Učenje i sveci posljednjih dana
Stjecanje znanja je doživotna, sveta aktivnost, ugodna našem Ocu na Nebu i omiljena njegovim slugama.
Onaj koji ulazi u domenu znanja mora pristupiti kao što je Mojsije došao do gorućeg grma. On stoji na svetom tlu; on usvaja svete stvari«, rekao je predsjednik J. Reuben Clark ml. (1871–1961), član Prvog predsjedništva, dok je govorio na inauguraciji novog predsjednika sveučilišta Brigham Young. »Mi moramo doći do ove potrage za istinom – u svim područjima ljudskog znanja, ne samo s poštovanjem, već u duhu bogoštovlja.«1
Kao sveci posljednjih dana, mi vjerujemo u obrazovanje i imamo filozofiju o tome kako i zašto težiti znanju. Naša religija nas podučava da trebamo težiti znanju pomoću Duha i da imamo pravo koristiti naše znanje za dobrobit čovječanstva.
Naša potraga za istinom
»[Naša] religija… [nas] potiče da pomno tražimo znanje«, podučio je predsjednik Brigham Young (1801–77). »Ne postoji nijedan drugi narod koji je željniji vidjeti, čuti, učiti i razumjeti istinu.«2
Naša potraga za istinom treba biti široka poput naših životnih aktivnosti i duboka koliko naše okolnosti dopuštaju. Učeni svetac posljednjih dana trebao bi razumjeti važne vjerske, tjelesne, društvene i političke probleme današnjice. Posjedujući više znanja o nebeskim zakonima i zemaljskim stvarima, možemo imati veći utjecaj za dobro na one oko nas i biti sigurniji od uvredljivih i opakih utjecaja koji nas mogu zbuniti i uništiti.
U potrazi za istinom, trebamo tražiti pomoć našeg voljenog Nebeskog Oca. Njegov Duh može voditi i ojačati naše napore da učimo i povećaju našu sposobnost da primimo istinu. Ovo učenje s Duhom nije ograničeno samo na učionice ili pripremu za školske testove. Ono se odnosi na sve što činimo u životu i na svako mjesto na kojem to činimo – kod kuće, na poslu i u Crkvi.
Dok težimo primiti i primijeniti vodstvo Duha u svijetu kojim upravljaju trendovi i pitanja današnjice, mi se suočavamo s lavinom često pogrešnih i trivijalnih informacija koje nam donosi suvremena tehnologija. Riskiramo da postanemo ono što je jedan promatrač nazvao ‘površni ljudi’ – rasprostranjeni posvuda dok se povezujemo sa širokom mrežom informacija kojima pristupamo samo jednim pritiskom na tipku.«3
Bombardirani smo voditeljima popularnih televizijskih emisija, televizijskim psiholozima, modnim časopisima i medijskim komen-tatorima, čije iskrivljene vrijednosti i upitne prakse mogu upravljati našim mišljenjem i utjecati na naše ponašanje. Na primjer, pred-sjednik Spencer W. Kimball (1895–1985) je rekao: »Nikada nije bilo doba u kojem je uloga [muškaraca i žena] bila toliko zbunjujuća.«4
U tim okolnostima, zbunjenost, obeshrabrenje ili sumnja u samog sebe može početi nagrizati našu vjeru i odvratiti nas od Spasitelja i od izgrad-nje njegovog kraljevstva na zemlji. Ako usredotočimo naše odluke na trendove i svjetovna usmjerenja, bit ćemo »okolo tjerani svakim vjetrom nauke u ljudskoj prijevarnoj igri, usred prepredenosti koja lukavo krči put zabludi« (Efežanima 4:14).
