»Dar i moć Božja«, 6. poglavlje knjige Sveci: Priča o Crkvi Isusa Krista u posljednjim danima, 1. svezak, Mjerilo istine, 1815.–1846. (2018.)
6. Poglavlje: »Dar i moć Božja«
POGLAVLJE 6
Dar i moć Božja
Kada se Joseph vratio u Harmony u ljeto 1828., Moroni mu se ponovno ukazao i oduzeo ploče. »Ako budeš dovoljno ponizan i strpljiv«, rekao je anđeo, »ponovno ćeš ih primiti dvadesetdrugog rujna.«1
Tama je pomračila Josephov um.2 Znao je da je bio u krivu jer je zanemario Božju volju i povjerio rukopis Martinu. Sada mu Bog više nije mogao povjeriti ploče niti tumače. Osjećao se kao da je zaslužio bilo koju kaznu koju mu nebesa pošalju.3
Pritisnut krivnjom i žaljenjem, kleknuo je na svoja koljena, priznao svoje grijehe i preklinjao za oprost. Razmotrio je gdje je pogriješio i što može učiniti bolje ako bi mu Gospodin dopustio ponovno prevoditi.4
Jednoga dana u srpnju, dok je Joseph hodao nedaleko od svoje kuće, ukazao mu se Moroni. Anđeo mu je predao tumače, a Joseph je u njima vidio božansku poruku: »Djela, i zamisli, i svrhe Božje ne mogu biti osujećene, niti se mogu izjaloviti«.5
Riječi su bile umirujuće, ali su ubrzo prešle u prijekor. »Kako li stroge bijahu zapovijedi tvoje«, Gospodin je rekao. »Nisi se trebao bojati čovjeka više nego Boga.« Zapovjedio je Josephu da bude oprezniji sa svetinjama. Zapis na zlatnim pločama bio je važniji od Martinovog ugleda ili Josephove želje da udovolji ljudima. Bog ga je pripremio kako bi obnovio svoj drevni savez i podučio sve ljude da se oslanjaju na Isusa Krista radi spasenja.
Gospodin je potaknuo Josepha da se sjeti njegovog milosrđa. »Pokaj se za ono što učini«, zapovjedio je, »i ti si i dalje izabran.« Ponovno je pozvao Josepha da bude njegov prorok i vidjelac. Ipak, upozorio ga je da obrati pažnju na njegovu riječ.
»Osim ako ovo ne učiniš«, izjavio je, »bit ćeš napušten, i postat ćeš kao drugi ljudi, i nećeš više imati dara.«6
Te su jeseni Josephovi roditelji otputovali na jug u Harmony. Gotovo je dva mjeseca prošlo od kada je Joseph napustio njihov dom u Manchesteru, a oni nisu ništa čuli od njega. Brinuli su se da su ga ljetne tragedije uništile. U svega nekoliko tjedana izgubio je svoje prvo dijete, gotovo izgubio svoju suprugu te je izgubio stranice rukopisa. Htjeli su se pobrinuti da su on i Emma dobro.
Manje od 1,6 kilometara od odredišta, Joseph st. i Lucy su bili presretni kada su vidjeli Josepha kako stoji na cesti ispred njih, djelujući smireno i sretno. Ispričao im je kako je izgubio Božje povjerenje, pokajao se za svoje grijehe i primio objavu. Gospodinov ga je prijekor pekao, no poput drevnih proroka on je zapisao objavu kako bi ju drugi čitali. Bilo je to prvi puta ikada da je zabilježio Gospodinovu riječ njemu.
