je primio ploče, Joseph je otišao na posao popravka bunara u obližnjem gradu kako bi sakupio novac za škrinju. Tog istog jutra, dok je obavljao posao s druge strane brda od kuće Smithovih, Joseph st. je načuo skupinu muškaraca kako spletkare o krađi zlatnih ploča. »Dobit ćemo ploče«, jedan od njih je rekao, »unatoč Joeu Smithu ili svim đavolima u paklu.«
Uznemiren, Joseph st. se vratio kući i rekao Emmi. Rekla je kako ne zna gdje su ploče, no da je sigurna da ih je Joseph zaštitio.
»Da«, odgovorio je Joseph st., »no sjeti se da je Ezav izgubio svoj blagoslov i pravo prvorodstva zbog male stvari. Tako bi moglo biti i s Josephom.«28
Kako bi bila sigurna da su ploče na sigurnom, Emma je osedlala konja i više od sat vremena jahala do farme na kojoj je Joseph radio. Pronašla ga je uz bunar, prekrivnog skorenim blatom i znojem od posla. Čuvši za opasnost, Joseph je pogledao u Urim i Tumim te vidio da su ploče na sigurnom.
Kod kuće je Joseph st. koračao tamo-amo ispred kuće, gledajući niz cestu svake minute dok nije vidio Josepha i Emmu.
»Oče«, Joseph je rekao kada su dojahali, »sve je u savršenom redu – nema razloga za uzbunu.«29
No, bilo je vrijeme za djelovanje.
Požurivši do brda, Joseph je pronašao deblo u koje je skrio ploče te ih je pažljivo umotao u košulju.30 Tada je pobjegao u šumu i zaputio se kući, obraćajući pažnju na opasnost. Šuma ga je sakrila od ljudi na glavnoj cesti, no pružala je lopovima mnogo mjesta za skrivanje.
Naprežući se zbog težine ploča, Joseph je trapao kroz šumu koliko je brzo mogao. Srušeno stablo blokiralo mu je put i kako se previo preko njega, osjetio je kako ga je nešto tvrdo udarilo s leđa. Okrenuvši se, vidio je čovjeka kako ga napada, koristeći pušku kao toljagu.
Čvrsto primivši ploče jednom rukom, Joseph je oborio čovjeka na tlo i pograbio dublje u gustiš. Trčao je oko osamsto metara kada je drugi čovjek iskočio iza stabla i ošinuo ga kundakom svoje puške. Joseph je odbio čovjeka i odjurio, očajan da izađe iz šume. No, prije nego je uspio doći daleko, treći ga je čovjek napao, zadavši mu snažan udarac od kojeg je zateturao. Sabravši svoju snagu, Joseph je snažno udario čovjeka i otrčao kući.31
Kod kuće je Joseph uletio kroz vrata s teškim svežnjem podvijenim ispod njegove jedne ruke. »Oče«, zavapio je, »imam ploče.«
Njegova četrnaestogodišnja sestra, Katherine, pomogla mu je odložiti svežanj na stol dok se ostatak obitelji okupio oko njih. Joseph je mogao primijetiti da su njegov otac i mlađi brat, William, htjeli odmotati ploče, no on ih je zaustavio.
»Zar ih ne možemo vidjeti?«, upitao je Joseph st.
»Ne«, rekao je Joseph. »Prvi sam puta bio neposlušan, no ovaj put imam nakanu biti vjeran.«
Rekao im je da mogu opipati ploče kroz tkaninu, a njegov je brat William podignuo svežanj. Bio je teži od kamena i William je primijetio da se listovi mogu pomicati poput stranica knjige.32 Joseph je poslao svojeg mlađeg brata, Don Carlosa, da donese kovčeg od Hyruma koji je živio niz cestu sa svojom suprugom, Jerushom, i njihovom novorođenom kćerkicom.
Hyrum je stigao ubrzo nakon toga i kada su ploče bile sigurno u kovčegu, Joseph se srušio na obližnji krevet te je počeo pričati svojoj obitelji o ljudima u šumi.
Dok je govorio, primijetio je da ga boli šaka. U nekom trenutku tijekom napada, iščašio je svoj palac.
»Moram prestati pričati, oče«, rekao je odjednom, »i zamolit te da mi vratiš palac na mjesto.«33