Misli za imati na umu

Povijesne knjige u Starom zavjetu

Knjige od Jošue do Estere tradicionalno su poznate kao »povijesne knjige« Starog zavjeta. To ne znači da druge knjige Starog zavjeta nemaju povijesnu vrijednost. Umjesto toga, povijesne se knjige nazivaju povijesnima zato što je glavni cilj njihovih pisaca bio pokazati Božju ruku u povijesti naroda Izraelova. Svrha nije bila izložiti Mojsijev zakon, kao što je to učinjeno u Levitskom zakoniku i Ponovljenom zakonu. Nije bila izraziti zahvalnost ili oplakivanje u pjesničkom obliku, kao što je to učinjeno u knjigama Psalmi i Tužaljke. I nije bila zabilježiti riječi proroka, kao što je to učinjeno u knjigama Izaija i Ezekiel. Zapravo, u povijesnim se knjigama priča prîča.

Pitanje gledišta

Dakako, ta prîča priča se s određenog gledišta – zapravo, određenih gledišta. Baš kao što nije moguće gledati u cvijet, stijenu ili stablo s više od jednog kuta odjednom, neminovno je da će se u povijesnim zapisima odražavati gledište osobe ili skupine ljudi koji ih zapisuju. Ovo gledište uključuje etničke veze pisaca ili njihovu povezanost s određenim narodom te njihova kulturalna mjerila i uvjerenja. Poznavanje toga može nam pomoći razumjeti da su pisci i sažimatelji povijesnih knjiga bili usredotočeni na određene detalje dok su druge izostavili.¹ Napravili su određene pretpostavke koje drugi možda ne bi. I došli su do zaključaka temeljem tih detalja i pretpostavki. Možemo čak i vidjeti različita gledišta diljem knjiga u Bibliji (a ponekada unutar iste knjige).² Čim smo više svjesni tih gledišta, tim bolje možemo razumjeti povijesne knjige.

Jedno uobičajeno gledište za sve knjige Staroga zavjeta gledište je djece Izraelove, Božjeg naroda saveza. Njihova vjera u Gospodina pomogla im je vidjeti njegovu ruku u njihovom životu te njegovu intervenciju u događajima njihova naroda. Iako sekularne povijesne knjige obično ne gledaju na to na takav način, ovo svetopisamsko gledište dio je onoga što povijesne knjige Starog zavjeta čini tako dragocjenima onima koji nastoje izgraditi svoju vlastitu vjeru u Boga.

Kontekst za ostatak Staroga zavjeta

Povijesne knjige započinju tamo gdje knjiga Ponovljeni zakon završava, skorim završetkom godina lutanja Izraelaca u divljini. U knjizi Jošua prikazano je da su djeca Izraelova bila spremna ući u Kanaan, obećanu zemlju, te je opisano kako su je preuzeli. U knjigama koje slijede, od Sudaca do kraja 2 Ljetopisa, prikazana su iskustva Izraela u obećanoj zemlji, od vremena kada su je naselili do vremena kada su ih pokorili Asirci i Babilonci. U knjigama Ezra i Nehemija priča se o povratku nekoliko skupina Izraelaca u njihov glavni grad Jeruzalem desetljećima kasnije. Naposljetku, u knjizi Estera ispričana je priča o Izraelcima koji su živjeli u progonstvu pod perzijskom vladavinom.

I to je trenutak s kojim kronologija Starog zavjeta završava. Neki koji su čitali Bibliju po prvi puta bili su iznenađeni time što su zapravo dovršili čitanje priče Starog zavjeta prije nego što su pročitali više od polovice njezinih stranica. Nakon knjige Estera nemamo više puno podataka o povijesti Izraelaca. Umjesto toga, knjige koje slijede – posebice proročke knjige – spadaju unutar vremenskog okvira koji je predstavljen u povijesnim knjigama.³ Službeništvo proroka Jeremije, na primjer, odvilo se tijekom događaja zabilježenih u 2 Kraljevima 22–25 (i u usporednom zapisu u 2 Ljetopisima 34–36). Poznavanje toga može utjecati na način na koji čitate i povijesne priče i proročke knjige.

Neki svetopisamski odlomci mogu biti poput dijelova slagalice za koje ne znamo kako se uklapaju u ostatak slagalice.

Kada se nešto ne uklapa

Kada čitate Stari zavjet, kao i s bilo kojom povijesti, vjerojatno ćete čitati o ljudima koji su nešto učinili ili rekli što se suvremenim očima može činiti čudnim ili čak uznemirujućim. Trebali bismo očekivati to – pisci Staroga zavjeta vidjeli su svijet s gledišta koji je bio, na neke načine, prilično drugačiji od našeg. Nasilje, etnički odnosi te uloge žena samo su dio problematike koju su drevni pisci možda sagledavali drugačije od nas danas.