Bez utjecaja popularnog mnijenja, Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana podučava načela. Razlika je ogromna. Trendovi, moda i pop ideologija su prolazni i kratkotrajni. Načela služe kao sidra sigurnosti, usmjerenja i istine. Ako učvrstimo naše ideale i usmjerenje na nauk i načela, poput vjere u Gospodina Isusa Krista i slijeđenje proroka, imat ćemo potpuno pouzdan, nepromjenjiv vodič u našim životnim odlukama.5
Ne trebamo se bojati. Predsjednik Henry B. Eyring, prvi savjetnik u Prvom predsjedništvu, je podučio: »Gospodin zna ono što trebate učiniti i što trebate znati. On je dobar i sveznajući. Stoga možete s pouzdanjem očekivati da je za vas pripremio mogućnosti da učite u pripremi za služenje koje ćete pružiti. Nećete na savršen način prepoznati te moguć-nosti.… No kada duhovne stvari stavite na prvo mjesto u svom životu, bit ćete blagoslovljeni osjećajem da idete u pravom smjeru ka određenom učenju, i bit ćete motivirani više se truditi.«6
Osobna dostojnost
Naš trud da učimo mora srasti s osobnom dostojnošću kako bismo primili vodstvo Duha Svetoga. Moramo izbjegavati seksualnu nečistoću, pornografiju i ovisnosti kao i negativne osjećaje prema sebi ili drugima. Grijeh tjera Duha Gospodnjeg, a kad se to dogodi, nestaje naročito prosvjetljenje od Duha, a svjetiljka učenja podrhtava.
U suvremenoj objavi imamo obećanje da ako naše oko bude uprto na slavu Božju, što uključuje osobnu dostojnost, naše će »cijelo… tijelo biti svjetlošću ispunjeno, i nikakve tame u [nama] neće biti. A tijelo koje je ispunjeno svjetlošću, sve shvaća« (NiS 88:67).
Možemo potvrditi ovo vječno načelo trenutačnim osob-nim iskustvom. Prisjetite se trenutka kad ste bili ogorčeni, neprijateljski raspoloženi ili svadljivi. Jeste li mogli učinkovito učiti? Jeste li primili prosvjetljenje tijekom tog razdoblja?
Grijeh i ljutnja pomračuju um. Oni stvaraju stanje suprot-no svjetlosti i istini koji karakteriziraju inteligenciju, što je slava Božja (vidi NiS 93:36). Pokajanje, koje nas može očistiti od grijeha kroz pomirbenu žrtvu Isusa Krista, je stoga temeljni korak na putu učenja za sve koji teže svjetlosti i istini kroz moć učenja Duha Svetoga.
Mi smo nesavršena bića, no svatko od nas može težiti da bude dostojniji suradništva Duha, što će povećati našu osobnu moć razlučivanja i pripremiti nas da bolje branimo istinu, da se odupremo društvenim pritiscima i ostvarimo pozitivan doprinos.
Obrazovanje
Kroz naše odluke o obrazovanju trebamo se pripremiti uzdržavati sebe i one koji mogu ovisiti o nama. Potrebno je da imamo vještine koje se traže. Obrazovanje je obvezno za osobnu sigurnost i dobrobit.
Naš Nebeski Otac očekuje od nas da koristimo našu slobodu opredjeljivanja i nadahnuće kako bismo provjerili sebe i svoje sposobnosti te odlučili koji ćemo tijek obrazovanja slijediti. To je naročito važno za mlade ljude koji su završili srednju školu i misionarsku službu te se sada suočavaju s odlukama o daljnjem školovanju i zaposlenju. Budući da se odluke s kojima se muškarci i žene suočavaju mogu znatno razlikovati, počinjemo učeći na našim različitim iskustvima, vjerujući da su tipična za mnoge svece posljednjih dana.
Starješina Oaks: Poput većine mladića, moje je formalno obrazovanje bilo inten-zivno, neprekidno i motivirano željom da se osposobim uzdržavati obitelj. Nakon koledža uslijedio je diplomski studij. To je financirano honorarnim poslom i zajmom koji će biti plaćen povećanom sposobnošću zarađivanja stečenim obrazovanjem. Usput sam se oženio i počeli smo imati djecu. Ženina podrška i odgovornost za rastuću obitelj unaprijedili su moje učenje u školi i dali mi snažnu motivaciju da diplomiram i krenem naprijed sa svojim životnim djelom. Po završetku obrazovanja, posvetio sam dio svog novostečenog slobodnog vremena za nastavak obrazovanja u struci i dugo željenom dodatnom čitanju o crkvenoj povijesti i općem obrazovanju.
