Proroci Starog zavjeta
Mojsije
»Veličina je Mojsijeva bila tolika da su čak i Krista opisivali kao Proroka nalik na tog davnog vođu Izraelskog naroda«1 – starješina Bruce R. McConkie (1915–85) iz Zbora dvanaestorice apostola
Rođen sam u Egiptu u vrijeme kada je moj narod, Izraelci, bio u sužanjstvu. Strahujući od rastućeg broja izraelskih sužnjeva, faraon je naredio da se sva tek rođena izraelska muška djeca umore. Da bi me zaštitila, majka me je tri mjeseca nakon rođenja skrivala prije nego me je stavila u košaru u Nil među trstiku. Pronašla me je faraonova kći i odgojila me kao svoga sina.2
Kada sam odrastao, napustio sam Egipat i živio u zemlji Midjanskoj. Tamo sam pronašao naklonost Jitra, pastira i svećenika, i oženio se njegovom kćeri Siporom. Od Jitra sam primio Melkisedekovo svećeništvo.3
Jednoga dana dok sam čuvao Jitrovo stado, Gospodin mi se objavio u gorućem grmu i pozvao me izbaviti djecu Izraela iz sužanjstva.4
Vratio sam se u Egipat i rekao faraonu da oslobodi narod Gospodinov, no on je, umjesto toga, povećao njihov teret. Gospodin je poslao niz pošasti na Egipćane, ali faraon je otvrdnuo srce svoje i uporno odbijao pustiti Izraelce. Posljednja je pošast bila anđeo uništenja koji je umorio prvorođene sinove svake obitelji u Egiptu. Izraelci su bili zaštićeni od tog anđela uništenja tako što su krvlju neokaljanog janjeta poškropili oba dovratnika i nadvratnik svoje kuće i time što su ostali u kući. Preko mene, Gospodin je uspostavio blagdan Pashe kao uredbu da bi Izraelcima pomogao sjećati se tog čuda svakog dana.5
Ta je posljednja pošast učinila da faraon popusti i on je oslobodio Izraelce. Ipak, faraonovo je srce kasnije otvrdnulo i on je poslao svoju vojsku nakon odlaska Izraelaca. Gospodin me blagoslovio svojom moći da razdvojim Crveno more kako bismo pobjegli po suhom tlu dok je faraonovu vojsku potopilo more.6
Gospodin nas zatim vođaše pustinjom danju u oblaku, a noću u vatrenom stupu. Priskrbljivao nam je vodu, manu i prepelice.7
Popeo sam se na planinu Sinaj gdje sam ostao 40 dana i primio Deset zapovijedi od Gospodina. Kad sam se vratio s planine, Izraelci su se okrenuli od Boga i iskovali zlatno tele za štovanje. Više nisu bili dostojni primiti zakon Gospodnji koji mi je dao, stoga sam razbio ploče s njegovim sadržajem. Vratio sam se natrag na planinu gdje mi je Gospodin dao niži zakon koji se naziva mojim imenom – zakon Mojsijev.8
U pustinji, Gospodin mi je otkrio nacrte za izgradnju šatora ili prijenosnog hrama. Nosili smo šator sa sobom na našim putovanjima da bismo mogli obavljati bogoslužje u njemu. U šatoru su ljudi primali uredbe i govorili s Gospodinom »licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem«.9 Gospodin mi je također pokazao kako napraviti kovčeg saveza, svetu relikviju koja se nalazi na najsvetijem dijelu šatora, Svetinji nad Svetinjama.10
Kada je Gospodin poslao »ljute zmije« kako bi kaznio Izraelce, zapovjedio mi je da načinim mjedenu zmiju i dignem je visoko na stup kako bi svi koji su ujedeni mogli pogledati i ozdraviti. No, zbog njihova ponosa i jednostavnosti zadatka, mnogi nisu htjeli pogledati i stoga su preminuli.11
Gospodin je učinio da Izraelci lutaju pustinjom 40 godina prije nego im je dopustio da uđu u obećanu zemlju.12 Meni nije bilo dopušteno ući nego sam »uznesen od Duha« Gospodinu.13