5

Svećenička ovlast i uredbe

5.0

Uvod

Svećeništvo je ovlast koju Bog daje svojoj djeci za donošenje spasenja svima. Svećenički vođe koji primaju i koriste svećeničke ključeve imaju svećeničku ovlast i mogu davati svećeničku ovlast drugima. Budući da su »sve druge vlasti i[] službe u crkvi dodaci… [Melkisedekovu] svećeništvu« (Nauk i savezi 107:5), sve što se vrši pod vodstvom svećeničkih ključeva učinjeno je svećeničkom ovlašću.

Kada je žena odijeljena kao cjelodnevni misionar, djeluje pod svećeničkom ovlasti u obavljanju svećeničke funkcije. Svatko tko je poziv primio od nekoga tko drži svećeničke ključeve koristi svećeničku ovlast u izvršavanju svojih dodijeljenih dužnosti.

Ako ste obnašatelj Melkisedekova svećeništva, imate prilike sudjelovati u svećeničkim uredbama i blagoslovima.

Koristite ove opće smjernice za vršenje svećeničkih uredbi i blagoslova. Podatci u ovom odsjeku sažeti su iz poglavlja 18 iz Općeg priručnika: Služenje u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana.

Napomena: Kako je objašnjeno u sljedećim odsjecima, neke uredbe treba odobriti predsjedavajući autoritet koji drži odgovarajuće ključeve.

5.1

Posluživanje u svećeništvu: Opće smjernice za obnašatelje Melkisedekova svećeništva

Obnašatelji Melkisedekova svećeništva uvijek bi trebali nastojati biti dostojni Svetog Duha i njegova vodstva. Trebaju obavljati svaku uredbu i blagoslov na dostojanstven način, nastojeći da ona ispunjava sljedeće uvjete:

1. treba biti izvršena u ime Isusa Krista

2. treba biti izvršena ovlašću svećeništva

3. treba biti izvršena sa svim potrebnim postupcima, poput korištenja određenih riječi ili korištenja posvećenog ulja

4. ako je potrebno, treba je odobriti predsjedavajući autoritet koji drži odgovarajuće ključeve (obično biskup, predsjednik kolčića ili predsjednik misije) u skladu s uputama u ovom odsjeku.

Oni koji daju svećeničke blagoslove govore riječi blagoslova (»Ja te blagoslivljam [ili mi vas blagoslivljamo] da…«) umjesto izgovaranja molitve (»Nebeski Oče, molim te blagoslovi ovu osobu da…«).

Kada nekoliko muškaraca sudjeluje u uredbi ili blagoslovu, svatko od njih stavlja svoju desnu ruku lagano na glavu osobe (ili pod bebu koju se blagoslivlja), a svoju lijevu ruku na rame brata s njegove lijeve strane.

Samo oni koji obnašaju nužno svećeništvo i dostojni su mogu vršiti uredbu ili blagoslov. Kako ih Duh vodi, biskupi i predsjednici kolčića mogu pozvati obnašatelje svećeništva koji nisu u potpunosti hramski dostojni da vrše ili sudjeluju u nekim uredbama i blagoslovima (vidi Opći priručnik: Služenje u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, 18.3, ChurchofJesusChrist.org).

Ne potiče se pozvati veliki broj članova obitelji, prijatelja i vođa da pomognu u uredbi ili blagoslovu jer se nekima to može činiti čudnim. Zbog prevelike skupine također može biti fizički nezgrapno izvršiti uredbu.

5.2

Krštenje

Pod usmjerenjem predsjedavajućeg autoriteta, dostojan svećenik ili obnašatelj Melkisedekova svećeništva može izvršiti uredbu krštenja. Kako bi to učinio, trebao bi slijediti popratne korake:

1. stoji u vodi s osobom koja će biti krštena

2. drži desno zapešće osobe svojom lijevom rukom (radi praktičnosti i sigurnosti) osoba koja biva krštena drži lijevo zapešće obnašatelja svećeništva svojom lijevom rukom

3. podiže desnu ruku pod pravi kut

4. navodi puno ime osobe i kaže: »Budući da sam ovlašten od Isusa Krista, ja te krstim u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Amen« (Nauk i savezi 20:73).

5. dopušta osobi da se desnom rukom uhvati za nos (radi praktičnosti); obnašatelj svećeništva stavlja svoju desnu ruku visoko na leđa osobe i potpuno je uranja, uključujući odjeću osobe

6. pomaže osobi da izađe iz vode.

Kako je opisano u Općem priručniku, 18.7.6, dvoje svjedoka brinu se da je svako krštenje obavljeno ispravno. Krštenje mora biti ponovljeno ako riječi nisu izgovorene točno kako su dane u Nauku i savezima 20:73. Krštenje bi također trebalo biti ponovljeno ako dio tijela ili odjeće osobe ne bude u potpunosti uronjeno pod vodu.