Sestra Oaks: Putovi i iskustva ženskog obrazovanja često su drugačiji od muških. Odrasla sam u vrijeme kad se činilo da žene imaju samo dvije opcije kako bi sebe uzdržavale – podučavanje i odgoj. Moj »problem« je bio što nisam razmatrala ni jednu od njih. Brinuti se o sebi u financijskom smislu bilo je nešto što nisam smatrala mogućim ili potrebnim. Voljela sam učiti i znala sam raditi. Zapravo, voljela sam raditi. Imala sam puno sezonskih poslova tijekom ljeta, i dobro mi je išlo u školi. Kad sam se došla k sebi zbog činjenice da se u potpunosti trebam uzdržavati, bila sam uplašena, gotovo paralizirana, zbog nepredviđenih izazova koji su se nadvili nada mnom. Nisam imala vještine za pravi posao. Moje studiranje slobodne umjetnosti hranilo je moju dušu, no trebala sam hraniti svoj novčanik.
Odlučila sam steći diplomu koja će mi omogućiti brinuti se o sebi. Voljela sam svaku minutu učenja i naišla ne samo na nove ideje, već sam otkrila svoje vlastite mogućnosti. Tamo gdje sam se osjećala bojažljivo i ranjivo, sada sam se osjećala sposobno i kompe-tentno suočiti se sa životom.
Raskrižja
Mi znamo da ništa nije zamršenije od neznanja što učiniti sa svojom budućnošću, no ništa ne pruža veće osobno zadovoljstvo od otkrivanja vlastitih sposobnosti. Pročitajte svoj patrijarhalni blagoslov, razmotrite svoje prirodne sklonosti i talente te idite naprijed. Poduzmite prvi korak i vrata će se otvoriti. Na primjer, kad se sestra Oaks upustila u englesku književnost, nije ni sanjala da će je to odvesti do izdavačke kuće u Bostonu. Dok je starješina Oaks studirao računovodstvo, nije ni pretpostavljao da će ga to odvesti to pravnog obrazovanja, do sveučilišta Brigham Young, a zatim do Vrhovnog suda u Utahu. Uz Gospodina, »sve pridonosi [našem] dobru« (Rimljanima 8:28), a obrazovanje koje primamo povećava se svakim korakom dok se naši životi otkrivaju pred nama.
Moramo odabrati naše učenje pažljivo jer učenje ima vječni učinak, i koje god korisno znanje, mudrost ili »razumsko načelo« Potpornog u ovom životu, »ono će s nama ustati za uskrsnuće« (NiS 130:18).
Uznemirujuće je da toliko ljudi, naročito žena, sumnjaju u sebe i dovode u pitanje svoju sposobnost da uspiju. Obraćajući se studenticama matematike, znanosti i inženjerstva u ožujku 2005. godine, predsjednik BYU-a, starješina Cecil O. Samuelson ml. iz Sedamdesetorice je rekao: »Jedan o vaših profesora mi je rekao… da neke od vas imaju manje pouzdanja u svoje sposobnosti i mogućnosti od muških kolega, čak i kada dokazi navode da to nije točno. Trebate prepoznati svoje talente, vještine, sposobnosti i snage, a ne biti zbunjene oko darova koje vam je Bog dao.«7
Žene naročito mogu primiti negativan odgovor kad teže profesionalnom opredjeljenju. Mlada sestra u kasnim dvadesetim godinama, suočena s potrebom da se brine o sebi, pisala je tražeći savjet. Povjerila se da je pristupila svom svećeničkom autoritetu po pitanju studiranja prava i on ju je obeshrabrio. Ne znamo njezine sposobnosti ili ograničenja. Savjet koji je primila mogao se zasnivati na njima ili na nadahnuću koje se odnosilo na njezine okolnosti. No njezina se je odlučnost mogla osjetiti kroz stranice njezinog pisma, i bilo je jasno da je treba savjetovati da postigne punu razinu svog potencijala.
Predsjednik Thomas S. Monson, kao dio svoje poruke tijekom općeg sastanka Potpor-nog društva održanog 29. rujna 2007, rekao je ženama: »Nemojte se moliti za zadatke koji odgovaraju vašim sposobnostima, već za sposobnosti koje odgovaraju vašim zadacima. Tada čudo neće biti izvršavanje vaših zadataka, već ćete vi biti čudo.«8
Upozoravamo da s potrebom da završe školu i uspostave financijsku sigurnost, muškarci i žene mogu doći u iskušenje dati manji prioritet braku. U vječnoj perspektivi kratkovidno je težiti profesionalnom putu koji pojedinca uskraćuje za brak, vječne vrijednosti, budući da se oni ne uklapaju u profesionalni vremenski prostor i svjetovne vrijednosti.
