Uloga proroka

Traženje odgovora na naša pitanja može nas približiti Isusu Kristu ako primijenimo zdrava načela. Važno je razumjeti kako primiti objavu kada tražimo odgovore. Pogledajte temu »Prepoznajte da je objava proces« kako biste istražili više savjeta o odgovaranju na pitanja.

Pregled

Od drevnih je vremena Bog pozivao proroke da svjedoče o Isusu Kristu i navješćuju njegovu riječ. Bog priprema, poziva i vodi proroke da ostvare njegove vječne nakane. Sveta pisma sadrže naučavanja mnogih proroka poput Mojsija, Izaije, Ilije i Nefija. Svaki je govorio ljudima u njihovu vremenu, na njihovu jeziku i mjestu, dajući im nadahnute upute i pravovremena upozorenja.

Bog nastavlja pozivati proroke u naše doba. Prorok Joseph Smith primio je ovlast od Boga posluživati evanđeoske saveze i svećeničke uredbe te obnoviti Crkvu Isusa Krista. Također je primio objavu koja pojašnjava važne istine o Bogu i njegovu naumu za njegovu djecu. Njegovi nasljednici na mjestu predsjednika Crkve imali su istu ovlast primanja objave kako bi dodali znanje evanđelju i vodili Crkvu. To načelo stalne objave središnje je obilježje obnovljenog evanđelja.

Svetci posljednjih dana podržavaju predsjednika Crkve, njegove savjetnike u Prvom predsjedništvu i članove Zbora dvanaestorice apostola kao proroke, vidjeoce i objavitelje. Crkvena učenja objavljena su ujedinjenim glasom tih živućih proroka. Predsjednik Crkve objavljuje i tumači nauk, a podržavaju ga Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice djelujući jednoglasno, slijedeći obrazac dan u Nauku i savezima 107:27–31.

Gospodin je pozvao smrtnike da budu njegovi proroci. Poput sve Božje djece, oni doživljavaju kušnje smrtnosti, ali Gospodin djeluje kroz njih kako bi izvršio svoje djelo. Zapovjedio je Crkvi da posluša njihov savjet »sa svom strpljivošću i vjerom«. Učinimo li to, on obećava da će »raspršiti moći tame ispred [n]as, i narediti da se nebesa potresu za [n]aše dobro«.

Povezani vodiči za proučavanje evanđelja:

»Proroci«
»Ključevi svećeništva«

Odgovori na vaša pitanja

Zašto mi je važno slušati proroke?

Isus Krist obnovio je svoju Crkvu u posljednjim danima kako bi mu pomogla ostvariti njegovo čudesno djelo: On želi podučavati blagoslove saveza, olakšavati oprost grijeha i ponuditi pomoć kroz kušnje svoj Božjoj djeci; ujediniti podijeljeni svijet oko njegovih naučavanja i primjera i povezati sve naraštaje ljudske obitelji kroz uredbe spasenja i uzvišenja.

Gospodin poziva proroke i daje im ovlast usmjeravati to djelo. Daje im objavu kako bi im pomogao znati što naglasiti i kako unaprijediti Božje djelo. Iako proroci dolaze iz različitih sredina i imaju različite talente i gledišta, oni ponizno traže i primaju Gospodinovu volju za njegovu Crkvu.

Tražiti razumijevanje i potvrdu božanskih poziva proroka vjernim primjenjivanjem njihovih naučavanja element je učeništva. Slijediti proroka može zahtijevati »strpljivo[st] i vjeru« jer možda nećemo uvijek razumjeti božansku svrhu objava i naučavanja objavljenih proroku. Iako možda imamo pitanja, Gospodin traži od nas da slijedimo usmjerenje njegovih slugu vjerom u njegovu savršenu spoznaju i moć njegova Pomirenja.

Kada slušamo riječi proroka, pozivamo Svetoga Duha u svoj život. Pridružujemo se svjetskoj zajednici učenika Isusa Krista predanih izgradnji kraljevstva Božjeg na zemlji. Dok slijedimo proročke savjete, stječemo pristup blagoslovima božanske moći i vječnog mira obećanim onima koji stupaju u evanđeoske saveze te obdržavaju ih.

Kako mogu steći svjedočanstvo da Gospodin vodi svoju Crkvu preko proroka?

