Imao sam mnogo za podijeliti

Brent Fisher, Kalifornija, SAD

Uvijek sam razmišljao o pripravnosti u hitnim slučajevima i o brizi za svoju obitelj i sebe u tim uvjetima. No, naučio sam gledati pripravnost drugačije jednog nedjeljnog jutra u južnoj Floridi godine 1992. Uragan Andrew, jedan od najrazornijih i najskupljih uragana koji su pogodili Sjedinjene Američke Države, omeo je prekrasno ljeto u Miamiju, u Floridi.

Privremeno sam živio sâm u stanu na plaži, za vrijeme dok sam pohađao tromjesečni orijentacijski program za posao. Kada je upozorenje o uraganu stiglo i kad sam doznao da se trebam evakuirati iz našeg stana do podneva, jedan je suradnik rezervirao hotelske sobe u kontinentalnom području za naše suradnike i mene. Obložio sam daskama svoje prozore i spremio osobne stvari.

U očekivanju jednotjednog posjeta moje supruge i djece, prethodno sam kupio dovoljno hrane i vode za svoju šesteročlanu obitelj. Bio sam smiren znajući da sam imao sigurno mjesto kamo otići i dovoljno hrane za nekoliko tjedana.

Dok sam se pripremao za odlazak u 10.30 h osjećao sam se dobro – sve je bilo u redu. Kleknuo sam u molitvi, zahvaljujući Nebeskom Ocu za svoje blagoslove i tražeći njegovu pomoć tijekom nadolazeće oluje. Kada sam završio molitvu, Duh me nadahnuo da kažem: »Ako ima itko kome je potrebna pomoć, molim te, pomogni mi da ga pronađem.«

Nakon nekoliko minuta, osamdesetogodišnja udovica pokucala je na moja vrata. »Oprostite«, rekla je. »U pogrešnoj sam sobi. Tražim prijatelja.«

Izgledala je izgubljeno. Kada sam ju upitao mogu li joj pomoći, bila je posve zbunjena i rekla mi je da ne zna što činiti ili kamo otići. Upitao sam ju gdje živi i zajedno smo pošli prema njezinom stanu, procijenili njezino stanje i razmislili o njezinim mogućnostima.

Rekao sam joj da moja tvrtka možda ima prostor u jednoj od naših hotelskih soba i pozvao sam ju da odsjedne s našom skupinom. Uzdahnula je s olakšanjem. Brzo smo se spakirali i osigurali njezin stan i osobne stvari, a ja sam sredio da ju jedan suradnik autom odveze do hotela.

Dok sam se pripremao za odlazak, još su dvije udovice zamolile za pomoć. Pomogao sam im da se smire kako bi jasnije mogle razmišljati i pronaći sklonište. Kada sam uzeo prtljagu svojih suradnika, još je jedna starija udovica zamolila za pomoć. Smjestili smo njezine lomljive stvari na sigurna područja i pomogli joj pripremiti se za odlazak.

U međuvremenu su radnici pozvali dvojicu studenata koji su živjeli na otoku da odsjednu sa skupinom u hotelu na kontinentu. Jedina hrana koju su imali bila je šaka grickalica i litru mineralne vode. Srećom, imao sam mnogo za podijeliti, ne samo s njima već i sa svima drugima.

Kakvog li blagoslova kada te priprema i vodi Gospodin! To mi je dopustilo da svojim utjecajem umirim druge tijekom alarmantnog razdoblja i provedem gotovo sve svoje vrijeme pomažući drugima, ne brinući se o samome sebi. Stekao sam novu razinu zahvalnosti za savjet naših svećeničkih vođa da budemo pripremljeni.