»Ponovno zasađivanje sjemena vjere«, Lijahona, ožujak 2024.
Ponovno zasađivanje sjemena vjere
Lekcije od onih koji su se vratili k vjeri.
U svijetu koji često veliča priče o gubitku vjere, tiša putovanja povratka k vjeri ponekada prolaze nezapaženo. No priče o ponovnom obraćenju prikazuju kako braća i sestre u evanđelju prevladavaju svoje sumnje čak i nakon što napuste Crkvu. Njihove priče prikazuju ono što Alma podučava o sadnji sjemena. Alma opisuje proces vjere koji ne samo da pomaže osnažiti one koji pokušavaju razviti svoju vjeru, već pomaže i onima koji se muče s pitanjima i brigama.
-
Prvo, trebamo razumjeti da »vjera je ne imati savršenu spoznaju« (Alma 32:21).
-
Tada »oživotvori[mo] dijelak vjere« ili čak samo »zaže[limo] vjerovati« (stih 27).
-
Sadimo sjeme – riječ Božju – u naše srce (vidi stih 28).
-
Usput, njegujemo duhovno korijenje sa strpljivošću i prihvaćamo pomoć prijatelja u evanđelju kako bismo uzgojili stablo usađeno u Krista, »što uzrasta u vječni život« (stih 41).
»Vjera je ne imati savršenu spoznaju o nečemu; zato, ako imaš vjeru, nadaš se onomu što se ne vidi, što je istinito« (Alma 32:21).
Alba Lucia Fonseca, članica Crkve iz Sjedinjenih Država, na internetu je vidjela materijal koji je izazvao zabrinutost oko njezinih vjerskih uvjerenja te je prošla kroz brzi gubitak vjere. Isprva je svojim sumnjama izbacila sjeme vjere, ali onda je počela razgovarati s brižnom i obrazovanom članicom te je shvatila kako je i njezina nevjera postavljala pitanja.
»Moje razumijevanje evanđeoskih pojmova i crkvene povijesti nije bilo ni približno toliko opsežno kao što sam pretpostavljala«, objasnila je. »To me je ponizilo i pomoglo mi shvatiti da još uvijek imam toliko toga za naučiti i da vjera ne dolazi posjedovanjem odgovora na sva pitanja.« Alba je shvatila da druge »vrijedne stvari u životu – poput obitelji, obrazovanja, karijere – uključuju rizik, žrtvu, nesigurnost i doživotno nastojanje. Vratila sam se u Crkvu i mogu potvrditi da je održavanje vjere također veoma vrijedno ove vrste napora.«
Predsjednik Russell M. Nelson podučio je: »Gospodin ne zahtjeva savršenu vjeru od nas da bismo imali pristup njegovoj savršenoj moći«. Ipak, naša vjera, on također ističe, zahtijeva neprestan trud da nastavi rasti.1 Iako je izvorni temelj hrama u Salt Lakeu dobro služio više od jednog stoljeća, sada mu je potrebna velika renovacija, objasnio je predsjednik Nelson. I mi s vremena na vrijeme moramo ojačati svoje vlastite duhovne temelje kako bismo se »oduprijeli nadolazećim opasnostima i pritiscima«.2 Dok se ponekad suočavamo s teškim materijalima poput Albe, naša nas želja za sigurnošću može odvesti od jednostavnog vjerovanja do jednostavne nevjere, preskakujući napor potreban da osnažimo i učvrstimo naš duhovni temelj.
Onima koji proučavaju priče o povratku vjere bilo je korisno gledati na vjeru kao na doživotno putovanje u nekoliko koraka.3 Možemo započeti jednostavnim uvjerenjem poput djetetova, no u nekom se trenutku vjera poput djetetove suočava s pitanjima i brigama. Iako je naša neprokušana vjera možda služila kao i duhovni temelj, sada se moramo maknuti od jednostavne vjere kroz kompleksnosti do zrele vjere koja se može oduprijeti budućim izazovima.4 Napuštanje vjere može se činiti lakšim, gotovo poput olakšanja, ali bogate nagrade prate putovanja onih koji se okrenu Bogu i nastave njegovati svoje sjeme vjere.
Za Samuela Hoglunda iz Švedske kušnje vjere počele su kada su članovi obitelji postavljali pitanja. Objašnjava da je prošao kroz fazu »odgovaranja na jedno pitanje samo da bi naišao na još jedno«. »Moja se vjera kolebala od jedne polovice sata do druge, sve dok nisam shvatio da su ovaj proces i moja potreba za sigurnošću neodrživi.« Umjesto da pokušava riješiti svako relativno manje pitanje, Samuel je odlučio proučiti važna pitanja – ona ključna za čvrst temelj u Isusu Kristu. Popraćena molitvom i proučavanjem Svetih pisama, Samuelova potraga, poput Albine, podučila ga je koliko je još trebao naučiti i dovela ga do zrelijih uvjerenja. »Iskustvo je neizmjerno osnažilo moju vjeru«, rekao je, »i također me podučilo da ćete pronaći ono što doista tražite.«
»Probudite li se i razbudite li sposobnosti svoje, i to za pokus gledom na riječi moje, i oživotvorite dijelak vjere, da, čak i ne možete li više nego zaželjeti vjerovati, nek ta želja djeluje u vama« (Alma 32:27).
