Kontinuirana Obnova
Obnova je započela u Svetom šumarku prije 200 godina i nastavlja se danas – a vi i ja možemo biti dio toga.
Želje mojeg srca (Prvo viđenje), Walter Rane
Ovo je divno i uzbudljivo vrijeme u kojem možemo biti na Zemlji. Imamo blagoslov sudjelovanja u velikim događajima koji se odvijaju u rasporedbi punine vremenā, u pripremi za Gospodinov Drugi dolazak.1 Možemo ne samo gledati kako se ovi veličanstveni događaji razvijaju, već i biti njihov dio.2
Ponekad govorimo o Obnovi evanđelja kao da se cijela dogodila odjednom. Prije dvije stotine godina Prvo viđenje započelo je proces, ali Obnova nije, naravno, završila s tim. Gospodinovo djelo kroz Josepha Smitha i njegove suradnike nastavilo se s prevođenjem Mormonove knjige, obnovom svećeništva, uspostavljanjem Crkve, slanjem misionara, izgradnjom hramova, uspostavljanjem Potpornog društva i tako dalje. Ovi događaji Obnove započeli su 1820. godine i nastavili su se tijekom života Josepha Smitha.
Koliko god divne bile stvari koje je Bog objavio kroz Josepha Smitha, Obnova nije bila dovršena za Josephovog života. Kroz proroke nakon njega primili smo stvari kao kontinuirani razvoj hramskog djela, dodatna Sveta pisma, prijevod Svetih pisama na mnoge jezike, pronošenje evanđelja diljem svijeta, uspostavu Nedjeljne škole, Djevojaka, Male škole i zborova svećeništva te brojne prilagodbe organizacije i procedura Crkve.
»Mi smo svjedoci procesa obnove«, rekao je predsjednik Russell M. Nelson. »Ako mislite da je Crkva potpuno obnovljena, vidite tek početak. Još će mnogo toga doći… Pričekajte do sljedeće godine. A zatim do sljedeće godine. Popijte svoje vitaminske tablete. Odmorite se. Bit će uzbudljivo.«3
U skladu s izjavom predsjednika Nelsona da se Obnova nastavlja, vidjeli smo mnoge značajne prilagodbe u Crkvi otkad je on postao predsjednik. Među njima su preustroj svećeničkih zborova, posluživanje koje zamjenjuje kućno učiteljstvo i posjetiteljstvo te uvođenje načina proučavanja evanđelja usmjerenog na dom, podržanog Crkvom.4 Više se prilagodbi dogodilo od tada i doći će ih još.
Primjer u Zapadnoj Africi
Moje svjedočanstvo o kontinuiranoj prirodi Obnove bilo je pod utjecajem pet godina koje sam proveo služeći u predsjedništvu područja Zapadna Afrika. Otkad sam bio mladić, imao sam svjedočanstvo o evanđelju. Ali živeći u Africi, družio sam se s nekima od prvih ljudi iz Zapadne Afrike koji su prihvatili evanđelje. Također sam vidio kako se Crkva brzo širi kontinentom, sa stotinama odjela i kolčića koji se formiraju, hramovima i sastajalištima prepunim vjernih članova i dobrim ženama i muškarcima koji prigrljuju, svim svojim srcem, obnovljeno evanđelje. Pred svojim sam očima vidio ispunjenje proroštva Josepha Smitha da će Crkva »ispunit[i]… svijet«.5
Dva takva vjerna člana, James Ewudzie i Frederick Antwi, pomagali su mi jednoga dana u hramu Accra Gana. Nekoliko godina prije nego što su misionari svetaca posljednjih dana stigli u Ganu, James je bio dio skupine od oko 1000 ljudi koji su koristili Mormonovu knjigu i druge crkvene materijale u svojim crkvenim službama. Molili su se za dan kad će Crkva doći u Ganu. On se pridružio drugim mladićima koji su putovali Ganom i podučavali evanđelje kako su ga pronašli u našim materijalima. Kad su misionari stigli 1978. godine, bio je kršten prvi dan kada su se krštenja svetaca posljednjih dana vršila u Gani.
Fred Antwi, član pionir Crkve u Gani
Na početku svog članstva, Fred je bio na sprovodu rođaka koji je bio plemenski poglavar. Tamo je otkrio da je plan obitelji postaviti njega za novog poglavara. Znajući da će takav položaj uzrokovati da čini stvari suprotne njegovim evanđeoskim vjerovanjima, odjurio je nakon sprovoda i okrenuo leđa položaju koji bi mu donio priznanje i bogatstvo.
Kad je hram Accra bio posvećen, i James i Fred putovali su više od četiri sata u jednom smjeru svaki tjedan kako bi mogli biti hramski radnici. Dok sam obavljao uredbe s njima, bio sam nadvladan osjećajem povijesti koji me okruživao. Shvaćajući povijest Crkve u Africi koju su njih dvojica predstavljali, osjećao sam da je to kao da imam Johna Taylora ili Wilforda Woodruffa ili druge rane članove Crkve uz mene dok vršimo te uredbe.