Prijateljica je pratila svoju kćer u potrazi za fakultetima na istoku Sjedinjenih Država. Njezina visoko motivirana i talentirana kćer znala je da će odlazak u najbolju školu po njezinom izboru donijeti ogroman dug za njezino obrazovanje. Često se isplati platiti za najbolje obrazovanje, no u ovom slučaju, njezina je kćer molila i osjetila da iako je visoka razina duga neće spriječiti da se uda, može je naposljetku spriječiti da prestane raditi kako bi ostala kod kuće sa svojom djecom. Budite mudri. Svatko je od nas drugačiji. Ako tražite njegov savjet, Gospodin će vam reći što je najbolje za vas.
Glad za znanjem
Starješina Jay E. Jensen iz predsjedništva Sedamdesetorice podučio je da uvijek trebamo »zadržati stalnost u učenju«.9 Ta stalnost mora biti nabrušena željom za učenjem, vođena vječnim prioritetima.
Nakon poboljšanja naših radnih sposobnosti, trebamo željeti učiti kako postati emotivno ispunjeniji, vještiji u našim osobnim odnosima, te bolji roditelji i građani. Postoji nekoliko stvari koje pružaju više ispunjenja i zabave od učenja nečeg novog. Velika sreća, zadovoljstvo i financijske nagrade proizlaze iz toga. Obrazovanje nije ograničeno formalnim studiranjem. Doživotno učenje može povećati našu sposobnost da cijenimo i uživamo u stvaranju i ljepoti svijeta oko nas. To učenje nadilazi knjige i selektivno korištenje novih tehnologija, poput Interneta. To uključuje umjetničke pothvate. To također uključuje iskustva s ljudima i mjestima: razgovori s prijateljima, odlasci u muzeje i na koncerte, i mogućnosti za služenje. Trebamo proširiti sebe i uživati u putovanju.
Možda ćemo imati poteškoća u ostvarenju naših ciljeva, no naše će teškoće omogućiti onoliki rast kao i naše učenje. Snage koje razvijemo u prevladavanju izazova bit će s nama u vječnosti koja dolazi. Ne trebamo zavidjeti onima čiji financijski ili intelektualni resursi to olakšavaju. Ono zbog čega rastemo nije napravljeno od jednostavnosti, a osobe kojima je lakše trebat će iskusiti svoj rast kroz druge žrtve ili proći napredak koji je svrha života.
Najvažnije od svega, imamo obvezu nastaviti naše duhovno obrazovanje proučavajući Sveta pisma i crkvenu literaturu i dolazeći u Crkvu i hram. Gošćenje riječima života obogatit će nas, povećati našu sposob-nost da podučavamo one koje volimo i pripremiti nas za vječni život.
Konačni cilj obrazovanja je učiniti nas boljim roditeljima i slugama u kraljevstvu. Dugoročno, rast, znanje i mudrost koje ostvarimo povećat će naše duše i pripremiti nas za vječnost, a ne ocjene iz indeksa. Stvari Duha su stvari koje su vječne, a naši obiteljski odnosi, zapečaćeni moću svećeništva, konačni su plodovi Duha. Obrazovanje je dar od Boga. Ono je ugaoni kamen naše vjere kad ga koristimo za dobrobit drugih.
Lijevo: fotografija: Craig Dimond; desno: foto ilustracije: John Luke, Matthew Reier i Christina Smith
Foto ilustracije: Robert Casey, Marina Lukach i Craig Dimond
Foto ilustracije: Matthew Reier, Craig Dimond i Christina Smith
Učenje s Duhom nije ograničeno samo na učionice ili pripremu za školske testove. Ono se odnosi na sve što činimo u životu i na svako mjesto na kojem to činimo—kod kuće, na poslu i u Crkvi.
Obrazovanje nije ograničeno formalnim studiranjem. Doživotno učenje može povećati našu sposobnost da cijenimo i uživamo u stvaranju i ljepoti svijeta oko nas.