»Oživotvorenje vjere može se činiti nadvladavajuće«, priznao je predsjednik Nelson. »S vremena na vrijeme možemo se pitati možemo li uopće sakupiti dovoljno vjere za primanje blagoslova koje tako očajnički trebamo.«5 No čak i sićušni koraci vjere, počevši s »dijel[kom] vjere«, mogu »djel[ovati] u vama« i započeti duhovno ponovno rođenje.
Nakon što je duhovno lutala tijekom godina studija, Amanda Freebairn iz Sjedinjenih Država poduzela je mali korak molitve, što ju je navelo da slijedi poticaj da posjeti lokaciju svojega mjesnog hrama. »Osjećanje Duha ondje ponovno je probudilo moju vjeru«, rekla je. Povratak u crkvu i prihvaćanje poziva za podučavanje Male škole produbili su njezinu vjeru i nastavila je poduzimati korake koji su je doveli do potpunog prihvaćanja evanđelja. Tijekom puta Amanda je zamijetila: »Pronašla sam odgovore na pitanja koja sam očajnički trebala«.
Dan Ellsworth, također iz Sjedinjenih Država, u jednom trenutku nije bio siguran da mu je preostalo dijelak vjere za primjenjivati. Njegovo početno izlaganje akademskim i povijesnim pristupima Starom zavjetu oslabilo je njegovu vjeru u Bibliju i utjecalo na njegovo vjerovanje u cjelokupno Sveto pismo. Dan je nastavio ići u crkvu i odlučio je šest mjeseci vršiti pokus s planom da se moli, posti i služi u Crkvi. Ponekad je zatražio od svojih mladih kćeri da se također mole za očevu vjeru.
Nakon nekog je vremena Dan počeo imati duhovna iskustva i pronalaziti odgovore na neka od pitanja koja su ga najviše mučila. Jednoga dana, dok je bio u knjižnici, osjetio se potaknutim proći niz red knjiga i odabrati jednu. U njoj je pronašao pronicljive protuargumente knjizi koja su isprva poljuljala njegovo vjerovanje u Bibliju. Iako ovo iskustvo nije riješilo sva pitanja, Dana je to naučilo neke važne lekcije: »Prvo, trebao sam biti ponizan u pogledu toga koliko sam stvarno mogao spoznati sam. I drugo, postoje i drugi načini pronalaženja istine, uz razum: duhovni dojmovi, pozitivni ishodi plodova Duha i ideje koje potiču mentalne proboje, a sve je to dovelo do puno jačih uvjerenja i vjere nego što sam imao prije.«
Za Zaca Marshalla iz Engleske jednostavno gledanje edukativnog videozapisa o Mormonovoj knjizi otvorilo je njegov um mogućnosti kako bi knjiga mogla biti vjerodostojna. »Pročitao sam je ranije tijekom obiteljskog proučavanja Svetih pisama i sam, ali bez prave nakane«, objasnio je. »No prestao sam biti aktivan u Crkvi kao tinejdžer pa je dokaz koji sam vidio u videozapisu uzrokovao da hotimično pročitam Mormonovu knjigu po prvi put.« Nakon što je isprobao pokus s riječju Božjom, Zac je počeo mijenjati sumnju vjerovanjem. Sada kaže: »Crkva koju sam jednom vidio kao ograničavajuću sada vidim kao oslobađajuću na isti način na koji Isus kaže: ‘Istina će vas osloboditi’ [Ivan 8:32]«.
»No, zanemarite li stablo i ne brinete se o njegovanju njegovu, gle, ono neće uhvatiti nikakav korijen« (Alma 32:38).
Dok poduzimamo male korake u njegovanju vjere, moramo također biti svjesni naših načina razmišljanja koji ometaju i sputavaju vjeru. Proučavajući priče povratka k vjeri članovima Crkve u različitim zemljama, Eric i Sarah d’Evegnée, profesori na Sveučilištu Brighama Younga – Idaho, zamijetili su da »kako razmišljamo može biti jednako važno kao i ono o čemu mislimo«. Na primjer, očekivanje da će nas vjerska predanost poštedjeti nelagode i životnih izazova koji paraju srce nije točno i stvara nerealne pretpostavke. Isus Krist obećao je da nas nikada neće napustiti, ali je upozorio da »u svijetu ćete imati patnju« (Ivan 16:33). Ipak, životni izazovi mogu nas, kaže Sarah, »navesti da negativno gledamo na evanđelje. Ponekad izbacujemo ideal kad se suočimo s nečim što je manje od ideala.«
Don Bradley, pisac i nezavisni povjesničar iz Sjedinjenih Država, suočio se s pitanjima o povijesti Crkve u vrijeme kada, kako objašnjava: »Jednostavno nisam bio sretan i imao sam skeptičan pogled. Cinizam prema bilo kome negativno bi utjecao na odnos, a ja sam izgubio svoju vjeru i odnos s Bogom.« Don je, godinama kasnije, počeo raditi na nadi i zahvalnosti u svojemu osobnom životu.
