Korištenje punog imena Crkve bilo je čudno, ali vrijedilo je

Lauri Ahola

Činilo se jednostavnim slijediti uputu proroka, no ispalo je da je bilo potrebno više napora nego što sam to očekivao.

Kada je predsjednik Nelson govorio o upotrebi ispravnog imena Crkve na Općem saboru u listopadu 2018., njegova mi je poruka bila vrlo bliska: »Ovo jest zapovijed od Gospodina…

Ukloniti Gospodinovo ime iz Gospodinove Crkve velika je pobjeda za Sotonu« (»Ispravno ime Crkve«, Lijahona, studeni 2018., 87., 88.).

Shvatio sam da trebam ponovno razmisliti o tome kako pristupam svojim razgovorima s onima oko mene, uključujući određene klijente na mojem poslu koji su se navikli zvati me »mormonom« i članom »mormonske crkve«.

Predan koristiti puno ime Crkve, čekao sam na sljedeću priliku da potvrdim svoje članstvo u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Ta je prilika zasigurno i stigla, ponovno u poslovnom kontekstu. »Vi ste mormoni tako ljubazni ljudi«, rekao mi je budući klijent. »Dakle, hvala vam«, odgovorio sam. »Kao članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana mi vjerujemo da smo svi braća i sestre.« Tada se razgovor nastavio tako da su on i svi drugi razgovarali o ljubaznosti »mormona«.

Iako sam učinio svoj dio u izgovaranju punog imena Crkve i dalje sam osjećao da nešto nije bilo u redu. Moji su me prijatelji i suradnici i dalje smatrali dijelom »mormonske crkve«, a ne nužno Kristovim sljedbenikom, a kamoli članom Kristove obnovljene Crkve.

Je li to bilo vrijedno muke?

Tijekom narednih nekoliko razgovora o mojoj vjeri, osjetio sam se obeshrabrenim zbog nezgrapnosti izgovaranja punoga, podužeg imena Crkve više puta tijekom istog razgovora. Činilo se kao da me svi s kojima sam razgovarao čudno gledaju, a razgovor je i dalje uvijek bio usmjeren na »mormone«.

Pokušao sam učiniti svoje interakcije malo prirodnijima. No to je ispalo puno teže nego što sam očekivao, posebice s pojedincima koje nisam htio uvrijediti. Nisam htio biti bojažljiv ili ravnodušan po pitanju življenja svoje vjere, no također nisam htio ispasti nesmiljen budući da su me mnogi od tih ljudi ranije zvali »mormonom«, a ja sam to prihvaćao. Također, čuo sam mnoge članove Crkve kako i dalje sebe i druge članove Crkve na raznim sastancima i u drugim kontekstima nazivaju »mormonima«.

Počeo sam se pitati je li uporaba punog imena Crkve zaista tako važna kada se sve uzme u obzir. Naposljetku, brand »mormon« prilično je pozitivan u mislima mnogih ljudi – biti »mormonom« često mi je bilo korisno. No kada sam ponovno pročitao govor predsjednika Nelsona, bio sam pod dojmom da je to doista važno, čak i ako je uzrokovalo malo nezgrapnosti u razgovoru. Stoga sam se ponovno obvezao.

Prilika da svjedočim o Kristu

Sljedeći puta kada sam trebao koristiti puno ime Crkve bio sam u posjeti prijatelju u crkvi druge vjeroispovijesti. Netko mi je prišao i s velikim osmjehom upitao jesam li mormon. »Da, ja sam član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana«, rekao sam. Počeo mi je postavljati nekoliko pitanja, a svako je započelo s: »Vjeruje li mormonska crkva… ?« I svaki sam puta započeo svoj odgovor s izrazom: »U obnovljenoj Kristovoj Crkvi vjerujemo…«

Ova se kozerija nastavila postavljanjem četiri ili pet pitanja i odgovaranjem na njih. Kada je primijetio da ne prihvaćam ime »mormon«, izravno me upitao: »Zar vi niste mormon?«

Tada sam ga upitao zna li tko je bio Mormon. Nije znao. Rekao sam mu da je Mormon bio prorok, povjesničar, vojskovođa i politička ličnost u drevnim Amerikama. Počašćen sam što sam povezan s čovjekom koji je bio tako posvećen služenju Bogu i drugima.

»No«, nastavio sam, »Mormon nije umro za moje grijehe. Mormon nije prolio svoju krv za mene niti je patio u Getsemaniju niti umro na križu. Mormon nije moj Bog. Isus Krist je moj Bog i Spasitelj. On je moj Otkupitelj. I po njegovom imenu želim biti znan u posljednji dan i po njegovom se imenu nadam biti poznat danas.«

Osjetio sam jamstvo Duha kako me podržava u mojem kratkom svjedočanstvu mojem novom poznaniku. Nakon nekoliko sekundi tišine rekao je: »Dakle vi ste kršćanin?«

»Da, ja sam kršćanin«, odgovorio sam, »i član Kristove obnovljene Crkve«.

Nastojanje da slijedim uputu proroka činilo se jednostavnim, no ispalo je da je bilo potrebno više napora nego što sam očekivao. I dalje nisam savršen u slijeđenju svega što je zatraženo da činim. No u svakom slučaju pazim da koristim puno ime Crkve.

Zahvalan sam na Duhu kojeg osjećam kada mogu svjedočiti drugima o svojem Spasitelju i članstvu u njegovoj Crkvi. I sada imam sjajan način da prirodno svjedočim o njemu i njegovoj obnovljenoj Crkvi kada god me upitaju jesam li »mormon«.