2014.
Koristiti naum spasenja kao odgovor na pitanja
travanj 2014


Koristiti naum spasenja kao odgovor na pitanja

Kada mi, ili drugi, imamo pitanja o evanđelju Isusa Krista, znamo li gdje pronaći odgovore?

Živimo u uzbudljivom vremenu. Obnovljeno evanđelje Isusa Krista izlazi »iz skrovitosti« (NiS 1:30). Kao rezultat, više djece Nebeskog Oca koji nisu naše vjere slušaju o »mormonima«. Neki čuju stvari koje zvuče čudno i zbunjujuće. Drugi čuju stvari koje su im poznate i pružaju utjehu. Pojedinci iz svake skupine mogu doći u potrazi za odgovorima na svoja pitanja. Mnogi odgovori mogu se pronaći u naumu spasenja koji je također poznat kao »velebni naum sreće« (Alma 42:8).

Najčešće postavljana pitanja su: »Odakle dolazim?« »Zašto sam ovdje?« i »Kamo idem nakon ovog života?« Na sva se ta pitanja može odgovoriti istinama koje se nalaze u naumu spasenja. U ovom članku se nalaze neki odgovori koje Sveta pisma i naš prorok, predsjednik Thomas S. Monson, daju u svezi s ovim pitanjima.

Odakle dolazim?

Mi smo vječna bića. Živjeli smo s Bogom prije ovoga života kao njegova duhovna djeca. »Apostol Pavao [poučava] nas da ‘potječemo do Boga’ [Djela 17:29]«, rekao je predsjednik Monson. »Budući da znamo kako naša fizička tijela potječu od naših smrtnih roditelja, moramo istražiti značenje Pavlove izjave. Gospodin je izjavio da su ‘duh i tijelo duša… čovječja’ [NiS 88:15]. Stoga, to je duh koji potječe od Boga. Pisac poslanice Hebrejima obraća mu se kao ‘Ocu naših duša’ [Hebrejima 12:9].«1

Zašto sam ovdje?

Jednom je predsjednik Monson o našem životu na zemlji rekao: »Koliko bismo zahvalni trebali biti što je mudri Stvoritelj stvorio zemlju i postavio nas ondje s velom zaborava na naše ranije postojanje kako bismo mogli iskusiti vrijeme kušnje, priliku da se dokažemo, kako bismo se mogli osposobiti za sve što nam je Bog pripremio da primimo.

Dakako, jedna ključna svrha našeg zemaljskog postojanja jest dobivanje tijela od mesa i kostiju. Također nam je dan dar opredjeljivanja. Na tisuće načina povlašteni smo birati za sebe. Ovdje učimo kroz stroge zahtjeve iskustva. Razlučujemo između dobra i zla. Razlikujemo između gorkog i slatkog. Otkrivamo da postoje posljedice koje su povezane s našim djelima.«2

Kamo idem nakon ovog života?

Smrt dolazi svim članovima ljudske obitelji. »Jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut može?« (Job 14:14). »Znademo da smrt nije kraj«, rekao je predsjednik Monson. »Ovu su istinu podučavali živi proroci kroz sva vremena. Također se nalazi u našim Svetim pismima. U Mormonovoj knjizi čitamo konkretne i utješne riječi:

ʻA gledom na stanje duše između smrti i uskrsnuća – Gle, anđeo mi to javi da dusi svih ljudi čim napuste smrtno tijelo, da, dusi svih ljudi, bili oni dobri ili zli, odlaze kući k onomu Bogu koji im život dade.

I tad će se dogoditi: Dusi onih koji su pravedni primaju se u stanje sreće što se naziva raj, stanje pokoja, stanje mira, gdje će otpočinuti od svih tegoba svojih, i od svake brige i žalosti.’ [Alma 40:11–12].«3

Nakon što uskrsnemo, idemo u celestijalno kraljevstvo slave poput sunca, terestrijalno kraljevstvo slave poput mjeseca, telestijalno kraljevstvo slave poput zvijezda ili u krajnju tamu (vidi NiS 76).