Joseph je također rekao svojim roditeljima da mu je Moroni poslije vratio ploče i tumače. Anđeo se činio zadovoljan, Joseph je ispripovijedao. »Rekao mi je da me Gospodin voli zbog moje vjernosti i poniznosti.«
Zapis je sada bio sigurno pohranjen u kući, skriven u kovčegu. »Sada Emma piše za mene«, Joseph im je rekao, »no anđeo je rekao da će Gospodin poslati nekoga tko će pisati za mene i uzdam se da će biti tako.«7
Sljedećeg je proljeća Martin Harris doputovao u Harmony s nekim lošim vijestima. Njegova je supruga podnijela žalbu na sudu, tvrdeći da je Joseph varalica koji se pretvara da prevodi zlatne ploče. Martin je sada očekivao poziv da svjedoči na sudu. Trebao je izjaviti da ga je Joseph prevario ili će Lucy optužiti i njega za obmanu.8
Martin je pritiskao Josepha da mu pruži više dokaza da su ploče stvarne. Htio je reći sudu sve o prijevodu, no brinuo se da mu ljudi neće vjerovati. Naposljetku, Lucy je pretražila kuću Smithovih i nikada nije pronašla zapis. I iako je dva mjeseca služio kao Josephov pisar, Martin isto nikada nije vidio ploče i nije mogao posvjedočiti da jest.9
Joseph je pitanje predstavio Gospodinu te je primio odgovor za svojeg prijatelja. Gospodin nije htio reći Martinu što da kaže na sudu niti mu je htio dati više dokaza dok Martin ne odabere biti ponizan i primjenjivati vjeru. »Ne povjeruju li riječima mojim, neće vjerovati tebi, slugo moj Josephe«, rekao je, »kad bi bilo moguće da im pokažeš sve ove stvari koje ti ja povjerih.«
Međutim, Gospodin je obećao milosrdno se odnositi prema Martinu samo ako će postupiti kako je Joseph postupio tog ljeta i poniziti se, uzdati se u Boga i učiti iz svojih pogrešaka. Trojica vjernih svjedoka pravovremeno će vidjeti ploče, rekao je Gospodin, a Martin može biti jedan od njih ako prestane tražiti tuđa odobrenja.10
Prije nego što je dovršio svoje obraćanje, Gospodin je iznio izjavu. »Ne otvrdne li narod ovog naraštaja srca svoja«, rekao je, »uspostavit ću crkvu svoju.«11
Joseph je promišljao o ovim riječima dok je Martin prepisivao objavu. Zatim su on i Emma slušali dok ju je Martin čitao kako bi provjerili njezinu točnost. Dok su čitali, Emmin je otac ušao u sobu i slušao. Kada su dovršili, upitao je čije su to riječi.
»Riječi Isusa Krista«, objasnili su Joseph i Emma.
»Smatram sve to obmanom«, rekao je Isaac. »Okanite se toga.«12
Ignorirajući Emminog oca, Martin je uzeo svoj primjerak objave i ukrcao se u poštansku kočiju za put kući. Došao je u Harmony tražeći dokaz o pločama, a otišao je s objavom koja je svjedočila o njihovoj stvarnosti. Nije ju mogao iskoristiti na sudu, no vratio se u Palmyru znajući da ga je Gospodin bio svjestan.
Kasnije, kada je Martin stao pred suca, iznio je jednostavno, snažno svjedočanstvo. S rukom uzdignutom prema nebu, posvjedočio je o istinitosti zlatnih ploča i izjavio da je svojevoljno dao Josephu pedeset dolara za vršenje Gospodinovog djela. Bez dokaza kojima bi se dokazale Lucyne optužbe, sud je odbacio optužbu.13
U međuvremenu, Joseph je nastavio prijevod, moleći Gospodina da mu ubrzo pošalje drugog pisara.14
U Manchesteru je mladić imena Oliver Cowdery odsjedao kod Josephovih roditelja. Oliver je bio godinu dana mlađi od Josepha i u jesen 1828. je počeo podučavati u školi oko 1,6 km južno od farme Smithovih.
Učitelji su često odsjedali kod obitelji svojih učenika, a kada je Oliver čuo glasine o Josephu i zlatnim pločama, upitao je može li odsjesti kod Smithovih. U početku je prikupio nekoliko detalja od obitelji. Zbog ukradenog rukopisa i mjesnih ogovaranja postali su toliko oprezni da su šutjeli.15
No tijekom zime s 1828. na 1829., dok je Oliver podučavao djecu Smithovih, stekao je povjerenje svojih domaćina. U to se vrijeme Joseph st. vratio s puta u Harmony s objavom koja je proglašavala da će Gospodin uskoro započeti čudesno djelo.16 Oliver se do tada dokazao kao iskreni tražitelj istine i Josephovi roditelji su mu se povjerili vezano za božanski poziv svog sina.17
Ono što su rekli zaokupilo je Olivera i on je žudio pomoći s prijevodom. Poput Josepha, Oliver nije bio zadovoljan suvremenim crkvama, a vjerovao je u Boga čudesa koji je i dalje objavljivao svoju volju ljudima.18 No, Joseph i zlatne ploče bili su daleko, a Oliver nije znao kako je mogao pomoći djelu ako ostane u Manchesteru.
