Ja znam da moj Otkupitelj živi
Kada sam bila studentica prve godine na sveučilištu Brigham Young – Idaho (tada koledž Ricks) nedostajala mi je moja obitelj. No, naviknula sam se na život na koledžu i uživala sam nakon par mjeseci predavanja. Kada je telefonski poziv došao, bila sam u svojoj sobi i učila.
»Christy, imam loše vijesti za tebe«, rekla ja moja majka dok joj se glas lomio. »Tvoj je otac sinoć preminuo zbog teškog srčanog udara.«
Osjećaji su me preplavili dok sam pokušavala shvatiti što sam upravo čula. Vidjela sam svojeg oca prije samo par dana, no nisam mogla niti naslutiti da će to biti posljednji puta. Tatina smrt bila je potresna za cijelu obitelj kao i za moj odjel doma. Tata je imao samo 53 godine i služio je kao naš biskup.
Dani koji su uslijedili bili su ispunjeni posjetima i telefonskim pozivima od obitelji, prijatelja, članova odjela i susjeda. Osjetili smo čudesan izljev ljubavi onih koji su nas okruživali. Na tatinom pokopu su članovi obitelji podijelili sjećanja iz života s njim, posvjedočili smo o naumu spasenja i životu nakon smrti.
Tata je bio vjeran suprug, predan svetac posljednjih dana, strastveni izviđač te predivan otac. Mnogi su ljudi bili blagoslovljeni zbog života koji je živio. Nakon ukopa, moj najstariji brat posvetio je grob, a mi smo kao obitelj stajali i plakali tijekom pjesme »Božje sam dijete ja« (Crkvena pjesmarica, br. 58).
Dan nakon ukopa vratila sam se u školu. Nisam bila oduševljena što sam se vratila, ali znala sam da moram nastaviti sa životom i ispuniti svoje dužnosti. Neki su dani bili lakši od drugih. Provodila sam puno vremena razmišljajući o svojem ocu i uzdala sam se da će mi moje znanje o naumu spasenja te vjera u Isusa Krista pomoći suočiti se s mojim izazovima i pitanjima.
Oko dva tjedna nakon što je moj otac preminuo odnijela sam svoj dnevnik u kapelu na kampusu kako bih zabilježila svoje osjećaje i događaje oko tatine smrti. Kada sam pisala osjetila sam Duha toliko snažno da sam imala nadvadavajuće uvjerenje kako me moj Nebeski Otac voli, ima naum izričito za mene i da nikada neću biti ostavljena. Kada sam završila s pisanjem oglasio se signal iz zvučnika blizu obližnjeg studenskog centra i zasvirala je pjesma »Otkupitelj moj živi, znam« (Crkvena pjesmarica, br. 25). Odmah su mi pale na pamet riječi iz pjesme:
Otkupitelj moj živi, znam;
utjehu pruža spomen sam.
On živi, koji mrtav bje,
moj vječni vođa živi, gle…
On živi, strah udaljuje.
On živi, suze otire.
On živi, srce smiruje.
On živi, blagoslivlja me.
Znam da moj Otkupitelj živi i voli me. Zato što je on ustao od mrtvih, znam da će moj otac i svi koje volimo, a preminuli su prije nas, također živjeti ponovno. Kakva je utjeha znati ove istine.