Bog želi da njegova djeca slušaju njegove proroke i vjeruju im. Dok istražujemo s pravom nakanom, možemo steći osobno svjedočanstvo da on vodi svoju Crkvu danas.

Možemo primijeniti savjet proroka Alme. »Za pokus gledom na riječi moje«, potaknuo je Zoramce, »oživotvorite dijelak vjere, da, čak i ne možete li više nego zaželjeti vjerovati, nek ta želja djeluje u vama, sve dok ne povjerujete na način da možete dati mjesta dijelu riječi mojih.«

Alma je nadalje objasnio: »Usporedit ćemo riječ sa sjemenom. Evo, dadete li mjesta da sjeme može biti posijano u srce vaše, gle, bude li to pravo sjeme, to jest dobro sjeme,« i »ne izbacite li ga nevjerom svojom, (…) ono će početi bubriti u grudima vašim« i reći ćete »mora svakako biti da je ovo dobro sjeme, to jest da je riječ dobra, jer ona počinje uvećavati dušu moju; da, počinje prosvjetljavati razumijevanje moje, da, počinje mi biti slasna.«

Kao što je Alma podučio, možemo isprobati riječi proroka. Na primjer, gdje je to moguće, možemo djelovati prema prorokovu savjetu da redovito zakažemo termin za štovanje u domu Gospodnjem. Dok to činimo, možemo iščekivati blagoslove koje je prorok obećao. Prepoznavanje tih blagoslova jača našu vjeru u riječi živućih proroka.

Njegovanje sjemena našom vjerom cjeloživotni je proces, no danas možemo započeti kako bismo stekli duhovno uvjerenje o živućim prorocima te poslušali njihov savjet sa strpljivošću i vjerom.

Jesu li crkveni vođe nepogrešivi?

Samo je Isus Krist živio savršenim životom. Crkveni vođe nastoje živjeti pravednim životom i voditi ljude Isusu Kristu svojim riječima i djelima, no podložni su ljudskim slabostima. Vođe Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana nisu nepogrešivi.

Ali ne smijemo izgubiti iz vida njihovu vitalnu ulogu. Gospodin poziva članove Prvog predsjedništva Crkve i Zbora dvanaestorice apostola da budu »naročiti svjedoci za ime Kristovo« i da djeluju kao proroci, vidjeoci i objavitelji u naše doba. Poput drevnih proroka, oni komuniciraju s Bogom i objavljuju njegovu volju. Oni imaju božansku ovlast voditi Crkvu objavom, posluživati uredbe evanđelja i usmjeravati Gospodinovo djelo na Zemlji. To ne znači da znaju sve. Oni djeluju u skladu sa svjetlom koje im je Gospodin dao, traže daljnju spoznaju kroz stalnu objavu i oslanjaju se na osnažujuću moć koju primaju kroz Isusa Krista i njegovo Pomirenje.

Gospodin je uvijek radio kroz smrtne proroke unatoč njihovoj slabosti. Poput Jone koji je bježao od svojeg poziva u Ninivu, Petra koji je vojniku odrezao uho ili Josepha Smitha koji je dao stranice prijevoda Mormonove knjige Martinu Harrisu, proroci ponekad mogu pogriješiti. U takvim slučajevima Gospodin ispravlja svoje sluge, a nakon što se pokaju, blagoslivlja ih da ispune djelo koje ih je pozvao činiti.

Važno je upamtiti kako je nauk Crkve uspostavljen. Predsjednik Crkve objavljuje i tumači nauk, a podržavaju ga Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice djelujući jednoglasno, slijedeći uzorak dan u Nauku i savezima 107:27–31. »Ovaj zahtjev jednoglasnosti pruža provjeru pristranosti i osobnih idiosinkrazija. Osigurava da Bog vlada kroz Duha, a ne čovjek kroz većinu ili kompromis.« Naučavanje zasebnog vođe Crkve može predstavljati »osobno mišljenje, iako dobro razmotreno, koje nije službeno ili obvezujuće za cijelu Crkvu«.

Kroz Svetoga Duha, svatko od nas može primiti osobno uvjerenje da je Bog pozvao proroke i da on usmjerava svoje djelo kroz njih.

Što znači to da prorok nikada neće odvesti Crkvu na krivi put?

