61. poglavlje
Mormonski bataljun
Lipanj 1846. – srpanj 1847.
Dok su sveci bili u Iowi, zapovjednik James Allen iz vojske Sjedinjenih Država došao je vidjeti Brighama Younga. Zapovjednik Allen rekao je kako predsjednik Sjedinjenih Država želi 500 muškaraca iz Crkve da se pridruže vojsci kako bi pomogli u ratu protiv Meksika.
Iako je ovo bilo teško razdoblje za svece i muškarci su bili potrebni za putovanje na zapad, Brigham Young potaknuo ih je da pođu. Novac koji bi im bio isplaćen pomogao bi njihovim obiteljima, svecima koji su bili siromašni i misionarima. Služenje u vojsci također bi pomoglo pokazati odanost članova Crkve svojoj državi.
Zapovjednik Allen obratio se muškarcima i njih 541 pridružilo se vojsci. Bili su nazvani Mormonski bataljun.
Brigham Young rekao je muškarcima da budu najbolji vojnici u vojsci. Trebali su uzeti Bibliju i Mormonovu knjigu sa sobom. Morali su biti uredni, čisti i pristojni. Nisu smjeli psovati niti se kartati. Brigham Young rekao im je da obdržavaju Božje zapovijedi. Budu li to učinili, neće biti traženo od njih da se bore.
U srpnju 1846. muškarci Mormonskog bataljuna krenuli su sa zapovjednikom Allenom. Bilo im je teško napustiti svoje žene i djecu u tako teškom trenutku. No Brigham Young rekao im je da će njihove obitelji biti zbrinute dok ih ne bude bilo.
Mormonski bataljun otišao je u Fort Leavenworth gdje je bio opskrbljen zalihama. Tada su otputovali jugozapadno prema Kaliforniji. Obitelji nekolicine vojnika išle su s njima.
Bataljunu je bilo vrlo teško putovati. Ceste su bile vrlo loše i ponekada bi kola zapela. Bilo je teško pronaći pitku vodu. Ponekada nije bilo stabala pod kojima bi se ljudi mogli odmoriti u hladu.
Neki su se ljudi razboljeli. Zapovjednik je odlučio da žene i djeca, kao i vojnici koji su bili bolesni, trebaju otići u Colorado i ostati u gradu Pueblu. Tamo su proveli zimu. Sljedećeg su se ljeta sastali s pionirima koji su prelazili ravnice.
Većina vojnika u bataljunu nastavila je s maršem. Ponekada su trebali kopati po pijesku da bi pronašli vodu. Nisu imali dovoljno hrane. Često nije bilo dovoljno drva za potpalu vatre pa su muškarci trebali paliti korov.
Vojnici su naišli na Indijance i druge ljude koji su imali hrane. Vojnici nisu imali novaca da kupe hranu pa su s Indijancima mijenjali dio svoje odjeće za hranu.
Naposljetku je Mormonski bataljun došao do vrlo strmih planina. Muškarci su trebali privezati konopce za kola kako bi ih vukli uz planine. Tada bi spuštali kola po drugoj strani.
Jednoga su dana divlji bikovi napali vojnike. Ljudi su se borili s bikovima i naposljetku ih otjerali. Trojica vojnika bila su ozlijeđena.
Naposljetku, nakon što su propješačili više od 3200 km, Mormonski bataljun stigao je do Tihog oceana 29. siječnja 1847. Muškarci su bili vrlo umorni i odjeća im je bila izderana. Bilo im je drago da je njihov dugački marš bio gotov.
Muškarci su radili u Kaliforniji kako bi dovršili svoju godinu služenja u vojsci. Tada im je bilo dopušteno da se vrate svojim obiteljima. Kao što je Brigham Young obećao, muškarci Mormonskog bataljuna nisu se trebali boriti.
Neki su ljudi ostali u Kaliforniji. Većina njih vratila se na Stjenjak kako bi bili sa svojim obiteljima i drugim svecima koji su stigli tamo. (Rutu Mormonskog bataljuna pogledaj na zemljopisnoj karti na stranici 234.)