Dođi i slijedi me
Stvaranje
Isus Krist stvorio je Zemlju pod usmjerenjem Nebeskoga Oca kako bismo mi imali mjesto za živjeti, učiti i koristiti naše opredjeljivanje da bismo dobro birali (vidi Abraham 3:24–26).
Prorok Joseph Smith podučio je da »stvoriti… ne znači stvoriti iz ničega… znači organizirati; jednako kao što bi čovjek organizirao materijale i izgradio brod«.1 Hebrejska riječ za »stvoriti« znači oblikovati, modelirati, organizirati i ustanoviti (vidi Postanak 1:1; Abraham 3:24).
Predsjednik Russell M. Nelson objasnio je da je »samo fizičko Stvaranje bilo priređeno kroz uređena vremenska razdoblja«, ne kalendarske dane. »Bilo da su označene kao dan, vrijeme ili doba, svaka je faza [Stvaranja] bila razdoblje između dva prepoznatljiva događaja – podjela vječnosti«.2
Prvi dan: Svjetlo i tama
»I reče Bog: ‘Neka bude svjetlost!’« te on »rastavi… svjetlost od tame«, stvarajući dan i noć (vidi Postanak 1:3–5).
Drugi dan: Vode i nebesa
Bog je odijelio vode i nebesa »I reče Bog: ‘Neka bude svod posred voda…’ A svod prozva Bog nebo.« (Vidi Postanak 1:6–8.)
Treći dan: Oceani i zemlja
»Kopno prozva Bog zemlja, a… vode mora« (Postanak 1:10). Zemlja je bila spremna za biljni svijet (vidi Postanak 1:11–12).
Četvrti dan: Sunce i razdoblja
Bog je stvorio Sunce, Mjesec i zvijezde »da luče dan od noći« i »budu znaci blagdanima, danima i godinama« (vidi Postanak 1:14–16).
Peti dan: Živi stvorovi
Bog je stvorio »svakovrsne žive stvorove« (Postanak 1:21) Tim je stvorovima zapovjeđeno da se množe i napune zemlju i more (vidi Postanak 1:22).
Šesti dan: Adam i Eva
Božje se stvaranje života nastavilo »zvijerima zemaljskim«, »stokom« i »gmizavcima« (Abraham 4:24–25). Tada je stvorio Adama i Evu »na sliku tijela svojega« (Mojsije 6:9) te im zapovjedio: »Plodite se i množite i napunite zemlju… Vladajte… svim živim stvorovima« (Postanak 1:28).
Sedmi dan: Dan odmora
Nakon što je dovršio svoje djelo, Bog je odmorio sedmoga dana. »I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini« (Postanak 2:3).
Bog je kasnije zapovjedio da se također »sjeti[mo]… svetk[ovati] dan subotni« (Izlazak 20:8).
Šabat možemo učiniti svetim odvajajući vrijeme da idemo u crkvu, blagujemo sakrament i prisjećamo se Spasitelja. Gospodin je podučio: »Jer zaista, ovo je dan određen tebi da otpočineš od napora svojih, i predaš pobožnosti svoje Svevišnjemu« (Nauk i savezi 59:10).
Na šabat su »naše misli, djela i ponašanje znaci koje dajemo Bogu te pokazatelj naše ljubavi prema njemu«.3