Koji je stav Crkve o tranziciji?

»Crkveni vođe savjetuju protiv elektivnih medicinskih ili kirurških intervencija u svrhu pokušaja tranzicije na suprotni spol u odnosu na rođeni spol (‘promjena spola’). Vođe navode da će poduzimanje ovih aktivnosti biti povod za ograničenja u crkvenom članstvu.

Vođe također savjetuju protiv socijalne tranzicije. Socijalna tranzicija uključuje promjenu odjeće ili načina odijevanja, promjenu imena ili osobnih zamjenica, kako bi se osoba predstavila suprotno svom rođenom spolu. Vođe navode da će osobe koje naprave socijalnu tranziciju iskusiti neka ograničenja u crkvenom članstvu za vrijeme te tranzicije.

Ograničenja uključuju primanje ili korištenje svećeništva, primanje ili korištenje hramske preporuke i primanje nekih crkvenih poziva. Iako su neke povlastice crkvenog članstva ograničene, ostalo se sudjelovanje u Crkvi potiče.

Transrodne osobe koje ne provedu medicinsku, kiruršku ili socijalnu tranziciju na suprotan spol i dostojne su, mogu primiti crkvene pozive, hramske preporuke i hramske uredbe.

Nekoj djeci, mladima i odraslima propisana je hormonska terapija po uputi licenciranog medicinskog profesionalca kako bi se olakšala spolna disforija ili smanjile samoubilačke misli. Prije nego što osoba počne s terapijom, važno je da on ili ona (i roditelji maloljetnika) razumiju potencijalne rizike i koristi. Ako ovi članovi ne pokušavaju tranziciju na suprotan spol i dostojni su, mogu primiti crkvene pozive, hramske preporuke i hramske uredbe.

Ako član odluči promijeniti svoje primarno ime ili osobne zamjenice, željeno ime može se unijeti u polje za preferirano ime u članskom zapisu. Osoba se može oslovljavati preferiranim imenom u odjelu« (»Transrodne osobe«, Opći priručnik: Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana, 38.6.21).

»Crkva ne zauzima stav u kampanjama ljudi koji se identificiraju kako transrodne osobe« (Opći priručnik, 38.6.21).