Postoji li uistinu Bog? Je li Sotona stvaran?

Nebeski Otac, Isus Krist i Sotona bili su dio velikog vijeća na nebu održanog prije nego smo rođeni. Kao dio nauma spasenje, Nebeski je Otac dao jednomu da se spusti na zemlju i pomiri za naše grijehe. Rekao je: »Koga ću poslati? A jedan [Isus Krist] odgovorio je kao Sin Čovječji. Evo me, mene pošalji. A drugi je [Sotona] odgovorio i rekao: Evo me, mene pošalji. A Gospodin je rekao: Poslat ću prvoga.

Drugi je [Sotona] bio ljutit i nije mogao održati svoje prvotno stanje; i kasnije su, toga dana, mnogi slijedili njegov primjer (Abraham 3:27–28; vidi i NiS 29:36–37; Mojsije 4:1–4).

Posjedujemo li snagu oduprijeti se kušnjama Sotone?

Jedna trećina duša koja je odabrala slijediti Sotonu nakon vijeća na nebu, izbačene su zajedno s njim. One i Sotona ostaju duše bez fizičkog tijela. Prorok Joseph Smith je naučavao: »Sva bića koja imaju tijela imaju moć nad onima koji ih nemaju«.4 Stoga, Sotona nas može iskušavati, no mi imamo tu moć oduprijeti mu se.

Zašto se ponekad čini da Nebeski Otac ne odgovara na moje molitve?

»Molitva je čin po kojem se volja Očeva i volja djeteta dovode u sklad jedna s drugom. Predmet molitve nije promijeniti volju Božju« (Bible Dictionary: »Prayer«). Molitva je alatka koja nam pomaže odlučiti ako koristimo svoje opredjeljivanje da uskladimo svoju volju s Božjom (vidi Abraham 3:25). Nebeski Otac uvijek odgovara na naše molitve, no ti odgovori mogu doći u obliku: da, ne ili ne još. Važno je pravo vrijeme.

Zašto imam izazove kada nastojim živjeti dobrim životom?

Izazovi su dio nauma spasenja. Oni nas čine snažnijima, oplemenjuju nas i čiste dok se oslanjamo na Isusa Krista i njegovo evanđelje. Nebeski nas Otac podržava tijekom izazova. Naša će nam kušnja »iskustvo pružiti i bit će za dobro [naše]« (NiS 122:7).

Kako mogu znati što je ispravno, a što pogrešno?

Sva Božja djeca rođena su sa svjetlom Kristovim, koje nam pomaže »razluči[ti] dobro od zla« (Moroni 7:16). Osim toga, Duh Sveti može nam svjedočiti istinu u našim umovima i srcima osjećajem mira i topline (vidi NiS 8:2–3).

Može li mi biti oprošteno ako sam počinio ozbiljne grijehe?

Bog zna da će svatko od nas griješiti dok učimo odabirati između ispravnog i pogrešnog.5 Međutim, uz sve grijehe ide i pripadajuća kazna. Pravda nalaže da kazna bude pretprljena. U svojoj milosti, Nebeski je Otac dopustio Isusu Kristu pomirenje kojim je zadovoljio zahtjeve pravde za sve nas (vidi Alma 42). Drugim riječima, Kristova patnja u Getsemaniju i smrt na Golgoti platila je cijenu za sve naše grijehe ako prihvaćamo Kristovo pomirenje kajući se i primajući uredbe evanđelja. Naši će nam grijesi biti oprošteni (vidi NiS 1:31–32).

Napomene

  1. Thomas S. Monson, »The Race of Life«, Liahona, svibanj 2012, 91; vidi i Abraham 3:22–26.

  2. Thomas S. Monson, »The Race of Life«, 91–92; vidi i Alma 34:32–34.

  3. Thomas S. Monson, »The Race of Life«, 93; vidi i Nauk i savezi 76:59–111.

  4. Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph Smith (2007), 211.

  5. Malena djeca ne mogu griješiti »dok ne postanu uračunljiva« (vidi NiS 29:46–47).