Mlade odrasle osobe
Postajati emocionalno otporan
Autorica živi u Sevilli u Španjolskoj.
Nikada nisam osjetila tjeskobu dok se nisam vratila kući sa svoje misije pa nisam bila sigurna kako krenuti dalje.
Fotografija, na slici se nalazi model
Život je išao prema planu.
Upravo sam trebala završiti svoju misiju. Tijekom prethodnih je 18 mjeseci moje svjedočanstvo bilo osnaženo, a moje viđenje nauma spasenja proširilo se. Nikada se nisam osjećala bliskije svojem Spasitelju i Nebeskom ocu. Život se činio blažen.
Naravno, moja obitelj i ja prolazili smo kroz svoj udio kušnji, no sve u svemu bila sam ushićena i imala sam puno planova po pitanju toga što će se dogoditi nadalje. No tada je došla. I šok je bio prilično surov. Ponovno sam se mučila prilagoditi na svakodnevni život. Neprekidno sam se brinula o donošenju dobrih odabira i tome da budem savršena u svojoj poslušnosti. Postavila sam toliki pritisak na sebe da ostanem na visokoj duhovnoj razini koju sam imala tijekom cijele svoje misije jer sam se bojala da ću, ne budem li, nazadovati duhovno.
Kako je pritisak koji sam postavljala rastao, počela sam osjećati napadaje tjeskobe i panike. Postajali su sve učestaliji i naposljetku sam se osjećala kao da se utapam.
Nažalost, sakrila sam svoje osjećaje od svoje obitelji i prijatelja. Znala sam da anksioznost i depresija nisu ništa čega se treba sramiti, ali osjećala sam se toliko izvan kontrole da nisam čak ni znala kako izraziti ono što sam proživljavala da bih mogla potražiti pomoć.
Srećom, Gospodin je uvijek tu kako bi nas vodio kada mu se obratimo. Nakon ponešto promišljanja i molitve, osjećala sam se potaknutom otvoriti svojem bratu i njegovoj ženi. Oni su mi pomogli prepoznati da nisam »luda« kao što sam mislila te da se borba s emocijama može dogoditi bilo kome.
Sestra Reyna I. Aburto, druga savjetnica u općem predsjedništvu Potpornog društva, svjedočila je o ovoj istini: »Moje drage prijateljice, to se može dogoditi bilo kojoj od nas – posebice kada, kao one koje vjeruju u naum sreće, postavimo na sebe nepotreban teret misleći da trebamo biti savršene sada. Takve misli mogu biti nadvladavajuće. Postizanje savršenstva postupak je koji će se odvijati tijekom našeg smrtnog života i poslije njega – i samo kroz milost Isusa Krista.«1
Nadahnuti tečaj
Dok sam se molila Nebeskom Ocu za vodstvo, shvatila sam da trebam pružiti priliku izvorima koje je on pribavio za nas te sam trebala učiti i promijeniti se nabolje. Srećom, u tom sam trenutku imala priliku prisustvovati crkvenom tečaju za emocionalnu otpornost. Činilo se da je prilika došla baš u pravom trenutku i ne vjerujem da je to bila slučajnost.
U priručniku tečaja emocionalna otpornost opisana je na sljedeći način:
-
»Sposobnost prilagođavanja emocionalnim izazovima uz hrabrost i vjeru usmjerenu na Isusa Krista
-
Pomaganje sebi i drugima na najbolji mogući način.
-
Posezanje za dodatnom pomoći koja nam je potrebna.«2
Drugim riječima, emocionalna je otpornost nešto što svi trebamo.
Za mene, ovaj je nadahnuti tečaj jasan znak da je Nebeski Otac svjestan kušnji s kojima se danas suočavamo kao članovi Crkve Isusa Krista. On želi biti kadar pomoći nam ići naprijed na putu saveza u povratku k njemu. Vidjeti mnoge predivne aspekte ovog tečaja pomoglo mi je shvatiti koliko intimno naš Nebeski Otac poznaje svakoga od nas i naše zasebne potrebe te sam odmah osjetila mir kada sam počela proučavati. Na tečaju se naučavaju jasne i snažne vječne istine koje se mogu primijeniti u našem životu kada se nosimo s problemima mentalnog zdravlja, bilo da se radi o nama samima ili o nekome koga volimo.
Jedno od tih naučavanja koje me zapanjilo nalazi se u poglavlju 9: »Pružanje snage drugima.« Ovo mi je poglavlje pomoglo da konačno posegnem za još više pomoći. U njemu se naučava o načelu služenja jednih drugima. Naučila sam koliko je važno služiti drugima potvrđujući njihove osjećaje, emocije i mišljenja te posežući uz empatiju i razumijevanje. Također sam shvatila da se trebam uzdati u druge da će mi pomoći s mojim mukama.
Kada sam uspjela sprovesti ove ideje i otvoriti se svojoj obitelji i prijateljima o svojim mukama s mentalnim zdravljem, iznenadila sam se da su bili tako samilosni i da nisu osuđivali. Primila sam jako puno podrške od njih.
Smatram da bi moja anksioznost poprimila dublji i mračniji oblik da nisam iznijela svoje izazove svojim bližnjima. Ovo mi je iskustvo pomoglo posegnuti prema drugima i suosjećati se s njima po pitanju njihovih briga i problema.
S nadom se možemo suočiti s budućnošću
Smatram smiješnim kako sam se, kada sam došla kući s misije, brinula da ću izgubiti »duhovni temelj« koji sam stekla tijekom svoje misije, jer sada shvaćam da je dolazak kući bio tek početak novoga poglavlja u kojem mogu pronaći nove načine da produbim svoju vjeru.
Moji osobni odnosi s Nebeskim Ocem i Isusom Kristom jako su narasli i produbili se od kada sam došla kući, posebice zbog načela koje sam naučila na ovom tečaju o emocionalnoj otpornosti i kroz oslanjanje na Nebeskog Oca i Isusa Krista za pomoć. Doimaju se znatno stvarnijima i prisutnijima u mojem svakodnevnom životu.
Naučila sam i prihvatila da se mi, kao Božja djeca, stalno mijenjamo, stalno učimo i razvijamo se. Pa ipak, kroz naše životne izazove Nebeski je Otac nepromjenjiv. On nije očekivao od mene da budem savršena na svojoj misiji, a ne očekuje to ni sada. On me jednostavno voli i želi da se nastavim truditi napredovati prema njemu i činiti najbolje što mogu na svojem putovanju natrag k njemu.
Dakle, samo zato što sam išla na ovaj tečaj emocionalne otpornosti, ne znači da više nemam napadaja tjeskobe ili panike ili trenutaka kada se osjećam preplavljeno strahom za budućnost. I dalje ih ponekada imam i tako se osjećam. No sada prepoznajem ove uzorke i naučila sam alate koji pomažu nositi se s njima na zdraviji način, poboljšavajući kvalitetu svojega svakodnevnog života.
Naposljetku, ovaj me je tečaj podučio nositi se s mehanizmima trenutaka kada osjećam tjeskobu i izazove. Podučio me imati strpljenja i sućuti prema sebi i svojim nesavršenostima. I naučila sam razumjeti kako me Bog vidi, a ne biti prestravljena nepoznanicama budućnosti.
I kroz profesionalnu i kroz nebesku pomoć shvatila sam kako imamo nužne alate za spoznaju kako da »djeluj[emo]… a ne da bilo tko na [nas] djel[uje]« (2 Nefi 2:26) po našim emocijama i osjećajima dok se nastavljamo kretati prema Kristu.