Jednoga proljetnog dana, dok je kiša jako padala po krovu Smithovih, Oliver je rekao obitelji da želi ići u Harmony kada završi školski semestar kako bi pomogao Josephu. Lucy i Joseph st. poticali su ga da upita Gospodina jesu li njegove želje ispravne.19
Na odlasku u svoj krevet, Oliver se privatno molio kako bi spoznao je li ono što je čuo o zlatnim pločama istina. Gospodin mu je pokazao viđenje zlatnih ploča i Josephovih nastojanja da ih prevede. Miran osjećaj otpočinuo je na njemu i on je znao da se treba dobrovoljno javiti za Josephovog pisara.20
Oliver nikome nije rekao za svoju molitvu. No čim je školski semestar završio, on i Josephov brat Samuel pješke su krenuli za Harmony, udaljen više od 160 kilometara. Cesta je bila hladna i blatnjava od proljetne kiše, a do trenutka kada su Oliver i Samuel stigli do vrata Josepha i Emme, Oliver je imao ozebao nožni prst. Ipak, bio je željan upoznati par i za sebe vidjeti kako je Gospodin djelovao kroz mladog proroka.21
Kada je Oliver stigao u Harmony, bilo je to kao da je oduvijek bio tamo. Joseph je do kasno u noć razgovarao s njim, slušajući njegovu priču i odgovarajući na njegova pitanja. Bilo je očito da je Oliver imao dobro obrazovanje i Joseph je spremno prihvatio njegovu ponudu da djeluje kao pisar.
Nakon Oliverovog dolaska, Josephov prvi zadatak bio je osigurati mjesto za rad. Zatražio je Olivera da napravi nacrt ugovora u kojem je Joseph obećao platiti svojem puncu za malu drvenu kuću u kojoj su on i Emma živjeli, kao i za staju, farmu i obližnji izvor.22 Imajući na umu dobrobit svoje kćeri, Emmini su roditelji pristali na uvjete i obećali da će pomoći primiriti strahove susjeda po pitanju Josepha.23
U međuvremenu, Joseph i Oliver su počeli prevoditi. Iz tjedna u tjedan su dobro zajedno surađivali, često s Emmom u istoj sobi koja je vršila svoj svakodnevni posao.24 Joseph je ponekada prevodio gledajući kroz tumače i čitajući znakove s ploča na engleskom jeziku.
Često je ustanovljavao da je jedan kamen vidioca puno prikladniji. Stavio bi kamen vidioca u svoj šešir, primaknuo svoje lice do šešira kako bi zaklonio svjetlo i gledao u kamen. Svjetlo od kamena sjalo bi u tami, objavljujući riječi koje je Joseph diktirao dok ih je Oliver ubrzano zapisivao.25
Pod Gospodinovim usmjerenjem, Joseph nije pokušao ponovno prevesti što je izgubio. Umjesto toga, on i Oliver su nastavili dalje u zapisu. Gospodin je objavio kako je Sotona naveo opake ljude da uzmu stranice, izmijene njihove riječi i iskoriste ih kako bi bacili sumnju na prijevod. No, Gospodin je uvjerio Josepha da je nadahnuo drevne proroke koji su pripremili ploče da uključe drugi, potpuniji zapis o izgubljenom sadržaju.26
»Tako ću ja postidjeti one koji izmijeniše riječi moje«, Gospodin je rekao Josephu. »Pokazat ću im da je mudrost moja veća od lukavosti đavlove.«27
Djelovanje kao Josephov pisar oduševljavalo je Olivera. Dan za danom slušao je dok je njegov prijatelj diktirao zamršenu povijest dvije velike civilizacije, Nefijaca i Lamanaca. Učio je o pravednim i opakim kraljevima, narodu koji je pao u sužanjstvo i bio izbavljen iz njega, o drevnom proroku koji je koristio kamenje vidioca kako bi preveo zapise donesene s polja ispunjenih kostima. Poput Josepha, taj je prorok bio objavitelj i vidjelac blagoslovljen darom i moću Božjom.28
Zapis je opetovano svjedočio o Isusu Kristu, a Oliver je vidio kako su proroci vodili drevnu crkvu i kako su obični muškarci i žene vršili Božje djelo.
