»Lice na prozoru«, Lijahona, ožujak 2024.
Glasovi svetaca posljednjih dana
Lice na prozoru
Mislila sam kako je moja susjeda njuškalo, ali otkrila sam da joj samo treba prijateljica.
Fotografiju ljubazno ustupio autor
Često sam vidjela isto lice kako zuri s prozora stana. Pomislila sam si: »Nije li tužno da netko stalno gleda kroz svoj prozor, osuđujući aktivnosti svojih susjeda?«
Onda sam jednog dana pomislila da bih možda trebala otići pitati mogu li nekako pomoći. Odlučila sam ponijeti malo svježe pečenog kruha sa sobom.
Topao je kruh otopio led u srcu moje starije susjede. Uplakana mi je rekla kako se osjeća usamljeno. Nitko je nije posjećivao niti je zvao, čak ni vlastita djeca. Drhtavom rukom brisala je suze s obraza.
Uzdahnula je i zatim rekla: »Kako bi bilo lijepo jednostavno otići s ovog svijeta. Ne osuđujem nikoga dok gledam kroz prozor. Samo gledam djecu kako se igraju i druge stvari koje se događaju u dvorištu.«
Ilustracija: Alex Nabaum
S vremenom smo razgovarali o evanđelju. U početku je bila suzdržana jer je njezin suprug služio kao službenik u drugoj crkvi. Ali što smo više razgovarale, to je više bila impresionirana istinama koje sam iznosila o Isusu Kristu i njegovu obnovljenom evanđelju.
»Divno je da imamo istog Isusa!« rekla je. »Hoćemo li se vidjeti na Nebu?«
»Da«, odgovorila sam, »bit ćemo tamo zajedno – ruku pod ruku.«
Od tada smo bile dobre prijateljice dugi niz godina, sve dok ona konačno nije otišla s ovog svijeta.
Sada volim misliti kako moja bivša susjeda gleda s prozora svojega rajskog doma, prateći naše aktivnosti i nadajući se da imamo dovoljno sloge i ljubavi jedni prema drugima.