Predsjednik Wilford Woodruff rekao je: »Gospod neće nikada dopustiti meni niti bilo kome drugome tko stoji kao predsjednik ove Crkve da vas zavede na krivi put.« Proroci i apostoli ponovno su potvrdili to naučavanje kroz naraštaje. Predsjednik Crkve objavljuje i tumači nauk, a podržavaju ga Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice djelujući jednoglasno, slijedeći uzorak dan u Nauku i savezima 107:27–31.

Svetci posljednjih dana vjeruju kako punina obnovljenog evanđelja i ovlast svećeništva nikada više neće biti uzete sa zemlje. To znači kako će Bog uvijek voditi proroke osiguravajući da Crkva ispunjava svoje poslanje pripremanja njegove djece za blagoslove vječnog života. Nastavit će objavljivati svoju volju prorocima redak po redak, povećavajući naše razumijevanje i uklanjajući pogreške kao dio Obnove evanđelja koja se odvija.

Zašto se neke stvari u Crkvi mijenjaju tijekom vremena?

U Nauku i savezima 1:30 Gospodin izjavljuje kako je Crkva »jedin[a] istinit[a] i živ[a] Crkv[a] na licu cijele zemlje«. Ipak, sva se živa bića razvijaju i mijenjaju. Crkvena praksa drugačija je danas nego prije samo nekoliko godina. To je ključno obilježje Crkve, koje je utemeljeno na načelu stalne objave. Svetci posljednjih dana vjeruju kako će Bog »još objaviti mnogo toga velikoga i važnoga«.

Stalna objava može proširiti ili preoblikovati naše razumijevanje, navesti nas promijeniti neke od svojih tradicija i pomoći nam približiti se idealu Siona. Globalna Crkva prilagođava se kako bi njezina pravila mogla zadovoljiti potrebe određenog vremena i mjesta. Naposljetku, potrebe svetaca na granici Amerike u 19. stoljeću bile su na mnogo načina uvelike drugačije od potreba milijuna članova Crkve raspršenih diljem svijeta danas.

Većina promjena koje doživljavamo u Crkvi uključuju praktičnu primjenu evanđeoskih načela, poput načina na koji provodimo štovanje šabata ili kako poslužujemo jedni drugima u svojim odjelima i ograncima. Ponekad je objava dovela do značajnijih promjena u crkvenim naučavanjima i običajima. Primjeri uključuju službene izjave koje se nalaze u Nauku i savezima, koje su dovele do kraja običaja višebračnosti te proširilo svećeničke i hramske blagoslove na sve bez obzira na rasu.

Jesu li naučavanja živućih proroka važnija od naučavanja Svetih pisama ili prošlih vođa Crkve?

Važni su svi živući proroci, Sveta pisma i prošli crkveni vođe. Primarna je svrha ta tri izvora istine svjedočiti o spasonosnom poslanju Isusa Krista. Trebali bismo nastojati razumjeti važnu ulogu koju igra svaki izvor i kako su međusobno povezani.

Sveta pisma izvor su važnih istina objavljenih tijekom tisuća godina i u mnogim kulturološkim okruženjima. Ona čuvaju ključne istine evanđelja uvijek pred našim očima. Ona svjedoče o Kristu i daju priliku da nam se Duh obrati. Naučavanja prošlih proroka Obnove pružaju sličan duhovni izvor. Trebamo nastojati razumjeti Sveta pisma i naučavanja prošlih proroka u kontekstu u kojem su dana te sa zahvalnošću prihvatiti objavljene istine koje iznose.

Živući proroci drže ključeve svećeništva potrebne za vođenje Crkve i posluživanje uredbi evanđelja danas. Svoje svjedočanstvo o Kristu dodaju onim koje su iznijeli prošli proroci. Pomažu nam vidjeti kako se istine evanđelja primjenjuju na naše trenutne okolnosti. Oni primaju novu objavu za Crkvu, prilagođavajući prošle smjernice sadašnjim okolnostima prema Gospodinovim uputama. Ponekad njihova naučavanja nadilaze naučavanja prošlih proroka. Najčešće njihove riječi podupiru naučavanja Svetih pisama i riječi prošlih proroka.

Saznajte više

Russell M. Nelson, »Objava za Crkvu, objava za naš život«, Lijahona, svibanj 2018., 93. – 96.
Neil L. Andersen, »Božji prorok«, Lijahona, svibanj 2018., 24. – 27.