Ono što sam vidio, iskusio i osjetio u Zapadnoj Africi bilo je dio onoga što je Gospodin rekao Henoku da će se dogoditi: »I pravednost ću poslati dolje s neba; i istinu ću otposlati iz zemlje, da posvjedoče o Jedinorođencu mojemu… i učinit ću da pravednost i istina prohuje zemljom poput potopa, radi sabiranja odabranih mojih s četiri kraja zemlje« (Mojsije 7:62).
Vidio sam kako pravednost i istina huje preko afričkog kontinenta i odabrani se sabiru iz tog dijela svijeta. Moje svjedočanstvo o Obnovi bilo je uvećano jer sam vidio kako se taj važan dio Obnove događa pred mojim očima.
Također sam vidio još nešto vezano za kontinuiranu Obnovu, živu vjeru i duhovnu energiju među afričkim članovima. Čuo sam kako je starješina David A. Bednar iz Zbora dvanaestorice apostola rekao: »Kirtland [gdje su sveci posljednjih dana živjeli tijekom 1830-tih] nije samo u Ohiju. Također je u Africi.« Mnogi se ljudi priključuju Crkvi u Africi na temelju svojih snažnih osobnih duhovnih iskustava. Ti novi članovi donose duhovnu energiju i potrebu za daljnjim učenjem evanđelja. Za njih Obnova se nastavlja u osobnom smislu. Kako uče sve više i više o Crkvi, istine evanđelja nastavljaju se otvarati pred njima. Isto vrijedi za sve nas kada nastavljamo proširivati naše znanje o evanđelju.
Tri načina kako pomoći u kontinuiranoj Obnovi
Bog nam je dao veličanstvenu priliku da igramo ključne uloge u ovom djelu. Gospodin je rekao da »tijelo [Crkve] treba svaki ud« (Nauk i savezi 84:110). Svi članovi Crkve imaju blagoslov sudjelovanja u ovoj Obnovi koja se nastavlja. Kako to činimo?
Jedan način kako sudjelujemo je sklapanjem i obdržavanjem svetih saveza. Uredbe, uključujući hramske uredbe, nemaju svrhu osim ako ljudi zapravo ne sklope i zatim obdržavaju saveze povezane s tim uredbama. Sestra Bonnie Parkin, bivša opća predsjednica Potpornog društva, podučila je: »Sklapanje saveza izraz je voljnog srca; obdržavanje saveza izraz je vjernog srca.«6
Sklapanjem i obdržavanjem saveza ne pripremamo se samo za vječni život, već i pomažemo pripremiti i osnažiti one koje Gospodin naziva »moj narod saveza« (Nauk i savezi 42:36). Mi sklapamo saveze s Bogom i postajemo dio njegovog naroda saveza kroz krštenje, potvrdu, sakrament, Melkisedekovo svećeništvo i hramske uredbe.
Drugi način kako možemo sudjelovati u kontinuiranoj Obnovi je ispunjavanjem poziva i zaduženja koja primimo. Tako Crkva napreduje. Predani učitelji podučavaju djecu, mlade i odrasle o evanđelju. Poslužiteljske sestre i braća brinu se za pojedinačne članove Crkve. Predsjedništva i biskupstva daju vodstvo kolčićima, okruzima, odjelima, ograncima, zborovima, organizacijama, razredima i grupama. Vođe mladih brinu se za djevojke i mladiće. Zapisničari i tajnici bilježe važne podatke koji su tada zabilježeni na nebu i vojska drugih obavlja važne uloge u pripremanju ljudi za vječni život i Drugi dolazak Spasitelja.
Mladi u redu da uđu u hram Accra, Gana
Treći način kako možemo sudjelovati u Obnovi je pomaganjem u sabiranju Izraela. Od najranijih dana Obnove ovo je bio ključni dio djela. Kako je predsjednik Nelson podučio, imamo priliku i dužnost pomoći u sabiranju koje se događa s obje strane vela. U svojoj završnoj poruci na svojem prvom Općem saboru kao predsjednik Crkve, predsjednik Nelson sažeto je rekao: »Naša poruka svijetu je jednostavna i iskrena: pozivamo svu Božju djecu s obje strane vela da dođu svojem Spasitelju, prime blagoslove svetog hrama, imaju trajnu radost i osposobe se za vječni život.«7
Sabiranje Izraela s ove strane vela znači misionarski rad. Svi mi koji možemo služiti cjelodnevnu misiju trebamo pažljivo razmotriti tu mogućnost. Smatram velikim blagoslovom što sam mogao služiti misiju u Italiji u vrijeme kad je Crkva ondje bila veoma mlada. Naši su se ogranci sastajali u iznajmljenim dvoranama i nadali smo se da će jednoga dana tamo postojati kolčići i odjeli. Gledao sam kako hrabri pioniri dolaze u Crkvu i postavljaju temelj za sabiranje Izraela u toj velikoj zemlji.