Stoga, što bismo mi trebali učiniti kada naiđemo na takve odlomke koji se čine uznemirujućima? Prvo, moglo bi biti korisno razmotriti svaki odlomak u širem kontekstu. Kako se on uklapa u Božji naum spasenja? Kako se on uklapa u ono što znate o naravi Nebeskog Oca i Isusa Krista? Kako se on uklapa u objavljene istine u Svetim pismima ili u naučavanjima živućih proroka? I kako se on uklapa u šapate Duha vašem srcu i umu?

U nekim se slučajevima može činiti da se odlomak ne uklapa dobro u išta od toga. Ponekad odlomak može biti poput djelića slagalice koji ne izgleda kao da ima ikakve veze s drugim dijelovima koje ste već sastavili. Nastojanje da prisilite dio da pristaje nije najbolji pristup. No nije niti odustajanje od cijele slagalice. Zapravo, možda ćete trebati odložiti taj dio na stranu za sada. Dok učite više i sastavljate više slagalice, možda ćete moći bolje vidjeti kako se dijelovi uklapaju.

Moglo bi vam također pomoći da upamtite kako su, uz ograničenje na određeno gledište, svetopisamske povijesti podložne ljudskoj pogrešci (vidi Članci vjere 1:8). Na primjer, tijekom stoljeća je »mnogo toga jasnoga i dragocjenoga uklonjeno iz [Biblije]«, uključujući važne istine o nauku i uredbama (1 Nefi 13:28; vidi i stihovi 29, 40). U isto vrijeme, trebali bismo biti voljni priznati da su i naša osobna gledišta također ograničena: uvijek će biti onoga što ne razumijemo u potpunosti i pitanja na koja još ne možemo dati odgovor.

Pronalaženje dragulja

U međuvremenu, nedogovorena pitanja ne trebaju nas držati podalje od dragocjenih dragulja vječne istine koji se nalaze u Starom zavjetu – čak i ako su ti dragulji ponekad skriveni u kamenitom tlu uznemirujućih iskustava i loših odluka koje su donijeli nesavršeni ljudi. Možda su najdragocjeniji dragulji priče i odlomci koji svjedoče o Božjoj ljubavi – posebice oni koji usmjeravaju naš um prema žrtvi Isusa Krista. Sagledani iz bilo kojeg kuta, dragulji poput ovih sjat će jednako sjajno danas kao što su sjali tada. I stoga što nam se u ovim zapisima govori o Božjem narodu saveza – muškarcima i ženama koji su imali ljudske slabosti, a ipak su voljeli Gospodina i služili mu – dragulji istina obiluju u povijesnim knjigama Starog zavjeta.

Napomene

1. Povijesne priče Biblije koje imamo danas prvenstveno su djelo mnogih neimenovanih pisaca i sažimatelja koji su ponekad djelovali mnogo godina, čak i stoljeća, nakon vremenskih razdoblja koja opisuju. Oslanjali su se na različite povijesne izvore i donosili odluke o tome što uključiti u svoja izvješća, a što izostaviti.

2. Na primjer, iako je u 1 i 2 Ljetopisima pokriveno ugrubo isto razdoblje kao od 1 Samuela 3 do kraja 2 Kraljeva, u 1 i 2 Ljetopisima naglašeni su drugi detalji i predstavljena drugačija gledišta. Za razliku od 1 Samuela do 2 Kraljeva, fokus u 1 i 2 Ljetopisima isključivo je na Južno kraljevstvo Jude te se često izostavljaju negativne priče o Davidu i Salomonu (usporedi, na primjer, 2 Samuel 10–12 s 1 Ljetopisima 19–20 te 1 Kraljeve 10–11 s 2 Ljetopisima 9). U priručniku Dođi i slijedi me naglašava se proučavanje zapisa u 1 i 2 Kraljevima, iako postoji vrijednost u uspoređivanju zapisa s 1 i 2 Ljetopisima. Moglo bi biti korisno znati da je rad na knjigama od 1 Samuela do 2 Kraljeva vjerojatno započeo prije negoli je Babilonsko carstvo pokorilo Judu te je bio dovršen tijekom izgnanstva u Babilonu. S druge strane, zapis koji je postao 1 i 2 Ljetopisi bio je sažet nakon što su se Židovi vratili u Jeruzalem iz svojeg izgnanstva. Dok čitate, mogli biste razmotriti kako su ove različite okolnosti utjecale na gledišta sažimatelja različitih zapisa.

3. Na samom početku ovog izvora pronaći ćete »Kratak pregled Starog zavjeta«, vremenski slijed u kojem je prikazano kako se službeništvo svakog proroka uklapa u povijest Izraela (najbolje što se može utvrditi). Primijetit ćete da većina proročkih knjiga Starog zavjeta spada pred kraj tog vremenskog slijeda – netom prije i odmah nakon što su Izraelovi neprijatelji pokorili, prognali i raspršili djecu Izraela.