5.3

Potvrđivanje

Jedan ili više obnašatelja Melkisedekova svećeništva mogu sudjelovati u potvrđivanju. Oni lagano polažu svoje ruke na glavu osobe. Tada osoba koja obavlja uredbu čini sljedeće:

1. navodi puno ime i prezime osobe

2. navodi da se uredba vrši ovlašću Melkisedekova svećeništva

3. potvrđuje osobu članom Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana

4. koristi riječi: »Primi Duha Svetoga« (ne »primi dar Duha Svetoga«)

5. daje blagoslov kako Duh usmjerava

6. završava u ime Isusa Krista.

5.4

Posvećivanje ulja

Jedan ili više obnašatelja Melkisedekova svećeništva mora posvetiti maslinovo ulje prije nego ga se koristi za pomazanje bolesnih ili unesrećenih. Nikakvo drugo ulje ne smije se koristiti. Kako bi posvetio ulje, obnašatelj svećeništva slijedi ove korake:

1. drži otvorenu posudu s maslinovim uljem

2. obraća se Nebeskom Ocu

3. navodi da djeluje ovlašću Melkisedekova svećeništva

4. posvećuje ulje (ne posudu) i odjeljuje ga za pomazanje i blagoslivljanje bolesnih i unesrećenih

5. završava u ime Isusa Krista.

5.5

Posluživanje bolesnima i unesrećenima

Isus je svojim apostolima dao svećeničku ovlast da iscjeljuju od bolesti i »izgon[e] zle duhove« (Marko 3:15). Obnašatelji Melkisedekova svećeništva imaju istu ovlast. Prikladno koristite ovaj dar i onoliko često koliko je potrebno.

Samo obnašatelji Melkisedekova svećeništva mogu posluživati bolesnima ili unesrećenima. Obično dvojica ili više obnašatelja svećeništva zajedno poslužuju bolesnom, no po potrebi jedan može izvršiti i pomazanje i pečaćenje blagoslova sam.

Ako posvećeno ulje nije dostupno, blagoslov se može dati vlašću svećeništva bez pomazanja.

Dostojan muž i otac koji obnaša Melkisedekovo svećeništvo obično treba posluživati bolesnim članovima svoje obitelji.

Obnašatelji svećeništva trebali bi posluživati bolesnom na zahtjev bolesne osobe ili onih koji su vrlo bliski osobi kako bi blagoslov bio u skladu s njihovom vjerom. Obnašatelji Melkisedekova svećeništva koji posjećuju bolnice ne bi trebali tražiti prilike za posluživanje bolesnom.

Ako osoba zatraži više od jednog blagoslova za istu bolest, obnašatelj svećeništva ne treba pomazivati uljem nakon prvog blagoslova. Umjesto toga, on daje blagoslov polaganjem ruku i ovlašću svećeništva.

Posluživanje bolesnom ima dva dijela: (1) pomazanje posvećenim uljem i (2) pečaćenje pomazanja.

Pomazanje posvećenim uljem

Pomazanje uljem obavlja obnašatelj Melkisedekova svećeništva.

1. Stavlja kap posvećenog ulja na glavu osobe.

2. Lagano polaže ruke na glavu osobe i zove je njezinim punim imenom i prezimenom.

3. Navodi da djeluje ovlašću Melkisedekova svećeništva.

4. Navodi da pomazuje uljem koje je posvećeno za pomazanje i blagoslov bolesnih i unesrećenih.

5. Završava u ime Isusa Krista.

Pečaćenje pomazanja

Obično dvojica ili više obnašatelja Melkisedekova svećeništva lagano stavljaju svoje ruke na glavu osobe kako bi zapečatili pomazanje. Međutim, jedan obnašatelj Melkisedekova svećeništva može to učiniti sam ako je potrebno. Kada pečati pomazanje, obnašatelj Melkisedekova svećeništva čini sljedeće:

1. poziva osobu njezinim punim imenom i prezimenom

2. navodi da pečati pomazanje ovlašću Melkisedekova svećeništva

3. izgovara riječi blagoslova prema usmjerenju Duha

4. završava u ime Isusa Krista.

5.6

Davanje blagoslova utjehe i savjeta

Obnašatelji Melkisedekova svećeništva mogu dati blagoslove utjehe i savjeta osobama koje ih zatraže. Za takve blagoslove jedan ili više obnašatelja svećeništva lagano stavljaju svoje ruke na glavu osobe. Tada obnašatelj svećeništva koji daje blagoslov čini sljedeće:

1. poziva osobu njezinim punim imenom i prezimenom

2. navodi da se blagoslov vrši ovlašću Melkisedekova svećeništva

3. izgovara riječi blagoslova prema usmjerenju Duha

4. završava u ime Isusa Krista.

Misionari koji daju blagoslove članovima trebaju o blagoslovu izvijestiti biskupa člana, izravno ili preko predsjednika zbora starješina ili vođe misije u odjelu koji će zatim reći biskupu.