Jedna od njih bila je Agnese Galdiolo. Svi smo snažno osjećali Duha dok je ona bila podučavana misionarskim lekcijama. Ali, čak i osjetivši tog Duha, znala je da će se njezina obitelj snažno usprotiviti njezinom krštenju. Međutim, u određenom je trenutku, ispunjena Duhom, pristala biti krštena. Ali predomislila se u jutro kad je bilo dogovoreno krštenje. Došla je rano u iznajmljenu dvoranu gdje je trebala biti krštena da nam kaže kako zbog pritiska svoje obitelji ne može to učiniti.
Prije odlaska, pristala je da razgovaramo nekoliko minuta. Otišli smo u učionicu, gdje smo predložili da se pomolimo zajedno. Nakon što smo kleknuli, zamolili smo je da izreče molitvu. Nakon molitve ustala je u suzama i rekla: »U redu, bit ću krštena.« I bila je nekoliko minuta kasnije. Sljedeće se godine udala za Sebastiana Carusa i oni su odgojili četvero djece koja su sva služila misije i nastavila su od tada služiti u Crkvi.
Starješina i sestra Curtis s nekim članovima obitelji Caruso
Agnese i Sebastiano također su služili misiju, sa Sebastianom kao predsjednikom misije. Kad sam služio drugu misiju u Italiji, 25 godina nakon prve, mogao sam vidjeti što su bračni par Caruso i drugi pioniri učinili kako bi proširili kraljevstvo Božje ondje. Moji misionari i ja radili smo da izgradimo Crkvu, sanjajući da jednoga dana hram može biti izgrađen u Italiji. Zamislite moju radost u činjenici da sada imamo hram Rim, Italija.
Malo je radosti koje se mogu usporediti s misionarskom radošću. Kako je divan blagoslov biti rođen u vrijeme kada možemo radosno sudjelovati u kontinuiranoj Obnovi pomažući sabrati Izrael!
Misionarsku radost, naravno, ne osjećaju samo cjelodnevni misionari. Svatko od nas može pomoći u obraćenju ili aktiviranju naših sestara i braće radeći zajedno s cjelodnevnim misionarima. Imamo priliku sabrati Izrael pozivajući druge da dođu i vide te prijateljstvom s onima koji primaju poduku.
Uz pomoć hramskog djela i djela obiteljske povijesti pomažemo sabrati Izrael s druge strane vela. Godinama je naša sveta odgovornost bila vršiti ovo djelo. Prije smrti Josepha Smitha sveci su vršili krštenja za mrtve, a nekolicina ih je primila svoja podarivanja i pečaćenja. S dovršetkom hrama u Nauvoou podarivanja za žive ozbiljno su započela. Podarivanja i pečaćenja za pretke također su započela u hramovima u Uti.
Eliza R. Snow, ključna sudionica u tom obnavljajućem procesu, razumjela je važnost tog dijela Obnove. Provela je mnogo vremena u kući za podarivanje, pomažući s uredbama tamo.8 Tijekom jednog posjeta Potpornom društvu 1869. godine podučila je svoje sestre: »Razmišljala sam o velikom djelu koje trebamo izvršiti, i to pomažući u spašavanju živih i mrtvih. Želimo biti… dostojne suradnice Bogova i Svetaca.«9
I naravno, dostupnost hramskih uredbi dramatično se proširila izgradnjom mnogih hramova diljem svijeta, uz nove koji će doći.
S alatima koje sada imamo na raspolaganju, hramsko djelo i djelo obiteljske povijesti mogu biti redoviti dio našeg sudjelovanja u kontinuiranoj Obnovi. Godinama sam bio zainteresiran i uključen u djelo obiteljske povijesti, ali internetski alati veoma su povećali moj uspjeh u nošenju obiteljskih imena u hram. Imam svete uspomene sjedenja za stolom u našem stanu u Gani i pronalaženja imena mojih europskih predaka koja smo moja žena i ja mogli odnijeti u hram Accra, Gana. Ta nas je radosna mogućnost slijedila na druga mjesta kamo smo bili poslani.
Kroz proroka Josepha Smitha Bog je započeo proces »ostvarenja obnove svega izgovorenog ustima svih svetih proroka otkako svijet postade«. (Nauk i savezi 27:6). Ta se obnova nastavila do sadašnjosti kada Bog »sada objavljuje« i »još [će] objaviti mnogo toga velikoga i važnoga što se odnosi na Kraljevstvo Božje« (Članci vjere 1:9). Duboko sam zahvalan zato što možemo sudjelovati u ovoj kontinuiranoj Obnovi.