Ipak, Oliver je i dalje imao mnoga pitanja o Gospodinovom djelu te je žudio za odgovorima. Joseph je tražio objavu za njega preko Urima i Tumima, a Gospodin je odgovorio. »Budete li iskali od mene, primit ćete«, izjavio je. »Budeš li ispitivao, upoznat ćeš otajstva koja su velika i čudesna.«
Gospodin je također potaknuo Olivera da se sjeti svjedočanstva koje je primio prije nego što je došao u Harmony, a koje je Oliver zadržao za sebe. »Zar ne navijestih mir umu tvojemu gledom na ovo? Koje veće svjedočanstvo možeš imati nego od Boga?«, upitao je Gospodin. »Ako ti rekoh ono što nijedan čovjek ne zna, ne primi li ti svjedočanstvo?«29
Oliver je bio zapanjen. Odmah je ispričao Josephu o svojoj tajnoj molitvi i božanskom svjedočanstvu koje je primio. Nitko nije mogao znati za to osim Boga, rekao je, i sada je znao da je djelo istinito.
Vratili su se na posao i Oliver se počeo pitati bi li i on mogao prevoditi.30 Vjerovao je da Bog može djelovati kroz sredstva poput kamenja vidioca, a on je ponekada koristio rašlje kako bi pronašao vodu i minerale. Ipak, nije bio siguran jesu li njegove rašlje djelovale moću Božjom. Postupak objave i dalje mu je bio otajstvo.31
Joseph je ponovno predstavio Gospodinu Oliverova pitanja, a Gospodin je rekao Oliveru da on ima moć steći spoznaju ako pita u vjeri. Gospodin je potvrdio da je Oliverov štap djelovao moću Božjom, poput Aronovog štapa u Starom zavjetu. Tada je podučio Olivera više o objavi. »Reći ću ti u umu tvojemu i u srcu tvojemu, Duhom Svetim«, izjavio je. »Gle, ovo je duh objave.«
Također je rekao Oliveru da može prevoditi zapis poput Josepha dokle god se oslanja na vjeru. »Sjeti se«, Gospodin je rekao, »da bez vjere ne možeš učiniti ništa.«32
Oliver je nakon objave bio ushićen što može prevoditi. Slijedio je Josephov primjer, no kada riječi nisu dolazile lagano, postao je frustriran i zbunjen.
Joseph je vidio kušnje svojeg prijatelja i suosjećao je. Njemu je trebalo vremena da uskladi svoje srce i um s djelom prijevoda, no činilo se kako je Oliver mislio da može to brzo svladati. Nije bilo dovoljno imati duhovni dar. Trebao ga je njegovati i razvijati tijekom vremena za korištenje u Božjem djelu.
Oliver je ubrzo odustao od prevođenja te je upitao Josepha zašto nije bio uspješan.
Joseph je upitao Gospodina. »Ti pretpostavi da ću ti je dati, kad ne promisli ništa drugo, doli da to bijaše pitati mene«, Gospodin je odgovorio. »Moraš proučiti to u umu svojemu; tad me moraš upitati je li to ispravno.«
Gospodin je uputio Olivera da bude stpljiv. »Nije potrebno da prevodiš sada«, rekao je. »Djelo koje si pozvan činiti jest pisati za slugu mojega Josepha.« Obećao je Oliveru druge prilike za prevođenje kasnije, no za sada je bio pisar, a Joseph je bio vidjelac.33