Glas Dobrog pastira
Kao radnica u stočarskom gospodarstvu u Montani gotovo punih 70 godina, cijenim usporedbu o Dobrom pastiru, koja se nalazi u Ivanu 10:1–18, jer sam je živjela. Slijedeća iskustva su bila naročito snažna u oživljavanju te usporedbe.
U biblijsko doba svaki je pastir svojim glasom okupljao svoje osobno stado iz mnogih grla koja su se uvečer okup-ljala u ovčinjak (vidi st. 3–4). Na isti način, kad ja selim svoje ovce, jednostavno ih pozovem i one slijede.
Prije mnogo godina, moja žustra 96-godišnja susjeda, Alice, koja je također uzgajala ovce, razboljela se u vrijeme janjenja, pa sam joj ponudila da ja to obavim za nju. Kad sam ušla u obor za janjenje prve večeri na ‘dužnosti’, gotovo 100 Alicinih ovaca umirilo se za noć. No kad sam došla, one su trenutačno osjetile stranca u svojoj blizini. Prestrašene, odmah su potražile sigurnost zbijajući se u udaljeni ugao (vidi st. 5).
To se nastavilo nekoliko večeri. Bez obzira kako bih tiho ušla, ovce bi se uspaničile i pobjegle. Govorila sam umirujućim glasom novorođenoj janjadi i ovcama dok sam se brinula o njima. Pete večeri više se nisu uznemiravale dok sam radila s njima. Počele su prepoznavati moj glas i vjerovati mi.
Nešto kasnije rekla sam Alice da ću na bočicu hraniti njezinih desetak janjadi koji nisu imale majku ili čija majka nije imala dovoljno mlijeka. [To be deleted] Imitirajući Alice, zazvala sam njezinu janjad: »Dođite, BaBa! Dođite, BaBa!« Očekivala sam da će janjad gladno dojuriti do mene kao što su jurile k njoj. No ni jedno me janje nije čak ni pogledalo. Alice je zatim izašla kroz svoja kuhinjska vrata i pozvala ih. Čuvši njezin glas, nestrpljivo su pojurili, glasno tražeći svoje mlijeko.
Zainteresirane, Alice i ja izvele smo pokus. Stojeći u mom oboru, Alice je oponašala moj poziv: »Amo, janje, janje! Amo, janje, janje!« i nijedno se nije odazvalo. No kad sam ja pozvala s istim riječima, moje su se ovce okupile oko mene. Iako su riječi koje smo koristile kako bismo pozvale ovce bile identične, naši nepoznati glasovi nisu poslušani. Ovce su odano slušale samo svog pravog pastira (vidi st. 4).
Ivan 10 razlikuje pastira od najamnika. Pastir koji posjeduje ovce s ljubavlju se brine za njihovu sigurnost. S druge strane, najamnik je samo ‘najamnik’ i ‘nije mu stalo’ (st. 13). Usporedba također podučava da dok najamnik ostavlja ovce i bježi (vidi st. 12), pravi pastir je voljan dati svoj život za ovce (vidi st. 11). To je doista istinito za našeg Dobrog pastira – našeg Spasitelj, Isusa Krista – koji je s ljubavlju dao svoj život za nas (vidi st. 15, 17–18).
Meni ta iskustva potvrđuju jednu od temeljnih poruka usporedbe: težnja da osobno spoznamo našeg Dobrog pastira i spremno prepoznamo njegov glas spriječit će da greškom slijedimo najamnika. Vjernim slušanjem glasa našeg Dobrog pastira – i ni jednog drugog – bit ćemo vođeni u vječnu sigurnost.
Gospod je moj Pastir, Simon Dewey, s ljubaznošću Altus Fine Arta, American Fork, Utah