Također je počeo proučavati studije o mentalnim i fizičkim zdravstvenim pogodnostima organizirane vjeroispovijesti. »Nisam mogao zanijekati te studije«, prisjeća se Dan. »Postupno sam shvatio da sam mijenjao skepticizam za kritično razmišljanje pa sam s više nade prema životu ponovno zadobio svoju vjeru u Boga i Isusa Krista.« Don se vratio povijesnim podatcima s kojima se jednom suočio, no sada je taj isti materijal doveo do uvjerenja kako je Joseph Smith bio Božji prorok.
»Budete li njegovali riječ, da, njegovali stablo dok počinje rasti… žet ćete nagrade za vjeru svoju, i marljivost svoju, i strpljivost, i dugotrpnost« (Alma 32:41, 43).
Čak i uz voljnost da se provodi pokus s riječju Božjom i da imate način razmišljanja pun nade, povratak k vjeri i odlasci u crkvu mogu biti zastrašujući, gotovo prevladavajući procesi. Nastojanje ne zahtijeva samo strpljenje, hrabrost i poniznost, već i ljubav prijatelja i članova obitelji. Prihvaćanje pomoći iskrenih prijatelja hrani sjeme i omogućuje mu da se ukorijeni umjesto da se smežura.
Kada se Leo Winegar iz Sjedinjenih Država prvi put susreo s pitanjima o povijesti Crkve, naučio je važnost samilosnih prijatelja. »Moje je svjedočanstvo uvenulo«, objašnjava on, dok je prolazio kroz razdoblje »usamljenost i mračnog očaja kada mi je bilo teško moliti se.« Jednoga se dana Leo osjetio potaknutim kontaktirati profesora povijesti Crkve. On nije samo potaknuo Lea da preispita svoj put sumnje, već mu je postao i blizak prijatelj. Leovo se svjedočanstvo postupno vratilo uz pomoć Leova mentora i godina proučavanja punih nade. S vremenom je pronašao odgovore na mnoga pitanja. »Osjećam se vječno zahvalnim svojem Spasitelju Isusu Kristu što me vratio natrag«, objašnjava, »i prijatelje koji su ga predstavljali.«
»Ako se slučajno prijatelji i obitelj udalje od Crkve, nastavite ih voljeti«, savjetovao je predsjednik Nelson. »Nije na vama da prosuđujete odabir druge osobe ništa više nego što zaslužujete biti kritizirani jer ostajete vjerni.«6
Strah od takvog kritiziranja držao je Letitu Rule, članicu iz Engleske, 20 godina daleko od evanđelja. Često se željela vratiti, ali »bojala… se samo proći kroz vrata, osjećajući kao da me se osuđuje i kao da nisam živjela ispravno«. Samo joj je dijagnoza opasna po život dala hrabrosti za taj težak korak. Članovi su je dočekali srdačno i s ljubavlju, pomažući joj da poželi ponovno sudjelovati u evanđelju.
»Posijete ovu riječ u srca svoja, i dok ona počinje bubriti, isto je tako njegujte vjerom svojom. I gle, ona će postati stablo što uzrasta u vama u vječni život« (Alma 33:23).
Dok Alma završava svoju propovijed, jasno daje do znanja da, iako su napori da se sjeme njeguje ključni, oni nisu samo sjeme. Umjesto toga, sadimo pravo sjeme kada »počn[emo] vjerovati u Sina Božjega, da će on doći otkupiti narod svoj, i da će trpjeti i umrijeti kako bi pomirio za grijehe njihove« (Alma 33:22).
Michael Auras iz Njemačke naučio je važne lekcije o evanđeoskim prioritetima nakon što je zastranio kao mladić. »Postoji toliko mnogo dobrih stvari i odnosa u evanđelju, no samo će vjera u Isusa Krista podržati naša svjedočanstva«, objašnjava on. »I moj otac i ja posustali smo u našoj vjeri na neko vrijeme s raznim pitanjima, no vratili smo se kada smo više od svega drugog temeljili svoju vjeru na Isusu Kristu.«
Predsjednik Nelson uvjerava nas: »Spasitelj vam nije nikada bliže nego kada se vjerom suočavate s brdom ili penjete na njega«.7 Sam Isus obećava: »Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta« (Matej 28:19–20). On će hodati s nama, voljeti nas »ljubavlju vječnom« (Jeremija 31:3) i dati nam život obilnije (vidi Ivan 10:10). Oni koji su voljni posaditi ovo sjeme otkrit će da čak i njihova mala vjera može, kroz Spasitelja, postati »stablo što uzrasta u vama u vječni život« (Alma 33:23).
Autor živi u Uti u SAD-u.